KNJIGE I IDEJE - HRVATSKA

ZAGREB, 13. ožujka (Hina) PJESMA NAD PJESMAMA MATICA HRVATSKA, Zagreb 1996. Preveo: Nikola Miličević (poezija/religija) U hrvatskim se knjižarama nakon kraće stanke ponovo pojavila Pjesma nad pjesmama, koja je prvi put u nas tiskana 1965. godine, a potom 1996. Radi se o poetskom djelu stare hebrejske književnosti koje je uzglobljeno u Sveto opismo (Biblija). O nijednoj drugoj knjizi Svetog pisma nije napisano toliko komentara i izneseno toliko različitih mišljenja. Pjesma je istumačena kao alegorija božje ljubavi spram židovskog naroda, kasnije ljubavi Boga i Crkve. U posljednje doba govori se o odi plemenitoj i vjernoj ljubavi koja ne može proturječiti sadržaju Svetog pisma. Fran Galović: IZABRANE PJESME MATICA HRVATSKA, Zagreb 1997. Priredio: Milivoj Solar (poezija) Fran Galović, hrvatski kajkavski i štokavski pjesnik, rođen je 1887. u Peternacu kod Krapine, a poginuo je u Prvom svjetskom ratu, odmah na početku, 1914. na bojištui kod sela Radenkovići u Mačvi. U kratkom životu napisao je relativno mnogo - izdanje što ga je u deset knjiga prvi priredio Julije Benešič obuhvaća više od 2.000 stranica. Osim lirike, zapažene su i neke njegove drame, prije svih trilogija "Mors regni" o tragičnim hrvatskim vladarima. Ovaj najnoviji izbor iz opusa od 250 pjesama, baca jedno novo svjetlo na Galovićevo pjesništvo. Voltaire: RASPRAVA O TOLERANCIJI (LE TRAITE SUR LA TOLERANCE) MATICA HRVATSKA, Zagreb 1997. Prijevod: Bosiljka Brlečić (filozofija) Francois-Marie Aruet (1649-1778), kako glasi pravo Voltaireovo ime, jedan je od velikana europske povijesti kulture u kojemu se ogledaju gotovo sve vrline, ali i proturječja prosvjetiteljstva kojega je bio rodonačelnikom. Nakon školovanja u jezuitskoj gimnaziji vodio je buran život prepun obrata, proganjan je i osporavan i kao čovjek i kao pisac, ali i uvažavan na dvorovima kraljeva i velikaša. "Raspravu o tolaranciji" napisao je 1763. u povodu smrtne presude Jeanu Calasu. Moglo bi se govoriti o svojevrsnoj apologiji tolerancije. Voltaire zahtijeva da se priznaju mišljenja i uvjerenja drugačija i suprotna našim navlastitima. Poučno za Hrvatsku danas. Jean-Jacques Rousseau: SANJARIJE SAMOTNOG ŠETAČA (LE REVERIES DU PROMENEUR SOLITAIRE) MATICA HRVATSKA, Zagreb 1997. Prijevod: Bosiljka Brlečić (filozofija) Rousseau (1712-1778) je uz Voltairea najutjecajniji francuski i europski pisac 18. stoljeća. Rođen je u Ženevi u uglednoj protestantskoj obitelji da bi u Francuskoj prešao na katolicizam, pa onda opet na protestantizam. Uzdržavao se kao nastavnik glazbe, prepisivač nota i kućni učitelj. Surađivao je na izradi Enciklopedije, ali se razišao s enciklopedistima. Sa svojim suvremenicima dijeli kritiku stanja društva, osuđujući posvemašnji nemoral, pokvarenost i neprosvijećenost, ali za razliku od njih preporod ne vidi u nasilju racionalnog progresa, nego težište stavlja na prosvjećivanje u kojemu se neće ignorirati fantazija i osjećajnost, prije svega sućut. "Sanjarije" su njegovo posljednje, nedovršeno djelo. Jean-Paul Sartre: MUČNINA (LA NAUSEE) KONZOR, Zagreb 1997. Prijevod: Zlatko Crnković (književnost/filozofija) Roman "Mučnina" rodonačenika egzistencijalizma i nobelovca koji je prvi otklonio tu najsjajniju svjetsku nagradu Jeana-paula Sartrea (1905-1980) opetovano je pred hrvatskim čitateljem. Tvorac rečenice: "Pakao, to su drugi", u romanu "Mučnina" na jedan drugačiji način govori ono što će zapisati u svom programatskom egzistencijalističkom "manifestu" - "Egzistencijalizam je humanizam". Pitanja "egzistencije", "apsurda", "mučnine", "grijeha opstanka", "egzistencijalnog izbora", "slobode", nama u Hrvatskoj u kojoj tek što su topovi utihnuli, zvuče sada ponešto drugačije no što