ŠVICARSKA 11. VIII. NZZ: PRIPREMA KANDIDATA ZA PRISTUP U EU

ŠVICARSKA NEUE ZÜRCHER ZEITUNG 11. VIII. 1998. Lagani početak teškog marša "Usprkos brojnim razlikama, nove vlade, sastavljene nedavno u Budimpešti i Pragu, imaju bitnu dodirnu točku: njihovim će mandatom dominirati proces približavanja Europskoj uniji. Obje države pripadaju skupini od pet reformskih zemalja (uz dodatak Cipra), s kojima je EU 31. ožujka ove godine započela pregovore o pristupu. Doduše, ti pregovori još nisu poprimili ozbiljan karakter. Prva faza obuhvaća 'screening' ('snimka stanja' - op. prev.): pročešljavanje pojedinih poglavlja zakonodavstva i primjene zakona kod država-kandidata i usporedbu sa zajedničkim pravnim osnovama u EU. Taj stručni rad trebao bi definirati potrebu prilagodbe i izdvojiti suprotstavljena područja kako bi na tom temelju moglo uslijediti utvrđivanje pregovaračkih pozicija i, u drugoj fazi, pokretanje stvarnih pregovora. Do sada se pri 'screeningu' nisu iskristalizirali nikakvi problemi, uvjerava voditelj češke pregovaračke momčadi, zamjenik češkog ministra vanjskih poslova Telička. Glavni uzrok takvog tijeka pregovora jest činjenica da su na početku pročešljana 'lagana' poglavlja poput industrijske politike i zaštite potrošača. Taj lagani početak zagrijava pregovaračke partnere za teška poglavlja, koja će možda zahtijevati prijelazna rješenja. Doduše, u razgovoru za list, Peter Gottfried, zamjenik voditelja državnog tajništva za integraciju u mađarskom ministarstvu vanjskih poslova, naglašava da njegova zemlja ne želi trajna posebna pravila. Budući da prava i obveze članstva tvore cjelinu, trebala bi, po mogućnosti, biti uvedena 'u paketu'. Pojedinačna su prijelazna rješenja nužna, ali bi trebala biti ograničena na 'neizbježan minimum s minimalnim rokovima'. Suprotno pojedinim političarima, izravni sudionici za sada ne žele komentirati moguće 'tvrde orahe': još je prerano, budući da će tek 'screening' identificirati probleme. Gottfried ipak skreće pozornost na zaštitu okoliša: Mađarska ne želi u pogledu zaštite okolišta zaostajati za Europskom unijom, ali ispunjavaje svih standarda već u trenutku pristupa moglo bi ugroziti gospodarsku stabilnost zbog goleme potrebe za ulaganjima. 'Gospodarska strategija pristupa Europskoj uniji', koju je prijelazna češka vlada usvojila početkom lipnja, navodi da će nužni privatni i javni izdaci za zaštitu okoliša u razdoblju od 1995. do 2004. godine, prema nekim procjenama, iznositi 500 milijardi čeških kruna (24 milijarde franaka), tj. 2 do 3 posto društvenog brutto proizvoda godišnje. Problemi financiranja na području ekologije posljedica su dva ključna problema u procesu proširenja Europske unije na istok: skromnog standarda kandidata i nedostatne konkurentnosti njihovih poduzeća. Standard varira od zemlje do zemlje. Češka Republika zauzima, zajedno sa Slovenijom, čelnu poziciju, bilježeći društveni brutto proizvod (bez kupovne moći) u vrijednosti od 60 posto prosjeka Europske unije, ali trenutačno doživljava fazu slabijeg rasta. A Mađarska je, s manje od 40 posto, iako polazi s niže razine, ali bilježi gospodarski rast zahvaljujući uglavnom dokončanom procesu privatizacije, uznapredovalom procesu restrukturiranja i visokim izravnim inozemnim ulaganjima, dobro pripremljena za konkuriranje na zajedničkom tržištu. Još brži rast bilježi istodobno još lošije postavljena Poljska. Utrka za smanjivanjem zaostatka zahtijeva brojne dodatne transformacijske poteze, koji su usmjereni na jačanje konkuretnosti, ali bi bili potrebni i bez Europske unije. No, taj će proces biti težak: bečki Institut za međunarodne gospodarske usporedbe (WIIW) utvrdio je računom modela da će u slučaju godišnjeg prosječnog realnog rasta DBP od 4 posto u zemljama-kandidatima te 2-postotnog godišnjeg rasta DBP u EU, 2010. godina donijeti Češkoj Republici tek 75 posto (bez kupovne moći) društvenog brutto proizvoda (2005. g. 68 posto) po glavi stanovnika a Mađarskoj samo 48 posto (2005. g. 43 posto) prosjeka u EU. Posebno teške pregovore - ponajprije zbog razlike u standardu i u