ZAGREB, 18. ožujka (Hina)- Malo ljudi u Hrvatskoj zna dovoljno o spolnim bolestima. To je slučaj čak i sa studentima, koji se pokazuju neupućenima u tu aktualnu problematiku. Šest posto od 120 anketiranih studenata čulo je,
primjerice, za čestu spolnu bolest klamidiju, čiji je uzročnik bakterija Clamydia trachomatis, a tek je njih osam posto informirano o bolestima koje uzrokuju humani papiloma virusi (HPV), podaci su istraživanja dr. Aleksandra Štulhofera s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, utemeljitelja i predavača kolegija Sociologija spolnosti. Istodobno je 93 posto studenata čulo ili zna za AIDS, 86 posto za sifilis te 65 posto za gonoreju.
ZAGREB, 18. ožujka (Hina)- Malo ljudi u Hrvatskoj zna dovoljno o
spolnim bolestima. To je slučaj čak i sa studentima, koji se
pokazuju neupućenima u tu aktualnu problematiku. Šest posto od 120
anketiranih studenata čulo je, primjerice, za čestu spolnu bolest
klamidiju, čiji je uzročnik bakterija Clamydia trachomatis, a tek
je njih osam posto informirano o bolestima koje uzrokuju humani
papiloma virusi (HPV), podaci su istraživanja dr. Aleksandra
Štulhofera s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, utemeljitelja i predavača kolegija Sociologija
spolnosti. Istodobno je 93 posto studenata čulo ili zna za AIDS, 86
posto za sifilis te 65 posto za gonoreju. #L#
Premda je danas relativno mali rizik za obolijevanje mladeži od
sifilisa i gonoreje, ipak je informiranost mladeži o njima najveća.
Klamidija i HPV virusi gotovo su nepoznanice za mladež, čije je
zdravlje upravo najizloženije tim bolestima.
Spolno prenosiva bolest klamidija teško se otkriva zbog duge
inkubacije i izostanka izrazitih simptoma. Međutim, simptomi se
kod ove bakterijske bolesti mogu pojaviti jedan do tri tjedna nakon
infekcije. To se kod žena manifestira kao slab vaginalni iscjedak,
često i bolno mokrenje te bol u predjelu zdjelice, a kod muškaraca
kao vodenasti ili mliječni iscjedak prilikom mokrenja koje je
također bolno. Oko 70 posto inficiranih žena i 10 posto muškaraca
nema simptome te bolesti nakon infekcije te se ona jedino može
otkriti testiranjem. Upravo je tu pravi problem jer se većina
mladih osoba zbog izostanka simptoma ne podvrgava testiranju sve
dok se ne pojave ozbiljnije smetnje, pa se tako - prema zdravstvenoj
evidenciji - u Hrvatskoj ne može govoriti o točnom broju žena
inficiranih klamidijom. No, prema neslužbenim medicinskim
izvješćima, pretpostavlja se da se kod 12 do 18 posto žena u dobi
između 22 i 25 godina može izolirati spomenuta bakterija. Izostanak
odgovarajućeg liječenja i kod muškaraca i kod žena nerijetko može
uzrokovati neplodnost.
Što se pak HPV virusa tiče - jasno je da i on, kao i sve ostale virusne
infekcije, ostaje trajno u tijelu inficirane osobe, koja ga onda
nezaštićenim spolnim odnosom može prenositi dalje. Neliječenje tih
virusnih infekcija može kod žena izazvati i rak grlića maternice.
Osim toga, i klamidija i infekcije HPV virusima su tzv. nove spolne
bolesti koje su uglavnom vezane uz velike gradove. Sve to govori u
prilog zaštićenomu spolnom odnosu ili uporabi prezervativa kao
najadekvatnije zaštite od infektivnih spolnih bolesti. No, prema
podacima spomenutog istraživanja, 60 posto ispitanika nije
koristilo nikakvu zaštitu prilikom prvoga spolnog odnosa, a samo je
33 posto koristilo prezervativ. Najčešće se ne koristi nikakvom
zaštitom 39 posto ispitanika, 39 posto koristi se ostalim vrstama
kontracepcije, a tek 22 posto prezervativima!
Podatak dr. Vitomira Bureka iz Klinike za infektivne bolesti Frana
Mihaljevića u Zagrebu, iznesen na nedavnoj znanstvenoj tribini o
AIDS-u, govori da se AIDS sve više širi među heteroseksualcima, što
bi trebalo izazvati zabrinutost društva s obzirom na to da čak 78
posto mladeži najčešće prakticira nezaštićen seks, bez
prezervativa.
Što je razlog neiformiranosti mladih ljudi, koji očekuju zdrav i
dugotrajan spolni život bez spolnih bolesti te planiranu
reproduktivnu aktivnost, i tko je odgovoran za njihovo zdravlje?
Premda mlade osobe, prema podacima dr. Štulhofera, najviše
spoznaja o spolnom životu stječu putem medija te kroz razgovore s
vršnjacima i partnerom, ipak je odgovornost za educiranost o
njihovu zdravlju u prvom redu u rukama škole i roditelja te njih
samih. Zato i ne čudi podatak iz drugog istraživanja dr.
Štulhofera, koji pokazuje da se 72 posto od 1056 ispitanika slaže da
spolni odgoj treba biti obvezatan predmet u srednjim školama.
Roditelji bi također trebali educirati svoju djecu najbolje što
znaju, ili im barem omogućiti da najbezbolnije dođu do potrebnih
informacija. Isto tako, ni Ministarstvo zdravstva ne može se
zadovoljiti pasivnom propagandnom praksom koju provodi u svrhu
zaštite od AIDS-a jer AIDS nije jedina spolna bolest koja prijeti
mladeži, niti je ta propaganda razumljiva bilo kome osim onima s
umjetničkom maštom i bujnom inspiracijom.
Sve dok se o spolnosti ne bude otvoreno govorilo, posebice sa
stajališta zdravstvene edukacije, možemo se prestati čuditi gotovo
tridesetogodišnjem opadanju stope ukupnog fertiliteta (prosječan
broj djece po ženi u reproduktivno aktivnom razdoblju) u Hrvatskoj
i mogućem napredovanju te pojave.
Činjenica jest da je mladež needucirana te da nije svjesna
opasnosti od tzv. novih spolnih bolesti, o kojima ništa ne zna, a od
kojih je najugroženija. Sva razvijena društva svojim obvezatnim
školskim programima nastoje obuhvatiti i spolni odgoj kao bitan
čimbenik zdravstvene i reproduktivne stabilnosti.
Mladi ljudi žele kvalitetan spolni život, bez straha i rizika, čemu
u prilog govori i činjenica da je spomenuti kolegij Sociologije
spolnosti na studiju sociologije jedan od najposjećenijih izbornih
kolegija već dvije godine, od samoga njegova početka.
Marina Putnik
(Hina) map il
181007 MET mar 98