SAD - WASHINGTON TIMES 10. III. G. A. GEYER

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 10.III.1998. Miloševićeva snažna povezanost s Kosovom Georgie Anne Geyer, koja je nedavno boravila na jugu Balkana, iz Zuricha piše: (…) "Dok su Washington, a još više zapadnoeuropska ministarstva vanjskih poslova bili zauzeti međusobnim pohvalama kako su "riješili" Bosnu i dok su odlazili u Beograd i dolazili iz Beograda kao užurbani roboti, pokušavajući sami sebe uvjeriti da je srpski predsjednik Slobodan Milošević "mirotvorac" – bilo je neizbježno da će se "sljedeća Bosna" pojaviti na Kosovu. Za razliku od Bosne koju si je Milošević mogao priuštiti izgubiti, a i dalje ostati na vrhu, Kosovo leži u samom srcu njegovih zahtjeva za vlašću. Unatoč tomu, neposredni odgovori Zapada na ovaj najnoviji – i potpuno predvidljivi – Miloševićev užas bili su bezvrijedni i duboko razočaravajući. Ovdje, na malom Kosovu, dvama milijunima ljudi (90% njih su albanske narodnosti) od 1989. godine upravlja srpska policija s brutalnošću koja se može usporediti samo s najgorim vremenima sovjetske represije. Do prije godinu dana lokalni su vođe provodili samo gandhijsko načelo nenasilja. Tada se u planinama iznenada pojavila nova oružana skupina - Oslobodilačka vojska Kosova te počela napadati i katkad ubijati srpsku policiju koja ih je tako dugo podjarmljivala. Kada je ta ista policija prošloga tjedna počela divljati, nalikujući nacističkoj političkoj policiji, divljački batinajući stanovnike Kosova, ubivši ih najmanje 20 i iskopavši im oči, zapadni su državni službenici reagirali s uočljivo suzdržanom "uzbunom". Odmahivali su glavama u znak neodobravanja i odjurili u Beograd moljakati Miloševića da se ne ponaša tako zvjerski prema sirotim kosovskim Albancima.(…) Britanski ministar vanjskih poslova Robin Cook nakon što je pristojno posjetio srpskog Predsjednika, upozorio ga je da s takvom vrstom nedoličnog ponašanja nikad neće biti prihvaćeno da poštuje "standarde koji se očekuju od moderne europske države". Također je nazvao kosovsku gerilu "teroristima", začudo, jednakim nazivom koje za njih rabi Milošević. Slobodan Milošević ispada najiskreniji među njima. On živi, i za to vrijeme ostaje moćan, za ciničnu manipulaciju nasiljem i kaosom. Kosovo je sada "Bosna Jug", ista taktika, ista neizreciva okrutnost njegove "vrijedne" policije i paravojske, isto pažljivo njegovanje i poticanje srpskog fašističkog ultranacionalizma koji ga održava na vlasti. Zadnja stvar na svijetu koju Milošević želi jest mir, dijalog ili postati dijelom moderne Europe koju on prezire. A što se tiče Clintonova vođenja vanjske politike, a to se uostalom odnosi i na većinu zapadnoeuropskih vlada, može se jasno vidjeti da oni na ovom novom području sukoba jednostavno primjenjuju iste metode koje su bizarno uvježbavali i u Bosni u razdoblju između 1991. i 1995. godine. Ponovno se vidi da se načelo "ne držati ničiju stranu, navesti ih da razgovaraju, samo da se ne tuku" već primjenjuje na Kosovo. Ponovno, budući da Milošević neće promijeniti mišljenje, a poznavajući njegovu izvornu pasivnost i kukavičluk kao sugovornika, zapadnjački će dužnosnici vrlo brzo početi umjesto njega okrivljavati žrtve. Oni nisu žene i muškarci koji se bore protiv ugnjetavanja, već teroristi, oni su krivi jer nama uzrokuju neugodnosti. Isto kao s Bosnom, koju se sprječavalo da se naoruža i koja je bila prepuštena srpskom pokolju tijekom duge četiri godine, sada se ista pjesma može čuti o Kosovu, a njezin refren glasi "Bolje je da tiho ostanete u svojim planinama i dopustite da vas kolju, tako da mi ne bismo morali uprljati svoje čiste ruke." Jasno, postoji i drugi put kojim je Zapad mogao krenuti na Balkanu i kojim još uvijek može poći. To bi bio put ohrabrenja i potpore Bošnjacima, Hrvatima, kosovskim Albancima i drugima, put koji bi im omogućio da se bore za svoja prava i potpuno pobijede Miloševića i njegov otrovni, fašistički srpski nacionalizam - dakle da ostvare pobjedu. Ali, budući da to nije bilo učinjeno, postalo je neizbježno da će se Kosovo s vremenom preobraziti u Bosnu. (Evo prikladne fiziološke usporedbe: ako se gnojni čir ne otvori, otrov će se proširiti.) Razlika je – i to velika – što je Milošević mogao sebi priuštiti da izgubi Bosnu i da gubitak Bosne ne utječe na njegovo ostajanje na vlasti. Kosovo je, s druge strane, u središtu srpskih povijesnih zahtjeva. I tako sada, u mračnom trenutku njegove borbe za vlast, on lako može još jedanput iskoristiti Kosovo da poveže sve Srbe, pa i one koji mu se protive. Kosovo je također mjesto na kojem je Milošević održao svoj poznati govor 1987. proglašavajući svoj rat za srpski nacionalizam. Ako izgubi Kosovo, izgubit će i to. To je razlog zbog kojega će najnovija pobuna biti borba do kraja." 120123 MET mar 98