NJEMAČKA 29. VII. SäZ KINKEL: PROŠIRENJE EU DONOSI PREDNOST NJEMAČKOJ

NJEMAČKA SÄCHSISCHE ZEITUNG 29. VII. 1998. Kinkel: moramo uvjeriti Nijemce u prednost širenja EU na istok - Pristup država poput Poljske i Češke Europskoj uniji omogućuje građanima tih zemalja slobodno biranje radnih mjesta i slobodnu potragu za mjestom stanovanja. Kritičari strahuju da bi tu slobodu moglo iskoristiti do 600 tisuća ljudi i doći u Njemačku - zemlju koja trpi nestašicu radnih mjesta. Smatrate li te brojčane pretpostavke realnim? = Ne, takve je prognoze teško donositi, kao što pokazuje studija Njemačkog instituta za gospodarska istraživanja (DIW) sa sjedištem u Berlinu, odakle vjerojatno potječe Vaš brojčani navod. Sam autor tu je studiju nedavno jako relativizirao, izjavivši da podrobne analize nedvojbeno mogu rezultirati i nižim brojkama. Njegov rezime: 'U svakom slučaju, ne dijelim bojazan od 'selidbe naroda'. Uostalom, sloboda može rezultirati čak i netto-iseljavanjem iz Njemačke. Takvo je iskustvo zabilježila Španjolska: nakon uvođenja potpune slobode, u svoju se domovinu vratilo više Španjolaca nastanjenih u Njemačkoj nego što ih je došlo u našu zemlju. Zašto bi stvari s Poljskom dugoročno bile drugačije? Poljsko gospodarstvo bilježi brzi rast. Poljska već odavno nije zemlja slabih primanja, kao što mnogi misle. Usprkos tome, jako ozbiljno shvaćamo brige ljudi, posebno onih u pograničnim područjima. Mogu biti sigurni da ćemo u pregovorima izboriti nužne sigurnosne mehanizme. Pritom neće biti moguće izbjeći utvrđivanje prijelaznih rokova za uvođenje slobode kretanja radnika. Uostalom, to nije nikakva novost: i prilikom ranijih pristupa - primjerice Španjolske i Portugala - imali smo prijelazne rokove u trajanju do osam godina. - Postoji li realna procjena troškova pristupa koje će snositi današnje članice EU? Koliki udio troškova pristupa moraju preuzeti sami kandidati? = To je jedna od dobrih vijesti 'Agende 2000' za građane Europe: u tom je dokumentu povjerenstvo EU jasno utvrdilo da gornja granica izdataka EU od 1.27 posto društenog brutto proizvoda, utvrđena g. 1992., ne mora biti povišena ni u okviru procesa proširenja. Proširenje EU moći će se financirati u tom financijskom okviru. Buduće nove članice same su odgovorne za nužnu prilagodbu standardu EU - pa i za financiranje. No, EU ih neće ostaviti da same obavljaju tu zadaću. Pomaže im programom potpore PHARE. Osim toga, u tijeku je izgradnja dodatna dva instrumenta potpore, usmjerena na pristup i vezana uz agrarnu i strukturnu reformu u budućim članicama. No, ponovit ću još jednom: sve će se to odvijati u okviru važeće gornje granice izdataka. - No, mnogi su Nijemci i dalje skeptični prema proširenju EU na istok. Kako tumačite tu suzdržanost? = Mogući važan razlog jest paralela koju Nijemci nesvjesno povlače između proširenja EU na istok i ujedinjenja Njemačke i odgovarajućih poslova transfera i teškoća pri prilagodbi. No, ta je paralela pogrešna. Proširenje EU na istok odvija se u sasvim drugačijim uvjetima no što je bio slučaj s ponovnim ujedinjenjem Njemačke. Za razliku od bivše DDR, buduće srednje- i istočnoeuropske članice imat će nakon pada Željezne zavjese do pristupa EU više od 10 godina vremena za temeljitu pripremu za pristup. Mnogo toga već je napravljeno. Ozbiljno shvaćamo zabrinutost ljudi i moramo ih još jače nego dosad uvjeriti u prednosti proširenja EU na istok. U tom pogledu politika ima određeni dug. Drugim riječima, moramo jače istaknuti kakve šanse sa sobom donosi proširenje EU na istok - upravo za nas Nijemce. Već sada 16,5 posto njemačkog izvoza odlazi u buduće srednjoeuropske i istočnoeuropske članice - gotovo koliko i u SAD (17,9 posto) i osjetno više nego u azijske tigar-države (11,4 posto). Pritom valja napomenuti da taj izvoz godišnje raste za više od 20 posto! No, u prvom redu treba istaknuti da je proširenje EU na istok golema politička prilika za nas Nijemce: ponovno ujedinjenje i europska integracija pomaknule su Njemačku u središte Europe. Prvi smo put okruženi samo prijateljima. Time se prvi put naš prastari san o miru, demokratskoj stabilnosti