HERALD TRIBUNE, 2.III. BERGER

SAD će snažno udariti ako Saddam ne ispoštuje sporazum Iako možda neće zadovoljiti one koji žele primjenu sile protiv Iraka bez obzira na okolnosti, pristanak Saddama Husseina da dopusti pristup međunarodnim ispektorima oružja na sva iračka mjesta, pospješuje američke strateške ciljeve, bilo da ga se on pridržava ili ne. Ako se Irak bude pridržavao svoje obaveze, inspektori će po prvi puta imati neograničen,bezuvjetni pristup svim sumnjivim mjestima - uključujući i mjesta koja je iračka vlada bila proglasila zabranjenima.Ako Irak ne ispoštuje svoju obavezu, mi ćemo snažno odgovoriti,sa snažne međunarodno pozicije. Od početka ove krize, predsjednik je jasno stavio do znanja da bi najbolji ishod za međunarodnu zajednicu bio da se omogući pristup ispektorima Unscoma na sve lokalitete u zemlji, uključujući i predsjedničke odaje i sva postrojenja u vezi sa sigurnosti do kojih im je bio zapriječen prolaz. Razlog je bio jasan:Usprkos stalnom ometanju i varkama iračkog režima tijekom pršlih godina ,Unscom je bio izvanredno efikasan u lociranju i uništavanju Husseinovih postrojenja za proizvodnju atomskog,biološkog, kemijskog oružja te projektila,a i u uvođenju dugotrajnog promatračkog sistema koji iračkom režimu umnogome otežava ponovnu izgradnju takvih postrojenja. Predsjednik je također savršeno jasno rekao da ako Saddam Hussein ne dopusti inspektorima Unscoma da obave svoj posao, on će upotrijebiti silnu snagu da ozbiljno smanji prijetnju iračkog oružja za masovno uništenje i njegovu sposobnost da napadne svoje susjede. Po svijetu je razaslao ministre Madeleine Albright i Williama Cohena i ambasadora Billa Richardsona, ne da traže odobravanje već da drugima jasno objasne naš položaj. rezultat toga je Saddamovo uviđanje da će biti napadnut,i to snažno , ne bude li se držao sporazuma. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda ,Kofi Annan, je uz pratnju dva britanska nosača aviona iz Zaljeva, otputovao u Bagdad. Mi smo mu dali do znanja da ispod dva praga ne ćemo ići:potpuni, nesmetani pristup Unscomu i omogućavanje Unscomu da svoj posao obavlja na profesionalni i stručan način. Saddam se nesumnjivo obavezao za ono prvo.Ako se toga bude držao - a ja u to ne vjerujem - biti će to značajan korak u dugom procesu onemogućavanja iračke sposobnosti za proizvodnju oružja za masovno uništenje. Što se tiče onog drugog, pojašnjenja iz razgovora gospodina Annana i odlučnog predsjednika Unscoma, Richarda Butlera su navela g. Butlera na zaključak da će Unscom imati operativnu kontrolu u svim inspekcijama i da şu utanačenja potpuno zadovoljvajuća za njegovu organizaciju.Posebna skupina zadužena za osam predsjedničkih lokacija će odgovarati g.Butleru; primijenit će se postupci Unscoma; vođa inspekcijskog tima će biti iz Unscoma; diplomati u pratnji inspektora će biti samo promatrači, a za sve druge lokacije , uključujući i one kojima je pristup bio zabranjen, primijenit će se postojeće Unscomove procedure. No,na kraju, kao što je predsjednik jasno rekao, "potvrda ispoštovanog dogovora će biti testiranje". U danima i tjednima koji dolaze, Unscom će provjeriti Iračku spremnost za poštivanje sporazuma. Mi ćemo naše snage u regiji držati u visokom stanju pripravnosti.Ne dopusti li se inspektorima da idu kuda i kada žele , imati će za posljedicu uporabu ozbiljne sile.Nakon dvije krize isprovocirane od strane Iraka u četiri mjeseca, vrijeme za diplomaciju ističe.Presenećenje nekih zbog trenutnog mirovanja oružja djelomično odražava važnu raspru o našim strateškim ciljevima u Iraku.Bushove i Clintonove administracije su od 1991. slijedile politiku obuzdavanja