stupnju razvoja - zahtijevat će poglavlja o prometu osoba i o poljoprivredi. U pogledu slobodnog prometa osoba, članice EU poput Austrije zahtijevaju prijelazne rokove zato što strahuju da će njihova tržišta rada preplaviti 'jeftini' doseljenici i stanovnici pograničnih područja. Gottfried pak očekuje vrlo ograničeno kretanje stanovništva. Po dosadašnjim istraživanjima Mađari nisu zainteresirani za rad u inozemstvu. Osim toga, istraživanja pokazuju da je broj zainteresiranih osoba stalan te da u prošlosti na njega nisu utjecali ni početak reformi ni stabilizacijski paket iz 1995. g. Nadalje, visoko kvalificirana radna snaga migrira bez obzira na spomenute čimbenike dok su nekvalificiranoj radnoj snazi postavljene prirodne granice. Složeniji je proces integracije srednjoeuropske poljoprivrede u Zajedničku agrarnu politiku (ZAP) Europske unije koja je podvrgnuta reformama u okviru 'Agende 2000' i trenutačno predstavlja 'pokretan cilj'. Osim toga, problemi se na tom području javljaju na obje strane. Taj je sektor u većini transformacijskih zemalja među reformskim gubitnicima i bilježi nisku rentabilnost u usporedbi s EU. No, subvencije i zaštitne carine istodobno su niže nego u EU. Tako je ukupna državna potpora češkog poljoprivrednog sektora 1997. godine, prema kriteriju OECD-ova 'ekvivalenta za subvencioniranje proizvođača', iznosila samo 11 posto (u Mađarskoj 16 a u Poljskoj 22 posto) proizvodne vrijednosti u usporedbi s 42 posto u EU. Stoga bi nepromišljen prijenos ZAP-a na buduće članice nametnuo tim državama propast, uzrokovao visoke troškove i - kao što je istaknuto u češkom nacrtu strategije - potaknuo posredstvom viših cijena gospodarskih proizvoda inflaciju u središnjoj Europi, izazvao pretjeranu proizvodnju i odgodio strukturnu preobrazbu. Ti su problemi posebno ozbiljni u Poljskoj, gdje je u poljoprivredi zaposleno oko četvrtine cjelokupne radne snage. No, iako kandidati, kako vrijeme odmiče, gaje sve manje iluzija o sličnim problemima i o svojim nepovoljnim pregovaračkim pozicijama, uzrokovanim slabijom gospodarskom ulogom, nisu spremni dugo čekati na pristup. Po jednoj mađarskoj radnoj hipotezi, pregovori bi mogli biti dokončani 2000. godine, a pristup bi mogao uslijediti od 2002. Doduše, taj rokovnik, koji Gottfried smatra ambicioznim, ali ne i nerealnim, manje je cilj, a više smjrenica za planiranje vlastitih priprema. Slične predodžbe čuju se i u Poljskoj, dok je češki dokument oprezniji: prema mišljenju stručnjaka, pristup bi mogao uslijediti već 2003., ali je vjerojatnija inačica koja uključuje razdoblje između 2005. i 2006. U tom kontekstu valja promatrati i najnovije rasprave o daljnjim modalitetima pregovora: uz potporu nekih članica Europske unije, kandidati se zalažu da radi ubrzanja procesa već ove jeseni paralelno 'screening-u' daljnjih poglavlja započnu pregovori o onim temama koje su već proučene. Bude li se s time čekalo do završetka procesa 'snimanja stanja', 'pravi pregovori' najvjerojatnije neće moći započeti prije ljeta 1999. godine. Kao sljedeći logički korak, kandidati priželjkuju integraciju u gospodarsku i monetarnu uniju (WWU). Doduše, ispunjavanje 'maastrichtskih kriterija' trajat će i nekoliko godina nakon pristupa spomenutih kandidata u Europsku uniju, u prvom redu zbog visokih stopa inflacije u tim zemljama. Upravo zbog smanjivanja gospodarskog zaostatka, stabilnost cijena i vrijednost valute, koja je uvjet za prijem u WWU, uzrokuje sukob ciljeva, ističe u razgovoru za list šef mađarske središnje banke Suranji. Bude li DBP, a time i produktivnost sljedećih godina rasla brže nego odgovarajuće prosječne vrijednosti u Europskoj uniji, vrijednost valute također mora biti povećana, naglašava Suranji. U tom pak slučaju Mađarska može ostvariti stalnu vrjiednost svoje valute u odnosu na euro i inflaciju iznad EU-prosjeka ili poskupljenje na razini Europske unije uz istodobno povećanje nominalne vrijednosti. A kombinacija stalne tečajne vrijednosti valute i niske inflacije nije moguća na samom početku, naglašava on" na kraju članka. 112314 MET aug 98