FRANCUSKA-LE NOUVEL OBSERVATEUR OD 19.3.98. VUK I ISMAIL

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 19. III. 1998. Kome pripada Kosovo? Henri Girchoun razgovarao je u Beogradu sa srpskim piscem i političarem Vukom Draškovićem, a Jasques Julliard u Parizu s albanskim piscem Ismailom Kadareom. Obojica su odgovarala na ista pitanja: "'Od bitke na Kosovu polju 1389., kaže Srbin, Kosovo je isto toliko važno za nas, kao i Reims za Francuze ili Jeruzalem za Židove'. 'Zazirem od pojma 'kolijevke' jednog naroda, kaže Albanac. 'Možemo li, zbog Rimskoga Carstva, reći da čitava Europa pripada Italiji'? Iako obojica žele 'demokratski brak' između dviju zajednica, prvi ga shvaća samo u sklopu Srbije, a drugi na osnovi samoodređenja Kosova. - Kako tumačite izraz: povijesna prava srpskog naroda na Kosovu? V. Drašković: = Srpska crkva, država i jezik rođeni su na Kosovu. Tu je naš narod izgradio svoje mitove i nacionalne simbole. Tu su najvažniji spomenici srpskog pravoslavlja kao Pećka patrijaršija ili manastir u Gračanici. Tu naša književnost i poezija imaju svoje korijene, posebice nakon velike bitke na Kosovu polju, na kojemu je srpska vojska kneza Lazara pružila otpor turskoj vojsci sultana Murata 1389. Kosovo je za Srbe možda i važnije nego li je Toledo za Španjolce, Piemont za Talijane, Reims za Francuze ili Jeruzalem za Židove. I. Kadare: = Ja ne niječem 'povijesna prava' Srba na Kosovu, uz uvjet da se priznaju i prava albanskog naroda. Napokon, i jedan dio albanske nacionalne povijesti odvijao se na Kosovu. No pojam 'prvog posjednika' je pogibeljan: prije Srba bili su Iliri. Svaki posjednik kada dođe na novo područje, podiže vjerske građevine, zatvore, mostove... Također sam nepovjerljiv prema pojmu 'kolijevka' civilizacije. Gdje je kolijevka Francuske? Hoće li Njemačka tražiti kolijevku u Poljskoj? Možemo li, zbog širenja Rimskog Carstva, reći da najveći dio Europe danas pripada Italiji? Možemo li reći da Grčka pripada Turskoj zbog Otomanskog Carstva ili da Turska pripada Grčkoj zbog Bizantskog Carstva? To je izopačivanje ljudskog duha. U stvari, svi stanovnici Kosova imaju pravo na Kosovo. - Mogu li ta povijesna prava prevagnuti nad demokratskim pravima albanske većine? V.D. = Ona nisu istovrsna, ali su, i jedna i druga, svakako neprijeporna. Dakle, prijeko je potrebno sklopiti 'demokratski brak' koji će povesti računa o pripadnosti Kosova Srbiji i potrebi Albanaca da imaju sva osobna i zajednička prava, sukladno najvišim europskim i svjetskim normama. Kada to kažem, dopustite mi da istaknem kako, općenito, demokratska prava Albanaca nisu više ugrožena od prava Srba. Primjerice, podsjetit ću da policija g. Miloševića nikada nije uhitila ni mučila g. Rugovu, što je već više puta učinila sa mnom. I obratno, mogu li 'demokratska prava' potpuno dokinuti 'povijesna'? I.K. = Problem se ne može tako postaviti. Ponavljam: tko god živi na Kosovu, ima neprijeporna prava. Ipak moram ustvrditi da je u bivšoj Jugoslaviji postojala, i danas u Srbiji postoji genocidna doktrina protiv Albanaca. Čak je i veliki pisac poput Ive Andrića, kojega ja cijenim, izjavljivao da je podjela Albanije nužno i neizbježno zlo! U osnovi srpske promidžbe je povijesna rekonstrukcija koja počiva na lažima koje su to djelotvornije što su veće. Ja tražim da se tim povodom okupe najizvrsniji povjesničari koji će o tome raspravljati. Tada bi se otkrila puno složenija stvarnost. Jeste li znali da je u čuvenoj bitki na Kosovu bilo srpskih vojnika na turskoj strani? Riječ je tek o jednoj od mnogih bitaka. A kada otvorim 'Povijest Balkana' Georgesa Castelana, na str. 66. nađem da je vojska srpskog kneza Lazara bila pojačana albanskim vojnicima Georgesa Balshe i Demetera Jonime. Dakle? - Što bi, kratkoročno gledano, trebalo poduzeti da popusti napetost i da počne dijalog između dviju strana? V.D. = Kosovo treba ostati unutar granica Srbije, ali mu treba dati najviši stupanj autonomije, uključujući vlastiti parlament i vladu. Albanski čelnici pak trebaju osuditi terorizam i odreći se svojih secesionističkih prohtjeva jer oni znače poziv na rat. Da Beograd nije tako kasno ponudio pregovore, međunarodna bi zajednica prije uvidjela da Albanci nisu skloni pravom dijalogu. Na žalost, to je jedan od najvećih nedostataka vlasti u Srbiji koja gotovo uvijek zauzima najgore stajalište: okreće leđa ostatku svijeta, čak i kad, u biti, imamo pravo. I.K. = Da bi se započeo dijalog, potrebno je barem malo dobre volje. Kad, nakon pokolja, Srbi jako ozbiljno predlažu raspravu o školstvu na Kosovu, mislim da se smiju cijelom svijetu. Kada je riječ o autonomiji koju je Milošević na Kosovu ukinuo 