GB 1. IV. EU BARBER

VELIKA BRITANIJA THE FINANCIAL TIMES 1. IV. 1998. Patuljak raste Lionel Barber piše: "Kad Richard Holbrooke govori, EU se trza. Više od većine drugih, taj je talentirani američki diplomat diskreditirao europske pokušaje stvaranja zajedničke vanjske i sigurnosne politike. G. Holbrooke je posredovao u Daytonskom dogovoru kojim je završio rat u Bosni. On je Europljane sveo na sitne igrače u njihovu vlastitu dvorištu. Ubrzo zatim, udario je još jednom, optužujući EU da je 'prespavala' kad su se Grčka i Turska skoro sukobile zbog nenaseljenog otoka u Egejskom moru. Ovog tjedna, Europljani su ustvrdili: 'Dosta, već jednom.' Svim onima koji odobravaju Holbrookeove teze da je EU osuđena da ostane gospodarski div no politički patuljak, 15 zemalja članica nudi glasan protuudarac. Prilika je bila otvaranje pregovora o članstvu bivših komunističkih zemalja srednje i istočne Europe, plus Cipar. Obiteljske slike nisu ništa nova. No ovaj put tu je bio osjećaj da se stvara povijest, za vrijeme televizijske rasprave ministara vanjskih poslova 15 sadašnjih te 11 budućih članica EU. Divili smo se kombinaciji skromnosti i ponosa koju je Bronislaw Gemerek, poljski ministar vanjskih poslava, pokazao kad je pozvan da održi govor. Svjedočili smo veselju na licima ministara vanjskih poslova baltičkih država; sve su one sada oslobođene od Sovjetskog Saveza, sve su dovoljno samouvjerene da se šale pred kamerama. S jednom ili dvije iznimke, zapadni su Europljani u usporedbi s njima izgledali zamoreni. Proširenje će se uvelike protegnuti u sljedeće stoljeće. Bit će strašnih svađa oko bugarskih trešanja, čeških jabuka i poljskog krumpira. I ne zaboravite: EU se tek treba dogovoriti o troškovima proširenja i reformi zajedničke poljoprivredne politike. No nitko ne bi smio zanemariti dinamični utjecaj proširenja na Uniju, niti činjenicu da je proširenje najbolja reklama zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici Unije. Izgledi za članstvo snažno utječu na politički razvoj zemalja kandidata, usidrujući demokraciju poslije pada Berlinskog zida. Slovačka je iznimka, ali Mađarska je uzor. Dogovorivši se sa susjednom Rumunjskom i Slovačkom o manjinama, mađarska je vlada prihvatila da su zajednički standardi ljudskih prava važniji od ograničene plemenske lojalnosti. Slabe koalicijske vlade srednje i istočne Europe uspijevaju u prevladavanju birokratskog otpora gospodarskim reformama, zahvaljujući vanjskom pritisku na suradnju s EU-ovim zajedničkim tržištem. (...) Na posljetku, tu je izuzetan konsenzus u samoj EU, koji se odnosi na to da su neke zemlje bliže članstvu nego druge. Usprkos užasnim predviđanjima, svi su potpisali odluku o podjeli kandidata na dva tabora; napredan u koji spadaju Republika Češka, Mađarska, Poljska, Estonija i Slovenija, plus Cipar; te druga skupina koju čine Bugarska, Rumunjska, Litva, Letonija i Slovačka. Taj će konsenzus u budućnosti biti stavljen na kušnju. Diplomati iz Bruxellesa brinu što će se dogoditi ako se Litvanci i Letonci ne uspiju pridružiti svojoj susjedi Estoniji u prvom valu kandidata 1999. i 2000. Neki se pitaju govori li g. Geremek u ime čitave vlade kad kaže da Poljska razumije da se možda neće naći u prvom valu novih članica. (To je stoga što njezina veličina i poljoprivredni interesi sadrže više zapreka članstvu nego što je to kod drugih kandidata.) Do određene mjere, bilo je urota šutnje o vanjskopolitičkim implikacijama proširenja. Uključenje Estonije u naprednu skupinu produžuje ruku Unije u bivši Sovjetski Savez, dosežući tamo gdje se NATO, zasad, boji kročiti. (...) Proširenje ostaje čin uravnoteženja. Ono ovisi o očuvanju ideje da svatko ima jednake izglede za članstvo te da je Unija ozbiljna u otvaranju svojih vrata bez nepotrebnih odgoda. To znači dogovaranje o proračunskom trošku sljedeće godine. Druga je velika nepoznanica Cipar. To nas vraća na g. Holbrookea. Kao specijalni izaslanik pri sukobu na Cipru, on sudjeluje u međunarodnim pokušajima postizanja dogovora između grčkih i turskih cipriota na podijeljenom otoku. Ovaj je tjedan Turska upozorila da je otvaranje razgovora o proširenju s grčkim cipriotima pojačalo napetosti na istočnom Sredozemlju. Amerikanci se boje sukoba između Grčke i Turske, dva NATO saveznika. G. Holbrooke, poput svojih kolega u Washingtonu, misli da je najbolji način da se ublaže napetosti ponuditi Turskoj kartu za članstvo u EU. To se čini privlačnim. No EU će ostati pri ponudi koju je iznijela prošlog prosinca u Luksemburgu. Turska je prevelika, presiromašna i previše muslimanska da se pridruži srednjim i istočnim Europljanima - zasad. Turci se moraju zadovoljiti statusom između obitelji i susjeda. Stvaranje novog odnosa s Turskom možda je najveći neposredni izazov europskoj zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. A ukoliko je to ikakva utjeha za g. Holbrookea, to pitanje se ne može riješiti bez Amerikanaca." 020010 MET apr 98