PARALIZIRANI NOVINAR NAPISAO ROMAN LIJEVOM TREPAVICOM

ZAGREB, 6. ožujka (Hina) - Na paraliziranog francuskog novinara Jeana-Dominiquea Baubya, koji je lijevom trepavicom "napisao" bestseller o svojoj bolesti "Le scapfandre et la papillon", podsjeća u medicinsko-književnom eseju "Liječničkih novina" dr. Željko Poljak specijaliziran za tzv. "patografije" slavnih literata, primjerice Matoša i Andrića, što ih je objavio u stalnoj rubrici "Očima bolesnika". Baubyeva "autopatografija" pojavila se krajem prošle godine i u hrvatskom prijevodu pod naslovom "Skafander i leptir", a u slučaju posve uzetog 45-godišnjeg urednika časopisa "Elle", dr. Poljak smatra da bi najprimjereniji naslov bio "Okom bolesnika". L#L Prošloga ljeta u pariškom književnom svijetu zbio se senzacionalan događaj; svih 35.000 primjeraka jedne knjige rasprodano je istoga dana kada je izašla iz tiska! Prema dr. Poljaku, riječ je o "autopatografskom" djelu, jer pisac motri i opisuje svoju bolest i umiranje. Sličnih djela bilo već svjetskoj i u našoj literaturi - primjerice, "Priča mojega života" američke književnice Helen Keller (1880-1968) i "Zapisi o vlastitom umiranju" Vojislava Kuzmanovića (1930-1976). Za liječnike je Baubyev podvig osobito zanimljiv. On je sa okolinom mogao komunicirati samo "lijevim očnim kapkom" i to uz pomoć osobe osposobljene za takav način "govora". Da bi rekao "da", okom je trepnuo jednom, da bi rekao "ne" dvaput. "Komunikacijski kod bio je vrlo jednostavan, ali i spor: daktilografkinja Claude Mendibil (njoj autor posvećuje svoju knjigu) pokazuje mu slova abecede i on joj kod slova koje treba zabilježiti daje znak treptajem trepavice." Noć uoči takvog "diktiranja", piše Bauby, "u glavi svaku rečenicu deset puta promijesim, izbacim poneku riječ, dodam pridjev i učim tekst napamet, poglavlje za poglavljem". Za 150 stranica knjige trepnuo je oko 200.000 puta. Prema američkom medicinskom žargonu, napominje dr. Poljak, Babyeva se bolest naziva "locked-in- syndrome" (zaključan u sebe). Opisujući vlastito stanje, autor "Sarkofaga i leptira" kaže da je "pacijent od glave do pete paraliziran, zatvoren u vlastitu unutrašnjot, netaknuta duha, s treptajima lijevog kapka kao jedinom komunikacijskom mogućnošću". Hrvatski "patograf" takvo stanje prevodi u posve medicinski jezik: prikovan uz krevet i traheotomiran, s ureteralnim kateterom, infuzijom i nazogastričnom sondom za prehranu. Prema francuskim kritičarima, Jean Dominique Bauby, iako do smrti "zaključan u sebe", napisao je himnu leptiru koji se probio iz skafandera u koji je bio zatvoren, dajući pravu "bioetičku pljusku svim zagovornicima eutanazije"! "Ja sam živ i ja mislim, i nitko mi nema pravo sporiti te dvije kvalitete", napisao je Bauby. Tri dana nakon izlaska knjige preminuo je. Imao je još toliko sreće da pročita hvalospjeve svom životnom djelu. (Hina) ld ld 061035 MET mar 98