i blagostanju u čitavoj Europi približio na dohvat ruke. Mi Nijemci bitno smo zainteresirani da istočna granica Nijemačke ne ostane trajno granicom blagostanja u Europi. Izvozimo stabilnost i blagostanje u buduće članice i dobivamo zauzvrat zanimljive političke, a u dogledno vrijeme i gospodarski sposobne partnere. - Njemačko predsjedanje EU morat će se u prvom polugodištu 1999. pozabaviti osjetljivim temama, uključući reforme vezane uz 'Agendu 2000'. Primjerice, cijene poljoprivrednih proizvoda koje su u poljoprivredi umjetno održavane na visokoj razini, trebale bi po planovima bruxellskog povjerenstva biti zamijenjene izravnim subvencioniranjem prihoda. Te namjere blokira u prvom redu njemački ministar gospodarstva. Smatrate li da je otpor Bonna razborit? = U reformi agrarne politike njemačka vlada složno se bori za sigurnu buduću perspektivu njemačke poljoprivrede. Jasno je također da dosad izneseni prijedlozi povjerenstva nisu u tom obliku prihvatljivi za njemačke seljake. O tome treba razgovarati. Njemački seljaci mogu se u tom pogledu uzdati u ministra vanjskih poslova. S druge strane, reforma agrarne politike hitno je potrebna. Ona mora stvoriti pretpostavke za još veću djelotvornost njemačke poljoprivrede i za njezin opstanak u europskoj i međunarodnoj konkurenciji. Stoga prijedlozi povjerenstva EU, vezani uz 'Agendu 2000' ne mogu i ne trebaju biti odbačeni bez pomnog proučavanja. Oni navode ispravne ciljeve: snažniju orijentaciju na tržište, debirokratizaciju i jačanje konkurentnosti. Pritom moramo razmisliti kako možemo na najdjelotvorniji način ostvariti naš cilj. - Amsterdamski sporazum predviđa 'jednoglasnu' vanjsku politiku EU. Upravo najnovija kriza na Kosovu pokazuje da je takva politika nužna. No, EU ima problema s istinski zajedničkom vanjskom politikom. Zašto? = U EU ne postoji nitko tko bi - poput, primjerice, američkog predsjednika - mogao jednostavno reći: postupit ćemo tako i tako! 15 država s djelomično različitim nacionalnim interesima mora prolaziti kroz početne sukobe kako bi na kraju utvrdile čas veći, čas manji zajednički nazivnik. Stoga Europa ima problema s jedinstvenom vanjskom politikom. No, pretjerana očekivanja ne bi nam trebala potisnuti iz vida već postignute rezultate: prije samo 20 do 30 godina naša današnja zajednička vanjska i sigurnosna politika bila bi jednoglasno proglašena pukom utopijom. Danas se pripremamo za još jedan kvalitativni skok prema naprijed, zacrtan Amsterdamskim sporazumom, koji će vjerojatno stupiti na snagu početkom 1999. g.: naime, predviđeno je uvođenje nove institucije glavnog tajnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. On će toj politici dati konkretno obličje i glas. Osim toga, bit će uvedena veća mogućnost većinskih odluka u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici no što je bila do sada. Sve to pokazuje da je razvoj uistinu zajedničke vanjske i sigurnosne politike dug proces. Dobro napredujemo. - Rijeka albanskih izbjeglica s Kosova sve više raste. Mnogi od njih žele preko Italije doći do Njemačke jer tamo već imaju rođake. U svakom trenutku mogu izbiti nove krize poput ove na Kosovu i izazvati nove migracije. Ne bi li EU trebala pokazati veću solidarnost s Njemačkom, koja je već primila velik broj izbjeglica iz građanskog rata, i izraditi pravednu formulu raspodjele izbjeglica na sve članice EU? = Točno je da već danas u Njemačku mjesečno dolazi više od 2000 kosovskih Albanaca. Zaoštravanje krize na Kosovu dodatno pojačava opasnost od dodatnog bujanja rijeke izbjeglica. Naravno, trebamo poštenu raspodjelu tereta primanja izbjeglica u okviru Europske unije. Povjerenstvo EU u lipnju je iznijelo prijedlog prikladnih smjernica. Njemačka vlada uložit će najveće napore kako bi taj prijedlog bio brzo prihvaćen te kako bi obuhvatio ne samo raspodjelu financijskog tereta već i odredbu o kvotama za primanje izbjeglica. U prvom redu potreban nam je i regionalni koncept za izbjeglice u Albaniji i Makedoniji, kako bi izbjeglice s Kosova za početak mogle ostati tamo. Njemačka vlada intenzivno surađuje na tom projektu. (...) 300135 MET jul 98