MANIFESTO 25. VIII.-KOMENTAR GOSPODARSTVO NOVIH DRŽAVA I RUSKA KRIZA

ITALIJA IL MANIFESTO 15. VIII. 1998. Jadi 'novog svijeta' u rukama MMF-a. Odrazi ruske krize. "Prvo podijeliti. Što košta da košta. Jedna je država, SSSR, otišla u komadiće od Baltika do Crnog mora, od Kaspijskog do Aralskog jezera, sve do Pacifika. 15 dijelova. Druga država, Čehoslovačka, se udvojila u, kao što i sama riječ sugerira, na Češku i Slovačku. Treća, Jugoslavija, je eksplodirala proizvodeći 5 novih nacija: Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu (štoviše, Bosne), Makedoniju i mini Jugoslaviju koju čine Srbija i Crna Gora. I to samo ako nam 'cupio dissolvi' ne čuva još iznenađenja za budućnost; što će biti sa samoproglašenom republikom Trans-Dnjestar, a da se Kosovo, Osetija i Čečenija i ne spominju? A sutra, možda, Crna Gora koja više voli trgovati s mafijom iz Puglie nego sa Srbijom koja je uslijed zapadnjačkog embarga i nesretne politike para Milošević-Šešelj dospjela na prosjački štap? U posljednjem dijelu dvadesetog stoljeća zemljovid svijeta se obogatio mnogim novim bojama, po jednom za svaku novu naciju rođenu u doba političkih, etničkih, vjerskih, gospodarskih, društvenih i ideoloških potresa. Drugo, ponovno ujediniti. Pod zastavom kapitalizma, naravno. I nacije koje su bez nacionalističkih odvajanja izašle iz režima realnog socijalizma, nakon što su se prepustile u ruke MMF-a i njegovih lijekova za konje, krenule su putem privatizacije. 'Obogatite se', zapovijed je koja je opila Albance i Rumunje, koji su vjerovali da će se oslobađajući od 'komunizma' osloboditi i od rada i od bijede. Danas rade za vlasnike sa zapada i otkrili su da bijedi nema granica. Uvoze sve osnovne proizvode jer su sela napuštena, traktori zahrđali, nema stočne hrane za životinje. Tvornice i rudnici su zatvoreni. Na tržnici jedan kilogram krumpira ili luka košta više od jedne Coca-Cole (proizvedene od talijanskih proizvođača) u najluksuznijem baru u prijestolnici. Radije ova sloboda da se crkne po zapadnjački nego da se obnove omražene kooperative 'komunističkog' doba: važno je da je zemlja moja, pa što ako nemam novaca za sjetvu, a kamoli za traktor. U Rumunjskoj Fiat pravi posao prodajući vlakove Pendoline zemlji koja gradila i izvozila vlakove na zapad. Zapad je dalekovidan, prema balkanskim i istočnim zemljama odnosi se kao prema kolonijama, ili točnije kao prema dvorištu, kako bi decentralizirao siromašnu proizvodnju. Iskorištava jeftin rad i s 'Made in Italy' ili 'in Germany' bježi u Rumunjsku, Bugrasku, Mađarsku, Češku, Hrvatsku, prema novim granicama Ukrajine, Moldavije i Kazhstana. Bogatije i zapadnije zemlje su se odvojile od siromašnijih i istočnijih, kako u Čehoslovačkoj tako i u Jugoslaviji. One zapadnije su za zemlju vodilju uzeli Njemačku a kao monetu marku, pokušavajući sagraditi novo gospodarstvo s novim partnerima (što je slučaj Slovenije, Hrvatske, Češke, Mađarske, dok je prilagodba Poljske nešto složenija). To su one zemlje koje će vjerojatno manje osjetiti posljedice razorne ruske krize, koje gledaju drugdje, sanjaju Europsku Uniju i NATO-ov kišobran. Istočnije nacije, međutim, još su uvijek snažno vezane uz rusko gospodarstvo, to su zemlje nastale iz bivšeg SSSR-a, no i Slovačka ili Srbija. Radi zamjenskih djelova za traktore ili nuklearnih centrala, radi trgovine. Kome će Moldavci prodavati svoje, iako ne baš najbolje, vino, ili Gruzijci svoje voće i nešto bolje vino, ako će se u Rusiji nastaviti smanjivati potrošnja?" 270158 MET aug 98