NJEM 8. VII. TAZ: AMERIKANCI NAJVIŠE KOČE FORMIRANJE MEĐ. KAZNENOG SUDA

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 8. VII. 1998. SAD su glavni kočničari međunarodnoga kaznenog suda Washington nastoji osigurati pojedinim zemljama pravo na blokadu budućega međunarodnog kaznenog suda, piše Andreas Zumach. "Još ove godine šanse za stvaranje djelotvornog, funkcionalnog i nezavisnog Međunarodnoga kaznenog suda (ICC) svedene su na ništicu. Na konferenciji u Rimu, koja će trajati do sljedećeg petka, 159 članica UN-a nije ni nakon tri i pol tjedna jakih pregovora uspjelo približiti stajališta ni o jednoj glavnoj spornoj točki. Po procjeni predstavnika brojnih država sudionica konferencije, ali i koalicije nevladinih organizacija (NGO-a), glavni su problem Sjedinjene Države, koje dosad nisu revidirale svoje restriktivno stajalište ni u jednoj od spomenutih glavnih točaka. Slično vrijedi i za Francusku. U sjeni te dvije stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a nalaze se brojne zemlje Azije i arapskoga svijeta, koje zahtijevaju još opsežnije restrikcije nego Washington i Pariz ili čak potpuno odbijaju ICC. Doduše, skupina od 48 država-istomišljenika, koje se po vlastitom tumačenju zalažu za djelotvoran, funkcionalan, nezavisan, a time i vjerodostojan Međunarodni kazneni sud, povećana je od početka konferencije te danas broji 60 zemalja. Nakon priključivanja Jordana, dosad jedine arapske zemlje, 'G-60' obuhvaća danas - osim svih članica EU (uz iznimku Francuske) - zemlje iz svih dijelova svijeta. No, osim brojnih dogovora o tehničkim pitanjima, članice skupine 'G60' ne vide nikakav napredak. SAD i dalje ustraju na brojnim ograničenjima, čije bi uključivanje u statut ograničilo manevarski prostor, ovlasti i nezavisnost budućeg suda. Po mišljenju Washingtona, suđenja pred ICC-om trebala bi biti pokretana jedino na temelju žalba Vijeća sigurnosti ili pojedinačnih zemalja, odnosno skupine zemalja. Washington odbija ex-oficio ovlasti tužitelja ICC-a, koje bi mu omogućivale samostalno pokretanje sudskih procesa; SAD odbijaju čak i kompromisnu njemačko-argentinsku inačicu, po kojoj bi zloporabu te ovlasti trebala spriječiti istražna komora ICC-a provjeravanjem sudskog procesa. U suradnji s Francuskom SAD namjeravaju u statut unijeti široku paletu prava na zeleno svjetlo i mogućnosti ograde, kako bi pojedine zemlje mogle potpuno spriječiti određeni sudski proces pred ICC-om ili bar uskratiti sudu svoju suradnju. Francuska postavlja uvjet po kojem bi ICC mogao sudski goniti ratne zločine, genocid i zločine protiv čovječnosti tek kada u svakom pojedinom slučaju odgovarajuće odobrenje dade država na čijem su teritoriju zločini počinjeni i zemlja podrijetla zločinca. Nadalje, Washington smatra da bi sam otpor stalne članice Vijeća sgurnosti bio dovoljan za blokadu određenoga sudskog procesa. Osim toga, Clintonov kabinet želi jako ograničiti broj slučajeva, u kojima ICC može pokretati sudske procese zato što nacionalna sudska tijela uopće ne postoje odnosno zato što nisu sposobna odnosno spremna kazneno goniti zločine. Američko izaslanstvo u Rimu nije dosad prihvaćalo kompromise ni u jednom od spomenutih pitanja, 'zadržavši istodobno mogućnost' povratka na prvotnu poziciju čak i nakon eventualnog sporazuma o kompromisnoj formulaciji. Skupina 'G-60' smatra da stajalište SAD 'ohrabruje' oko 30 država, čije su dvojbe glede nezavisnog, funkcionalnog i djelotvornog ICC-a mjestimice čak dalekosežnije. Sve je manje vremena za kompromise u glavnim pitanjima. U Rimu jača bojazan da bi očekivanje uspjeha i neizlječiva grozničavost mogli uroditi potpuno nezadovoljavajućim statutom ICC-a koji će uglavnom ovisiti o Vijeću sigurnosti i neće imati bitne ovlasti. Mnoge članice skupine 'G-60' i mnoge nevladine organizacije smatraju da bi takav ishod bio najgori. No, opcija koju propagiraju brojne nevladine organizacije - skupina voljnih zemalja trebala bi donijeti odluku o prihvaćanju statuta djelotvornog i nezavisnog ICC-a bez obzira na stajalište SAD i ostalih kočničara, slično kao i u Ottawi prigodom odlučivanja o zabrani uporabe mina - nije moguća, smatraju mnoge zemlje iz sastava 'G-60'. 'Za tako nešto bila bi nam potrebna potpora još čitavog niza zemalja poput Kine, Rusije i važnih regionalnih sila poput, primjerice, Egipta', obrazlaže jedan diplomat EU svoju skepsu prema opciji a la Ottawa. Stoga mnogi u Rimu smatraju da je sve vjerojatnija varijanta sazivanje druge pregovaračke konferencije", zaključuje Andreas Zumach. 090138 MET jul 98