AUST 5. VIII. DIE PRESSE: EU VANJSKA POLITIKA - NAJMANJI ZAJEDNIČKI NAZIVNIK

AUSTRIJA DIE PRESSE 5. VIII. 1998. Najmanji zajednički nazivnik "Gužva je svuda oko nas, na rubu i u srcu Europe. Promatrač je u iskušenju dodati da je gužva u prvom redu tamo gdje Europska unija pokušava nešto riješiti. Ne, takva ocjena, naravno, nije poštena. Samo je po sebi razumljivo da EU nije kriva što su pokolji u Alžiru nastavljeni iako su tu zemlju posjetila već dva izaslanstva EU. Slobodan Milošević nastavio bi pak svoju ofenzivu na Kosovu bez obzira na posredničke pokušaje EU i ne bi je prekinuo (usprkos obećanjima). EU ne može, također, učiniti ništa - iako bi to željela - kako bi ponovno pogurala bliskoistočni mirovni proces. Tek je ciparski problem istinski zaoštren zahvaljujući vanjskoj politici EU (i njezinoj odluci da s Ciprom vodi pregovore o pristupu a s Turskom ne). Dakle, gužva nije u pravilu tamo gdje je EU već je EU tamo gdje je potrebna vanjskopolitička aktivnost. Takvo ponašanje zaslužuje pohvalu. Usprkos tome, četiri navedena primjera ipak dopuštaju pitanje u kakvom je stanju danas čuvena Zajednička vanjska i sigurnosna politika EU (Gasp)? Četiri primjera daju i odgovor: u lošem stanju. U Alžiru se Europska unija usprkos svakodnevnim pokoljima dugo uopće nije angažirala i tek je pod pritiskom javnosti morala uvidjeti da građanski rat na vratima Europe ipak mora imati veze s njom - te da nešto valja poduzeti. EU je skupila snage za dvije misije (trojku, skupštinu EU), saslušala objašnjenja Alžira i sretna je kada je nitko ne podsjeća na to. Na Bliskom Istoku EU ulaže milijarde u Palestince, angažirala je posebnog povjerenika, upravo sanja o novoj bliskoistočnoj konferenciji - i ne igra značajnu ulogu čak i ako ta konferencija jednog dana i bude održana (između ostalog i zato što Izrael ne prihvaća tradicionalno proarapsku vodeću ulogu Francuza). Na Cipru se EU zaletjela kada je Ciprane grčke nacionalnosti (zahvaljujući, između ostalog, pritisku Grka) pozvala na pregovore o proširenju dok je Tursku koja na vrata EU kuca već desetljećima gurnula na sam kraj popisa. Ankara prijeti pripojenjem sjevernog dijela Cipra, SAD zahtijevaju prijem Turske u EU, sam Cipar postavlja rakete a nitko u EU ni ne sluti mogući izlaz iz tog meteža. Na Kosovu se očituje čitava dilema EU. Neki su (primjerice, Hans van den Broek) već prije nekoliko mjeseci oštro i tek u rijetkim prilikama zahtijevali vojne mjere protiv Beograda ali su ostali u manjini; neki su pak (poput Wolfganga Schüssela) zahtijevali snažnu NATO-vu nazočnost na granicama - i nisu dobili potporu za svoj prijedlog. Rezultat: Srbi su već odavno pokrenuli pravu vojnu ofenzivu a EU igra na kartu pregovora, nastojeći potaknuti Miloševića i OVK na pregovore i forsirajući promatrače. To je manje zajednička vanjska politika a više najmanji zajednički nazivnik (koji kod Miloševića ne postiže prevelike uspjehe). Najmanji zajednički nazivnik vjerojatno će zauvijek ostati temeljnim problemom europske vanjske politike, bilo da je predstavlja 'Mister Gasp' ili ne - ali Europa godinama bilježi neuspjehe čak i u potrazi za tim krajnje nužnim predstavnikom. Vjerojatno će i taj problem biti reguliran najmanjim zajedničkim nazivnikom. Takvo je rješenje imanentno za sustave poput zajednice europskih država te stoga i nije pretjerano iznenađujuće. No, nitko ne smije čuditi što takva zajednica ne može mijenjati tempo tamo gdje je gužva", upozorava Andreas Schwarz. 060207 MET aug 98