Saddama - sprečavajući ga da prijeti toj regiji od strateške važnosti za Sjedinjene dražave.Ta je politika bila uspješna.Na primjer, kada je Saddam 1994. ponovo krenuo prema Kuvajtu, mi smo odmah razmjestili snage u tu regiju i upozorili ga da odstupi. To je i učinio. Dokle god budemo imali volju nacije da podrži tu politiku, služit će ona našim nacionalnim interesima. To je strateški pametno , iako ne baš estetski. Saddamova prijetnja je dokinuta , mada on još uvijek nagrđuje krajolik.Predložene su dva alternativna pristupa.Neke zemlje žele slijediti u suštini ograničenu strategiju razoružanja - "pregledaj i ukini":prvo Unscom dovrši svoja posao( a bolje mu je da požuri), pa se ukinu sankcije (koje lišavaju Saddama i njegovu vojnu mašineriju 15 milijardi dalara na godinu) i onda ga se reintegrira u međunarodnu zajednicu. Ali imajući u vidu Sadddamov dosje,za vjerovati je da će mu takav pristup - kojim nije obvezan pokazati svoje "miroljubive namjere" tako što bi poštovao sve rezolucije Ujedinjenih naroda - jednostavno omogućiti da ponovo financira svoje teritorijalne ambicije Neki ljudi u Sjedinjenim državama tvrde da bi naš strateški cilj trebao biti svrgavanje Saddama Husseina sa vlasti. Nema sumnje da bi iračkom narodu tada bilo bolje.Mi bi smo rado surađivali sa novim režimom koji će poštovati svoje susjede i vratiti Irak na mjesto u obitelji nacija koje mu i pripada. No to je također i kurs sa velikim rizikom i cijenom. Vojna kampanja za svrgnuće Saddama bi zahtijevala veliku obavezu za postrojbe na zemlji, riskiralo bi se veliki broj žrtava i sve bi to koštalo milijarde dolara. To bi smo uradili sami. Kada bi se probili do Bagdada, malo je vjerojatno da bi nas Saddam čekao u zračnoj luci.Uvjeren sam da cijena - u krvi, financijama i političkoj izolaciji - nije opravdana. Drugi bi način bio da pokušamo postići taj rezultat per procura - kroz podršku iračkih opozicijskih skupina. I u prošlosti smo surađivali sa iračkom opozicijom, a još bolje to možemo u budućnosti. Ali prije nego prigrlimo uzvišene ciljeve, ovoga puta moramo biti spremni na to .Od Budimpešte 1956, preko Zaljeva svinja 1961. do poratnog Iraka 1991., uvidjeli smo opasnosti od započinjanja nečega što nismo spremni dovršiti. Ova je rasprava o strateškiom ciljevima zdrava i dobrodošla. Tjera na preispitivanje našeg razmišljanja i pretpostavki. Ali ako smo nespremni ili da napadnemo pod sadašnjim uvjetima ili da ignoriramo prijetnju koju Saddam predstavlja - a to su dvije opcije koje ja odbacujem - Saddam će još neko vrijeme biti s nama.U međuvremenu, moramo zadržati odlučnost, da ga,ako treba i sami, spriječimo da prijeti toj regiji - drugim riječima da ga obuzdamo. Četiri su stupa takve politike. Zadržati sankcije. I dalje provoditi zonu bez letenja na sjeveru i jugu njegove zemlje da bi se tako smanjila prijetnja koju Saddam predstavlja za svoje susjede i svoj narod. Inzistirati da Unscomu bude dopušteno bezuvjetno obavljanje njegovog posla. Biti spreman na pojačanje tih poduhvata vojnom silom. To također znači dozvoliti iračkoj¸ vladi prodaju dijela svoje nafte da bi se kupila hrana i lijekovi za irački narod pod striktnim nadgledanjem Ujedinjenih naroda. Izgladnjivanje nije karta koju koju želimo odigrati, niti dozvoliti Saddamu da ju odigra protiv nas. To je politika koju slijedimo. Sedam je godina ona držala na uzdi najrazorniju i najopasniju prijetnju te pomogla da se održi stabilnost u regiji od velike važnosti za naš nacionalni interes.No, kako je prošli tjedan rekao predsjednik Bill Clinton,na to da li će naša strategija i dalje biti takva, nemalo će utjecati poštivanje ovog sporazuma. 040328 MET mar 98