NJEM.10.III.HANDELSBLATT: MILOŠEVIĆA TREBA ZAUSTAVITI - PA I VOJNOM INTERVENCIJOM

INTERVENCIJOM NJEMAČKA HANDELSBLATT 10. III. 1998. Opet prazne riječi Budući da oporba u Srbiji ne može zbaciti Miloševića, tu zadaću mora preuzeti Zapad, drži Josef Abaffy. "Jednu stvar nije moguće predbaciti zapadnim diplomatima koji danas pozivaju na uzbunu zbog razvoja događaja na Kosovu: naime, nitko im ne može predbaciti da nisu pravodobno uočili probleme. Svi utjecajni pojedinci u vladama na potezu od Washingtona do Rima postojano su podizali prst u znak upozorenja. Unatoč tome, diplomati ne mogu dobiti priznanje da su svladali krizu. Nisu spriječili nedavno krvoproliće u režiji srpskih vlastodržaca, iako je postojala opravdana bojazan da će događaji krenuti tim smjerom, niti su se pravodobno pripremili kako bi bar izgradili osnovu za zajedničko djelovanje. Mehanizam rješavanja kriza bio je i ostao de facto strana riječ. Kratka i iznenadna turneja američke ministrice vanjskih poslova Madeleine Albright po Europi krajem prošlog tjedna otvoren je znak prevladavajućeg neslaganja na Zapadu. Još je veće neslaganje unutar kontaktne skupine: naime, Moskva otvoreno podupire oštar nastup jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića na Kosovu. I Beograd i gospodari Kremlja smatraju da su izazivači nereda u pokrajinama obični 'teroristi', protiv kojih je moguće upotrijebiti vojna sredstva. Zapadni blok ipak se složio oko konstatacije tko snosi odgovornost za novo krvoproliće na Balkanu: Slobodan Milošević, koji se već prije istakao u ulozi ratnog poglavice. No, upravo se oko njega ponovno lome politička koplja. Njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel još je krajem prošloga tjedna izjavio da je osim političkih ili gospodarskih sankcija Miloševiću moguće ponuditi i nekoliko 'mamaca' za dobro ponašanje. Čini se da je trenutačno u modi nagrađivanje diktatora za takav oblik dobrog ponašanja - primjerice, Sadam Husein trebao bi biti nagrađen zato što poštuje dogovore o nadzoru, a Milošević zato što ne ratuje protiv vlastitog stanovništva ili protiv susjeda. Pritom valja podsjetiti da je prije samo nekoliko dana EU odmrznula 100 milijuna ecuja, namijenjenih bosanskim Srbima, nadajući se da će oni zauzvrat poštovati Daytonski sporazum. Ista shema nazire se i na Kosovu: primjerice, Milošević bi trebao biti nagrađen za provedbu sporazuma o nastavi na albanskom jeziku. Opetovana najava gospođe Albright i Klausa Kinkela da Miloševića treba podvrgnuti pritisku zvuči u tom kontekstu kao puka poruga. Iskustvo iz proteklih ratnih godina na Balkanu trebalo je zapravo poučiti da Milošević uopće ne mari za prijetnje. Katalog mjera koji je kontaktna skupina predstavila u Londonu previše je tanak da bi postigao efekt zastrašivanja i odvratio Miloševića i njegovu policiju od akcija poput one, izvedene krajem prošlog tjedna. Uskraćivanje viza, embargo na uvoz oružja, zamrzavanje imovine u inozemstvu kobno podsjećaju na prazne prijetnje od prije četiri i pet godina. Balkan je stoljećima bio bačva baruta. Trenutačno se čini da će takav u dogledno vrijeme za nas i ostati. Stoga jednostavno nije moguće precijeniti političku vrijednost Balkana za našu vanjsku politiku. Nije posrijedi samo povrat autonomije albanskoj većini na Kosovu ili čak povrat prava na organizaciju zasebne nastave, već i uspostava mira u čitavoj regiji, bez kojeg nije moguć ni minimum gospodarskog razvoja. Osim toga, Njemačka je posebno zainteresirana za tu regiju. Postoji i granica opterećivanja njemačkih poreznih obveznika stotinama tisuća izbjeglica. Milošević je dovoljno dugo izazivao nered svojom filozofijom o velikoj Srbiji. Nesporno je da on i ostali radikalni političari u Beogradu moraju biti zaustavljeni. Budući da politička oporba u Jugoslaviji ne funkcionira, tu bi zadaću trebao preuzeti Zapad. Ako je taj cilj moguće ostvariti samo vojnom intervencijom, Zapad mora skupiti snage za taj potez - i to pravodobno. I iračka je kriza pokazala da diplomacija bez vojnog pritiska ne nailazi na odgovarajući odjek", upozorava Josef Abaffy. 110106 MET mar 98