AUSTRIJA 23. VI. DER STANDARD: NI SAD NE PODUPIRU NEZAVISNOST MEĐ. SUDA

AUSTRIJA DER STANDARD 23. VI. 1998. Sud za masovne ubojice Žrtvovanje djela nacionalnog suvereniteta podjednako je bolno i za SAD i za zemlje u razvoju, napominje Gudrun Harrer. "'Pred sud će prije izići onaj tko ubije jednog čovjeka nego onaj tko ubije 100 tisuća ljudi.' Međunarodni kazneni sud, čijim su osnivanjem zaokupljeni izaslanici UN-a u Rimu, neće donijeti zakašnjelu zadovoljštinu obiteljima žrtava Pola Pota, Idija Amina pa i Sadama Huseina. Bude li ikada osnovana sudska instancija koja bi trebala pozivati na odgovornost začetnike ratnih zločina, genocida, zločina protiv čovječnosti, a možda i protiv mira, ona će kazneno goniti samo zločine, počinjene nakon njezina osnivanja. Prvi začetnik zločina, koji je po volji pobjedničkih sila Prvoga svjetskog rata trebao biti izveden pred sud (ali ga Nizozemska, zemlja egzila, nije izručila) bio je njemački car Wilhelm II. - zbog 'najtežeg kršenja međunarodnoga morala i svetosti ugovora'. Obvezujuće ratno pravo izrađeno je već prije rata kao i zgrada u Den Haagu, u koju je Međunarodni sud - ovlašten za rješavanje međudržavnih sukoba, ali ne i za kažnjavanje pojedinaca - uselio g. 1920. Nakon Drugoga svjetskog rata četiri pobjedničke savezničke sile priredile su nürnberška suđenja; tri kaznena djela bila su napadački rat, ratni zločin, zločin protiv čovječnosti (pritom valja napomenuti da zločini protiv Židova nisu eksplicitno spomenuti: SAD nisu pokazivale pretjeranu spremnost za javnu raspravu o odnosu država prema manjinama). Budući da su pravna načela, zastupana u Nürnbergu i kasnije i na suđenjima u Tokiju, uživala opću potporu u novoosnovanim Ujedinjenim narodima, UN su smjesta krenuli u projekt međunarodnog kaznenog prava i suda, koji će kazneno goniti i kažnjavati kršenje spomenutog prava. Bilo je to prije pola stoljeća. Tek je kraj hladnog rata, tijekom kojega nije bilo moguće postići međunarodni konsenzus, ohrabrio stručnjake na ulijevanje nove energije u tu ideju. Godine 1993. rezolucije UN-a poslužile su kao osnova za uspostavu suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, a 1994. takav je sud osnovan i za zločine počinjene u Ruandi. No, UN se više ne miri s ad-hoc rješenjima koja slijede nakon katastrofe. Do te su točke stvari jednostavne. No, jasno je da države koje SAD rado nazivaju 'državama-nitkovima', odnosno one koje su - poput Kine - neprekidno izložene kritici zbog kršenja ljudskih prava - nisu pretjerano sklone takvom sudu. No, Washington je također među kočničarima, iako načelno nije protiv suda. SAD smeta mogućnost da budući 'UN-odvjetnik' potpuno nezavisno odlučuje kojim će se slučajevima pozabaviti. SAD žele odvjetnika quasi pod kontrolom Vijeća sigurnosti UN-a koje bi trebalo odlučivati o optužnici. Drugim riječima, sve države koje sjede u Vijeću sigurnosti mogle bi vetom spriječiti podizanje optužnice. Neprihvatljiv je i prijedlog po kojemu bi tužbu mogle ulagati samo 'pogođene države' - budući da u slučajevima kršenja ljudskih prava žrtve i zločinci često imaju putovnice iste države. Zemlje u kojima su zabilježeni interni zločini protiv čovječnosti međunarodni će sud moći pozvati na optuženičku klupu vjerojatno tek nakon smjene vlasti. Washington brine u prvom redu i za autoritet Vijeća sigurnosti: što učiniti ako VS UN-a posreduje u sklapanju sporazuma između dvije zaraćene države - a kazneni sud potom - suprotno odredbama VS - pozove jednu od država na optuženičku klupu. Kao moguće rješenje, iz kuloara je procurio prijedlog o dodjeli ovlasti VS za bar privremenu suspenzije istrage. Promatrači šapuću da je kod SAD-a u pitanju 'sindrom My Lai'. Naime, My Lai, vijetnamsko selo, u kojemu su Amerikanci počinili pokolj, američka je trauma: svjetski policajac našao se na stupu srama. Pritom valja napomenuti i da je žrtvovanje dijela nacionalnog suvereniteta za SAD - posebno za republikance - podjednako bolno kao i za brojne države trećeg svijeta, koje projekt UN-a o stvaranju međunarodnog kaznenog suda smatraju pokušajem neokolonijalizacije. No, žrtvovanje nacionalnih ovlasti temeljni je preduvjet internacionalnosti", drži Gudrun Harrer. 240031 MET jun 98