NJ.31.III.FR: MEĐ. POLITIKA PREMA BALKANU NE MOŽE SE SVESTI NA DIJALOG S MILOŠEVIĆEM ďiWś/out/conf/fmt/SEQNO.save

MILOŠEVIĆEM ďiWś/out/conf/fmt/SEQNO.save NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 31. III. 1998. Sat povijesti na Kosovu Rolf Paasch upozorava da Zapad podupire pa i financira Miloševićev politički opstanak. "Kaže se da se povijest ne ponavlja. No, njezin tijek nije ni simetričan. Tako ni jugoslavenski rat, koji je Slobodan Milošević 1989. objavio na Kosovu, ne mora nužno tamo i završiti. Logika jedinstvenog duha koji prožima cijeli svijet tamo je daleko nepredvidljivija. Ipak, posebne postrojbe srpske policije ponovno 'etnički čiste' čitave regije dok dosad tajna oslobodilačka vojska izvodi atentate i slavi prve vojne nastupe na svježim grobovima albanskih mučenika. Na pojedinim dijelovima Kosova uvijek bjesni rat, iako ga međunarodna zajednica ne zove tim imenom, tvrde žrtve. Kada su nacionalizmi nepomirljivo suprotstavljeni kao na jugu Srbije, sukob je teško izbjeći; u sukobu mitova - kakav bjesni na tom povijesnom bojištu - politika nema gotovo nikakve šanse za uspjeh. Posebno ne ako je neodlučna poput predstavnika kontaktne skupine na dvije nedavne sjednice u Londonu i Bonnu. U središtu katastrofe - prošle i ove koja prijeti - nalazi se jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević. On je 1989. iskoristio srpsku legendu kako bi sačuvao vlast, oteo pokrajini Kosovo autonomiju koja joj je dodijeljena pod Titovom vladavinom, i - uz snažnu pomoć ostalih - podijelio Jugoslaviju. U diplomatskoj partiji karata s posebnim izaslanicima Zapada, Milošević, nakon iskorištene bosanske, igra na albansku kartu. Ulog je velik. Iza albanskog pitanja, potpirenog za vrijeme balkanskog rata g. 1912. krije se potencijalan sukob u usporedbi s kojim bi rat u Bosni mogao izgledati kao lokalna čarka. Naime, ne treba zaboraviti da gotovo polovica od sedam milijuna Albanaca živi u statusu manjine izvan Albanije. Scenarij o bačvi baruta poznat je već godinama: rat na Kosovu prisilio bi Albaniju da pruži potporu Albancima, obuhvatio bi i susjedne države Crnu Goru i Makedoniju, prizivajući time i upletanje NATO-ovih članica Grčke i Turske na suprotstavljenim stranama. U tom slučaju povijest se ne bi ponovila već bi bila žalosno nadmašena. Svijet je propustio priliku da spriječi takav razvoj događaja. Usprkos očajničkim molbama, za pregovaračkim stolom u Daytonu nije u ljeto 1995. bilo mjesta za kosovske Albance. Protekle tri godine oni su odbacili nenasilnu ali i neuspješnu politiku svog vodstva, okupljenog oko pisca Ibrahima Rugove, i tragaju za novim vođama. S oružjem ili bez njega. Milošević se pak u Srbiji održao na vlasti zahvaljujući obziru Zapada. Još u ljeto prošle godine talijanski koncern Stet financirao je kupovinom svog udjela u državnoj srpskoj telefonskoj kompaniji, vrijednom 1,6 milijardi maraka, brojne izborne darove, koji su Miloševićevu režimu osigurali politički opstanak. Danas pak šest članica kontaktne skupine - uključujući Italiju - prijeti jugoslavenskom Predsjedniku sankcijama čisto simbolične prirode! Rad kontaktne skupine možda se uistinu poboljšao u usporedbi s međunarodnom suradnjom na početku sukoba u Jugoslaviji. Neke su lekcije naučene, ali često nemoćan dijalog s jamcem Daytona ne može sam po sebi biti politika prema Balkanu. Stoga je Milošević uvijek korak ispred raznih gospođa Albright i Kinkela. Kosovo je i dalje ne samo unutrašnje srpsko pitanje već postaje i njegova sasvim osobna stvar. Milošević je već stvorio uvjete u kojima će sankcije - budu li uopće uvedene - njegovu režimu više koristiti nego štetiti. Državotvorni mediji već tjednima emitiraju propagandu o prijetećoj propasti srpskog naroda. Svog ultradesnog protivnika Vojislava Šešelja Milošević je nedavno uključio u vladu na položaj potpredsjednika kako bi međunarodnoj zajednici zaprijetio još gorim ishodom i zaštitio na domaćoj pozornici svoju politiku prema Kosovu uz pomoć nacionalista. U tom bi kontekstu sankcije homogenizirale srpski narod. U Crnoj Gori Miloševićev namjesnik Momir Bulatović, smijenjen na predsjedničkim izborima, priprema svoj politički come-back na skupštinskim izborima, najavljenim ovoga proljeća, iznoseći rasistički argument da je reformator Milo Đukanović postao predsjednikom samo zahvaljujući glasovima albanske manjine. Pritom valja napomenuti da bivši albanski predsjednik Sali Beriša istodobno pokušava u Tirani velikoalbanskim istupima izvući unutarnjopolitički kapital iz zbivanja na Kosovu. Brutalnim nastupom svojih specijalnih policijskih postrojba na Kosovu, Milošević istodobno orkestrira šovinistički recidiv na južnom dijelu Balkana, koji je dosad bio pošteđen rata. Bez obzira hoće li se povijest na Kosovu ponoviti ili će krenuti novim putevima, sigurno je sljedeće: sve dok je kriza na pragu eskalacije a kontaktna skupina zasjeda, Miloševiću sve ide po planu", zaključuje Rolf Paasch. 010251 MET apr 98