VJESNIK-PDV ILI...-KUKAVICA-18-3

VJESNIK 18. III. 1998. PDV ili stroj za maglu Sto dana medijske paljbe po PDV-u i njezine učinke analizira Vedran Kukavica koji među ostalim piše: "Više nitko ne priča o PDV-u. Dok ga nije bilo, pričinjao se kao strašilo, a sad kad je na svakom računu, kad svaki računovođa množi sa 22 posto, više nije zanimljiv. Preselivši s naslovnica novina i s bezbrižnih popodnevnih čajanki u stvarnost, pokazao se kao nešto dosadno i nezanimljivo. (...) Iskoračujući iz politikantskog konteksta, PDV postaje vrlo, vrlo dosadan porez kakav, gle čuda, imaju sve države u koje smo zagledani. U nas je tako. Biti zanimljiv znači biti politički zanimljiv i svi tzv. društveni fenomeni bivaju povremeno upotrijebljeni kao svojevstan prezervativ političkim opcijama. Pritom, dakle, jedna politička opcija s drugom javno opći i uveseljava javnost bez imalo šanse da se iz tog nimalo spontanog općenja štogod izrodi. Naime, naša svagdašnjica, naše kavanske teme i sva ona besplatna sredstva međusobnog uveseljavanja koja se u aktualnoj besparici množe geometrijskom progresijom, sve nam to politika otima ne bi li joj poslužilo kao politički rekvizit. (...) Pa ipak, zašto je PDV tako brzo potrošen? Intenzitet njegove javne uporabe, količina strasti koja se oko njega razvijala, sve one dosad nezabilježene uvrede i prispodobe koje su se najčešće ticale donjeg dijela tijela ministra i medijskih gurua i čitava ta brzometna paljba ukazuju da je stvar ipak neobična. Ne samo zbog tih erotičnih motiva (koji, uostalom, prate svaku iole ozbiljniju javnu raspru), već ponajprije zbog činjenice da nijedna strana nije uzimala predah, dade se zaključiti kako su na šank krčme 'Kod PDV-a' svi zapravo hrlili. Ne odnosi se to samo na tzv. kulturne radnike, sindikalne mesije bez sljedbenika, novinare (javne bilježnike bez licence) i na sve druge kojima je čangrizavost u opisu radnog mjesta i koji će za potrebe pravog 'sučeljavanja' često najgorljivije zastupati tezu koju pravo ni ne razumiju. Ulje na PDV vatru dolijevali su oni koji su ga imali uvesti i kojima bi, naizgled, muk oko tog PDV-a više odgovarao. PDV je magla koja je prikrila nekoliko uruševina aktualne gospodarske arhitekture. Škegro je pustio druge da, naizgled, rade protiv njega jer je znao da mu ne mogu nauditi. Da Škegri ta magla nije dobrodošla, ne bi je ni bilo. On se u njoj jedini znade snaći. Kao u onoj reklami 'Pogrebno poduzeće - kolektivima popust' stajao je zapravo Škegro čitavo vrijeme radeći svoj posao koliko god mu, kao, to teško padalo. (...) Gospodarski analitičari katastrofičari ispustili su iz ruku nekoliko mjeseci glođući tanjušnu PDV kost, dok su oni koji su tu kost nehajno bacili u javnost imali drugog posla. Primjerice, Hrvatska narodna banka pronalazi pola milijarde dolara kojima, u suradnji s MMF-om, uljepšava bilancu plaćanja (stavka 'pogreške i propusti'), a javnost se zabavlja PDV-om. Hrlimo u nepoznato otvarajući hrvatsko tržište susjedima (raspravljajući tek o pogubnom utjecaju slovenskih vina), priprema se daljnja privatizacija Plive, jedna hrvatska banka je pod ledom, a druga će joj za koji tjedan dobacivati da se malo pomakne i učini za nju mjesta, a sve to nikoga od dičnih gurua gospodarske misli u Hrvata, čini se, ne zanima.. Ekonomska akademijska alternativa čuči došaptavajući se oko studije Ekonomskog instituta koja je medijski uporabljiva koliko i Marxov 'Kapital' i čija bi staromodnost pristupa postidjela i samog Adama Smitha, a pod pomno planiranom opsjenom PDV-a zbivaju se stvari poradi kojih hrvatsko gospodarstvo nikad više neće biti onakvo kakvo je i bilo. Sto dana žestokog nasrtanja na PDV nije ništa drugo nego nepotrebna svađa s konobarom bez ikakve želje da se sazna što se stvarno događa u kuhinji. Možda je Škegro bahat, samovoljan i samodovoljan. Ako jest, ima dobro opravdanje. Uz ovakve oponente ne mora biti drukčiji". 180136 MET mar 98