su nam zazvučala u vremenu kad su jahači egzistencijalizma, prije svega Sartre i Camus bili izrazom europskog stila intelektualnog života. Claus-Artur Scheier: OPROŠTAJ SPEKULATIVNOG UMA MATICA HRVATSKA, Zagreb 1997. Prijevod: Kiril Miladinov (filozofija) U Scheierovoj (1942) knjizi sabrani su njegovi izabrani članci i predavanja iz razdoblja posljednjih dvadesetak godina. Radi se o vrijednom pokušaju da se recentna filozofijska zbivanja približe hrvatskom čitatelju. Pisac je studirao medicinu, psihologiju i filozofiju u Freiburgu i Hamburgu, doktorirao je medicinu i filozofiju, a habilitirao je 1979. Od 1982. profesor je filozofije na Tehničkom univerzitetu u Braunschweigu. Bavi se ranom i klasičnom grčkom filozofijom, njemačkim idealizmom, anti- metafizičkom filozofijom 19. i 20. stoljeća. Riječ je o eruditi pregnantnog izraza i skokovitom misliocu što ponekad otežava razumijevanje. Guenter Figal: SMISAO RAZUMIJEVANJA (DER SINN DES VERSTEHENS) MATICA HRVATSKA, Zagreb 1997. Prijevod: Darija Domić (filozofija) Učitelji Figalovi (1949) bili su Hans Georg Gadamer, Dieter Heinrich, Michael Theunisen i Ernst Tugendhat! Otuda je razumljivo da je i on prigrlio filozofsku hermeneutiku u pristupu poetološkim, semantičkim, semiotičkim i tekstološkim istraživanjima. Stav hermeneutičke filozofije izrazit će na slijedeći način: "Hermeneutika je zapravo hermeneutička filozofija. Ona nema - za razliku od različitih vrsta poslijemetafizičkog mišljenja - nikakovih teškoća s tradicijom koja se vraća na Platona, već joj je otvorena i htjela bi ju proslijeđivati". Prema Figalu, ono što "više nije tu", ipak je tu u novoj hermeneutičkoj prezentnosti. Ivan Branko Šamija: HRVATSKI JEZIKOVNIK I SAVJETOVNIK INA, Zagreb 1997. (jezikoslovlje) Knjiga se sastoji iz dva dijela: Jezikovnika i Savjetovnika. Do knjige je Šamija došao služeći se jezičnim i književnim djelima, osobito Stjepana Babića, Nataše Bašić, Tomislava Ladana, Bulcsu Laszla, Mile Mamića i Stjepana Težaka. Jezikovnik je zapravo riječnik tvorenica, pretežito učenih, manje poznatih, nepoznatih i novih riječi. Savjetovnik je knjiga savjeta i rječnik prevedenica stranih riječi, sveza i izraza. Za tuđice i usvojenice preporučuju se njegovane hrvatske riječi, one koje su prošle kušnje i provjere povijesti, te dobile dobre ocjene hrvatskih jezikoslova. Ranko Matasović: KRATKA POREDBENO POVIJESNA GRAMATIKA LATINSKOG JEZIKA MATICA HRVATSKA, Zagreb 1997. (jezikoslovlje) Pred čitateljem od kojega se traži da najelementarnije poznaje latinski nalazi se temeljni priručnik za proučavanje latinskog jezika. Prvu historijsku gramatiku latinskog počeo je u nas pisati uoči Drugog svjetskog rata s nepravom zaboravljeni hrvatski lingvist Anton Mayer - prvi svezak objavljen je 1938. Mayer je glavnim poticajem Matasoviću da nastavi gdje je njegov predšasnik stao. Uz gramatiku, knjiga sadrži i nekoliko ulomaka i izvornih latinskih tekstova s komentarima. Matasović je predstojnik Katedre za poredbenu indoeuropsku lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Jurica Pavičić: OVCE OD GIPSA TORPEDO, Solin-Spliz 1997. (književnost) Jurica Pavičić relativno je novo ime na hrvatskom književnom nebu. "Ovce od gipsa" određuje kao "fikcionalnu knjigu" koja svoje uporište ima u jednom pasusu Johna le Carrea: "U ona vremena na neprijatelja smo mogli pokazati prstom i čitati o njemu u novinama. A danas, znam samo da sam naučio tumačiti cijeli život kao zavjeru." Ova promijenjena okolnost "svijeta života" potka je na kojoj pleše Pavičićev "fikcionalizam". Objavljivao je u "Slobodnoj Dalmaciji", u "Vijencu" ima stalnu rubriku "Vijesti iz Liliputa". Za seba kaže da je rođen na Dan mrtvih 1965. u Splitu. (Hina) ld ld 131431 MET mar 98