1989., ona nije spriječila akciju srpske policije, pokolje, strah. Autonomija je od tada riječ bez značenja. Odluka Ibrahima Rugove da pregovara s Miloševićem bila je teška pogrješka koja je oslabila njegov ugled. On je nedavno čak rekao da su naoružani pobornici kosovskog otpora bili srpski agenti! Kasnije smo vidjeli da su to bili mučenici. Već dugo upozoravam na tu krajnje miroljubivu politiku koja je neostvarljiva i opasna. - Mogu li se održati izbori predviđeni za konac ovoga mjeseca? Jesu li oni poželjni? V.D. = Nisam siguran da Kubanci na Floridi ili Meksikanci u južnoj Kaliforniji mogu organizirati izbore kako bi proglasili odcjepljenje od SAD-a. Ipak, čini se da je u Srbiji moguće ono što je drugdje nezamislivo... Nitko neće spriječiti provedbu izbora na Kosovu, iako nisu u skladu sa zakonom. To je dobro! Međutim, Albanci bi onda trebali sudjelovati na legalnim izborima kako bi izabrali svoje zastupnike u općinskim tijelima, gradsku upravu i kosovski parlament, ali i parlament Srbije i Savezne Republike Jugoslavije. Sve zapravo počiva na procesu demokratizacije koji se događa u našoj zemlji. Bojim se da za stanovite albanske čelnike na Kosovu demokratska Srbija nije poželjna, jer bi izgubili najveći razlog za neovisnost: zašto biti neovisan ako vam se jamče sva prava? To zacijelo objašnjava sadašnju uporabu nasilja: oni žele prekinuti svaku vezu sa Srbijom prije nego ona postane demokratska. - Ako je vlada srpske manjine u Bosni proglasila pravo da se pripoji Srbiji, ne znači li to ujedno da i albanska većina na Kosovu ima pravo da se pripoji Albaniji? I.K. = Ne želim se nadmetati, i znam da većina velikih država nije sklona tom pripojenju. Govori se o 'velikoj Albaniji': a Njemačka nije 'velika' kada se ujedini; Francuska nije 'velika' kada pod svojom vlašću ujedini područja koja su zaposjeli Francuzi. Treba dakle govoriti o 'naravnoj' Albaniji. Ja za Kosovo samo tražim pravo samoodređenja uz uvjete koje jamči međunarodna zajednica. Što je tu sablažnjivo? Što je tu izvanredno? To se pravo priznaje svim narodima, zašto ne bi i narodu na Kosovu? Htio bih još istaknuti krajnju umjerenost same Albanije otkako je počela kriza. Ona pažljivo nastoji ne dolijevati ulje na vatru. Ali me iznenađuje stajalište Zapada. Reklo bi se da on po svaku cijenu želi gurnuti Albance k islamizmu, dok je vjerski fanatizam stran tomu narodu. U nas ima muslimana, pravoslavaca, različitih vrsta disidenata, tu su i katolici koje često zaboravljaju. Tek sredinom mjeseca ožujka ove godine francuska televizija, koja uvijek prikazuje Kosovo puno džamija, odlučila je napokon pokazati prištinsku katedralu. Albanska kultura, koja je dugo bila potpuno kršćanska, zapravo je prožeta zapadnim vrijednostima. Zašto nas se nasilu želi islamizirati? Zašto govore neistinu da su Albanci ekshumirali žrtve represije kako bi ih mogli zakopati po muslimanskom obredu, dok se htjelo načiniti razudbu da se dokaže kako su bili ustrijeljeni? V.D. = Svi Albanci na Kosovu mogu se, ako to žele, osobno smatrati 'dijelom Albanije', ali Kosovo nikada neće moći biti dio Albanije. Kosovski Albanci, kao građani Srbije, trebali bi u budućnosti uspostaviti svakovrsne oblike kulturne, gospodarske i druge suradnje s 'braćom' u Albaniji. Uz uvjet da poštuju suverenost srpske države. - Do tada, biste li pristali na dolazak međunarodnih snaga za posredovanje u dijalogu? V.D. = Ne, ne želim nazočnost stranih postrojba u Srbiji. Naprotiv, jako sam sklon dolasku posrednika koji bi potaknuo dijalog. Ako kosovski Albanci povedu rat za odcjepljenje, on će se završiti novom nesrećom na Balkanu jer će u nj neizbježno biti uvučene Albanija, Makedonija, Bugarska, Grčka, a možda i Turska, a da ne govorimo o mogućoj obnovi sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Posrednik Vijeća sigurnosti UN-a i Europske unije imao bi dakle prvu zadaću da albanske političke čelnike prisili da odlučno odbace nasilje i terorizam. Osobno sam spreman, bilo gdje i bilo kada, razgovarati s Ibrahomom Rugovom uz nazočnost međunarodnih glasila. Sve do sada on je to odbijao. Još ga jednom molim da shvati da je bolje dvije godine pregovarati, nego dvije minute ratovati. I.K. = Ne samo da se slažem, ja to i zahtijevam. Svijet je predugo smatrao Albance 'zabranjenim narodom', kako kaže Restep Quosja. Danas beogradska televizija neprestano govori da je svijet protiv Albanaca. Francuski se ministar vanjskih poslova jednostrano pozvao na povijesna prava srpskog naroda na Kosovu. Imamo osjećaj da još nije svršeno s komunističkom laži koja je tako skupo stajala Albance i koju Milošević i dalje čini slavnom." 200122 MET mar 98