NJEMAČKA
DIE WELT
10. III. 1998.
Milošević ili taktička kombinacija ustupaka i oštrine
Milošević je ovaj puta svojom taktikom opasno razdražio
Amerikance, smatra Katja Ridderbusch.
"Slobodan Milošević neprekidno uspijeva stjerati Zapad u škripac.
Sjedinjene Države tek su nedavno obasule bivšega srpskog i
sadašnjega jugoslavenskog predsjednika pohvalama, najavivši
djelomično ublažavanje sankcija protiv međunarodno nepriznate
Savezne Republike Jugoslavije. Milošević se baš i nije morao
previše potruditi oko nagrade: Washington je nagradio Miloševićevu
potporu novom, prozapadno orijentiranom premijeru republike
bosanskih Srba Miloradu Dodiku. Drugim riječima, Milošević je
zapravo nagrađen zato što nije blokirao Dodika. No, tek što su
pohvale izrečene, Milošević je poslao svoje tenkove na albanske
borce za nezavisnost u južnoj srpskoj pokrajini Kosovo. SAD su
povukle svoju najavu, zaprijetivši Miloševiću vojnim udarom.
Kontaktna skupina za Bosnu također je jučer postigla dogovor o
planu djelovanja protiv Srbije, koji, između ostalog, predviđa
embargo na izvoz oružja i obustavljanje financijske potpore.
Dvostruka strategija srpskog vladara - uspostava mira putem
ustupaka i pomirenja na jednoj bojišnici i neumoljiv napad na
protivnike na drugoj bojišnici - nije nepoznata. Već 1994., kada je
Srbiji prijetilo potonuće u virovima bosanskog rata, a bosanski su
Srbi na međunarodnoj pozornici bili ozloglašeni kao glavni
agresori, Milošević je okrenuo leđa Radovanu Karadžiću,
realizatoru njegovih velikosrpskih ambicija, založivši se za
prihvaćanje Daytonskog sporazuma i režiravši vlastito uzdizanje u
status mirotvorca. Njegova je taktika bila uspješna: Zapad otada
smatra Miloševića čimbenikom - doduše dvojbene - stabilnosti.
Miloševićev najnoviji dvostruki taktički udar bio je dobro
pripremljen: u prosincu prošle godine za srpskog je predsjednika
izabran odani socijalistički namjesnik Milan Milutinović.
Vojislav Šešelj, ultranacionalist i Milutinovićev protukandidat,
uspješno je odigrao svoju ulogu zastrašujućeg ekstremista u skladu
s Miloševićevom strategijom; njegova je moć nakon izbornog poraza
slomljena. Srpska oporba, koja je prije samo godinu dana privukla
pozornost svjetske javnosti na Beograd, podijelila se i
diskreditirala prebrzim posezanjem za vlašću. Milošević je imao
sreće jer je za njega samo podijeljena oporba dobra oporba.
Najnovija demonstrativna potpora pojedinim reformskim
političarima također je sastavni dio Miloševićeve strategije.
Gotovo svi ti političari zahvaljuju svoj uspon socijalističkoj
stranci ili nacionalističkim srpskim tvrdolinijašima. Počeli su se
osamostaljivati u odnosu na svoje učitelje tek kada je gospodarska
propast krnje Jugoslavije i republike bosanskih Srba postala
neizbježna. Milo Đukanović, novi predsjednik jugoslavenske
republike Crne Gore, uspeo se 1989. pod Miloševićevim okriljem do
statusa njegova podređenog političkog partnera. Od 1997. Đukanović
se nastoji ograditi od velikog brata u Beogradu, koji se u početku
borio protiv otpadnika, a zatim ga je više-manje ostavio na miru. U
međuvremenu je splasnula i napetost u odnosima između Miloševića i
Biljane Plavšić, navodno umjerene predsjednice republike
bosanskih Srba. Nakon što je gospođa Plavšić neko vrijeme odbijala
komunikaciju s Miloševićem (zato što je ovaj režirao pad njezina
nekadašnjeg mentora i sadašnjeg protivnika Radovana Karadžića),
dijalog je obnovljen. Milorad Dodik, novi premijer bosanskih Srba,
kojega Zapad oblijeće kao svoju uzdanicu, također je početkom rata
u Bosni bio član užeg kruga Karadžićevih suradnika; u sukobu oko
Daytona, Dodik je stao na stranu Miloševića. Milošević je pak
podupro Dodikovu politiku otvaranja; Zapad je reagirao trenutačno
i pozitivno - sve do srpskog vojnog udara na Kosovu. Dvojbeno je
hoće li Miloševićeva taktička kombinacija ustupaka i oštrine i ovaj
put uroditi željenim plodom. Naime, velikom brutalnom akcijom
vojske na Kosovu Milošević je potpirio vatru koju će biti teško
ugasiti. Strpljenje Amerikanaca, ionako krajnje napregnuto
iračkom krizom, moglo bi se uskoro približiti kraju. U takvoj
situaciji Milošević pokušava od Zapada iznuditi priznanje krnje
Jugoslavije. Njegova jedina, doduše i jaka karta jest vojna sila.
Ratni sukob na Kosovu mogao bi se proširiti i na Makedoniju i na
Albaniju. Posljedica tog širenja bio bi požar - četvrti i možda
najteži balkanski rat u ovom stoljeću. Možda će Milošević - kao i
često dosad - u posljednjem trenutku popustiti i osloboditi Kosovo
iz srpskog stiska. To bi, doduše, bila izdaja velikosrpskih
interesa ali oni Miloševiću nikada nisu bili tako važni kao
očuvanje vlasti po svaku cijenu", zaključuje Katja Ridderbusch.
110109 MET mar 98
Božinović: MUP je pokrenuo interne konzultacije o uporabi pirotehnike
Francuska: Katolička crkva poziva na istragu o seksualnim napadima poznatog opata
Potpisan Memorandum o suradnji Hrvatske i Izraela u pošti i komunikacijama
EBRD investirao u BiH lani 213 milijuna eura
Gospodarstvo - ukratko do 14,30 sati
Senzacija u Wengenu, Von Allmen pobjednik superveleslaloma
Varaždin dobiva Regionalni centar za predinkubaciju u pametnoj industriji
Anušić: Hrvatska će moći odgovoriti zahtjevu od 3 posto BDP-a za obranu
MVEP i HND osudili Šešeljevu objavu dokumenata hrvatskih državljana na Informeru
Inflacija u EU ubrzala u prosincu, Hrvatska među zemljama s najvećim rastom cijena