ECONOMIST 6. III. KOSOVO I ZAPAD

VELIKA BRITANIJA THE ECONOMIST 6. III. 1998. Katastrofično Kosovo ili Zapad mora postati oštriji sa Slobodanom Miloševićem "Konačno se dogodilo. Srpska represija na Kosovu, koja je očekivano dovela do toga da su neki pripadnici albanske većine pribjegli nasilju, sada je dovela do očekivanog sloma. Tijekom vikenda srpska policija, koja je više nalik mafijašima nego predstavnicima reda i zakona, ubila je barem 25 albanskih "terorista" (od toga najmanje jednu trudnicu) nakon što je separatistička gerila navodno ubila dvojicu njihovih pripadnika. Policija je nakon toga na mirni prosvjed odgovorila suzavcem i batinama. Zapad je ova događanja predvidio. Strategija Zapada sa svrhom da se izbjegne eksplozija bila je da se primora Slobodana Miloševića, srpskog autoritarnog vođu, da ponudi pokrajini autonomiju, a da mu se dok to ne učini ne pruži financijska potpora. Kosovskim umjerenim vođama rečeno je da zaborave na nezavisnost i da umjesto toga pregovaraju o većim pravima i boljem položaju unutar Jugoslavije, savezne države kojom dominiraju Srbi. Ovi zapadnjački nadrilijekovi sada se počinju doimati zastarjelima.Tek nekoliko dana prije no što se Milošević bacio na Kosovo, Amerika ga je nagradila za njegovo dobro ponašanje glede Bosne olabavljujući malo "vanjski zid" sankcija koje ne dopuštaju Jugoslaviji pristup stranom kapitalu. Sa svakom razbijenom glavom, zapadnjačke nade da bi "dijalog" i "mjere za izgradnju povjerenja" mogle Kosovo dobrovoljno održati unutar Jugoslavije, bivaju sve slabije. Ukoliko dijalog još ima ikakvih izgleda, prvi prioritet mora biti zaustavljanje nasilja. Zapad, to mora biti rečeno, ne može mnogo učiniti. Može jasno dati do znanja Miloševiću da napadanje nedužnih ljudi pd nazivom borbe protiv terorizma nije prihvatljivo. Zapad ovo može poduprijeti ispunjavajući svoje prijetnje da će pooštriti sankcije. Milošević se može osvetiti, na primjer tako da ponovno potakne nevolje u bosanskoj republici srpskoj. Ali bez prijetnje o pooštravanju sankcija zapadna politika nema zube. Zapad bi također trebao jasno izraziti svoju potporu Ibrahimu Rugovi, umjerenom predsjedniku kosovske (nepriznate) republike, koji još uvijek ozbiljno namjerava pobijediti na izborima sazvanima za 22. ožujka. Druga zadaća Zapada je obuzdavanje. Albanska nova vlada kaže da ne može stajati po strani dok njihovi sunarodnjaci bivaju masakrirani na Kosovu. Međutim, veća prijetnja miru u regiji je nestabilnost u Makedoniji, čije veliko i nepokorno albansko stanovništvo može biti ohrabreno nemirima na sjevernoj granici. Ako se Makedonija raspadne, Bugarska, Srbija, Albanija, pa čak i Grčka, mogle bi biti uvučene u borbu oko ostataka. Južna inačica četverogodišnjeg rata u bivšoj Jugoslaviji nije vjerojatna, ali ni nemoguća. Međunarodne akcije mogle bi povećati izglede. Operacija Ujedinjenih naroda u Makedoniji u kojoj sudjeluje 700 ljudi, osmišljena upravo zato da bi se izbjegao sukob kakav sada kipi na Kosovu, trebala bi biti završena ovog ljeta. Trebala bi biti zamijenjena drugom, možda vođenom od snaga kojima upravlja NATO. A makedonska bi vlada trebala biti primorana da umiri svoju albansku populaciju. Zapadne snage koje podupiru ekonomiju Albanije trebale bi iskoristiti svoj utjecaj da ju zadrže izvan sukoba. Ali, ukoliko trenutna represija na Kosovu postane etnički pokolj, Zapad ne može stajati po strani. U tom slučaju možda će morati razmotriti vojne protumjere protiv Miloševićeva režima. Do toga možda neće doći. Kosovo bi se moglo vratiti u svoje prijašnje stanje suzdržanog bijesa naglašenog svakotjednim ubojstvima. Svakako, Rubikon je možda prijeđen: sada je nemoguće zamisliti Albance kako sretno ostaju u Jugoslaviji. Tretirajući ih kao neprijatelje, a ne kao zemljake, Milošević se približio propasti povijesnog srpskog potraživanja Kosova. Mogu proteći godine razdora prije nego li se to zaboravi." 100129 MET mar 98