4./5. VII. LIBERATION - O KONFERENCIJI U RIMU - MEĐUNARODNI SUD

FRANCUSKA LIBERATION 4./5. VII. 1998. SAD se izdvaja "Ujedinjeni su narodi željeli učiniti veliku stvar. Osnovati prvi stalni sud koji bi sudio krivcima za počinjeni genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Stotine diplomata koji sudjeluju u radu konferencije u Rimu sastavljaju ono što će postati temeljem međunarodnog kaznenog suda, najvažnijega od onoga koji je sudio u Nürnbergu. Tekst će imati 150 stranica, a mnogi njegovi članci ostaju u zagradama, budući da se izaslanstva i dalje ne slažu oko njih. Na samo dva tjedna od potpisivanja sporazuma kojemu on mora biti temelj, ništa još nije do kraja odlučeno. Hoće li budući međunarodni sud biti neovisan i djelotvoran ili će biti oslabljen i nedostojan velike UN-ove ambicije? Ostaje još petnaest dana za traženje odgovora na posljednje veliko pitanje, a to je konačni stav SAD-a. Iako su se američki diplomati, inače svuda prisutni na konferenciji u Rimu, uvijek zalagali za osnivanje takvog suda, oni ga jako uvjetuju. Uvjete diktira Pentagon, koji želi isključiti bilo kakvu mogućnost da se pred njim jednoga dana nađu američki vojnici, ali ih postavljaju i članovi Kongresa i Senata koji se protive osnivanju suda. Jesse Helms, republikanski senator, nedavno je međunarodni sud nazvao 'prijetnjom za američki suverenitet'. Zato SAD pokušava smanjiti ovlasti suda. Službeno, kako bi se izbjeglo da potone pod prevelikim brojem neutemeljenih zahtjeva za vođenjem istrage. Na početku konferencije Francuska se odvojila od američkog stajališta izjavljujući da je sklona ideji da sud djeluje samostalno, bez pristanka Vijeća sigurnosti. Ublažavanje francuskog stava ohrabrilo je nevladine organizacije. Upravo one su navele UN na osnivanje budućeg suda čije djelovanje, za razliku od sudova koji djeluju za područje bivše Jugoslavije i Ruande, neće biti prostorno i vremenski ograničeno. Od tog se trenutka spotičemo o velike zapreke, a sve se to zbiva tri godine nakon pripremnih sastanaka. Prva je zapreka pitanje je li nužan pristanak država kojih se tiče neki zločin (osobito države u kojoj su zločini počinjeni i države iz koje potječe osumnjičena osoba) za početak istrage međunarodnog suda. Ako se to prihvati, tada zapravo treba pitati Crvene Kmere, koji su vladali Kambodžom 1976. godine, za pristanak da im se sudi zato što su poklali lokalno stanovništvo. Drugi je uzrok neslaganja pitanje je li neka država koja raspolaže informacijama o nekom velikom zločinu obvezna predati dokaze sudu. Ona, prema nedavnom britanskom prijedlogu, ne bi trebala otkriti te podatke u cilju zaštite vlastite unutarnje sigurnosti. Osim toga, još treba odrediti kolike će biti ovlasti glavnog tužitelja kojega sud mora imenovati, može li on sam odlučiti da se pokrene neka istraga ili to mora učiniti neko drugo tijelo. (...) U slučaju neuspjeha američkih nastojanja, SAD bi mogao i odustati od potpisivanja sporazuma. On se već služio tom taktikom prihvaćanja svega ili ničega, odbijajući potpisati sporazum iz Ottawe o korištenju protupješačkih mina. Zato je lako razumljiva dvojba pred koju su postavljeni sudionici konferencije: utemeljiti jaki sud, ali bez SAD-a, ili slabi sud koji bi zadovoljio sva izaslanstva", piše Arnaud Sagnard. 060059 MET jul 98