NJEMAČKA - 4. III. FAZ: ALBANCI PRIŽELJKUJU DAYTONIZACIJU KOSOVA

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 4. III. 1998. Neki kosovski Albanci prihvatili su Sarajevo kao svoj uzor Politički promatrači ocjenjuju da bi se rat na Kosovu mogao svesti samo na pojedinačne akcije OVK i na potonje drastične osvetničke akcije srpske policije, prenosi Matthias Rueb. "Akcije koje je srpska policija krajem prošlog tjedna izvela u selima Lukoshan i Qirez u dreničkoj regiji, te u ponedjeljak u Prištini pri suzbijanju masovnih demonstracija, zasigurno nisu polučile sljedeći cilj: nisu znatno oslabile 'Oslobodilačku vojsku Kosova'. Vjerojatno je postignut baš suprotni učinak. Kosovski Albanci ubuduće će borcima OVK ukazivati još veće poštovanje, pa i divljenje, dok će mržnja prema Srbima, koji su stekli status opsadne i tlačiteljske sile, samo dodatno ojačati - ako je to uopće moguće. U ponedjeljak su u kosovskoalbanskim dnevnim listovima 'Koha ditore' i 'Bujku' objavljene fotografije ubijenih kosovskih Albanaca. Tvrdnja da su žrtve 'albanski teroristi' - kao što je istaknuto u službenom srpskom tumačenju izgreda - uistinu je prava izmišljotina. Sve su žrtve nosile građanska odijela a lice ubijene trudne Rukije Nebiju izobličeno je do neprepoznatljivosti. Četiri braće Sejdiu ubijeno je u svojoj kući u Qirezu u općini Gllogovc (srpski Glogovac). Navodno je na kuće otvorena vatra iz helikoptera. Pozivajući se na izvješće jednog svjedoka, informativni centar kosovskih Albanaca u Prištini izvijestio je da je ubijeno i 11 članova albanske obitelji iz općine Skenderaj (Srbica), nestalih krajem prošlog tjedna. Njihovi leševi leže navodno u kapeli na prištinskom groblju, koju je srpska policija zaključala. Mnogi pokazatelji upućuju na zaključak da borci OVK, koji su svojim napadom na srpsku policijsku ophodnju kod Lukoshana izazvali srpsku osvetničku akciju, nisu među albanskim žrtvama na Kosovu. OVK napada u pravilu iz zasjede i potom se brzo povlači u brda. Srpske vlasti izvješćuju da su u noći na utorak zabilježeni novi napadi na srpske kuće i na policijske postaje na čitavom Kosovu. Tom je prilikom navodno ubijen jedan umirovljeni srpski policajac. Novim akcijama OVK pokazuje da je sposobna za daljnje djelovanje. Ipak, odnos vojnih snaga na Kosovu posve je jasan. Po izvješćima medija, Srbi, koji čine manje od 10 posto od ukupno 2 milijuna stanovnika nekada autonomne jugoslavenske pokrajine, imaju na svojoj strani 13 tisuća policajaca i milicajaca. U roku od 72 sata na Kosovo može biti prebačeno još 25 tisuća policajaca i pričuvnih postrojbi. Na Kosovu je stacionirano i 6500 vojnika Jugoslavenske vojske - većina njih u blizini granica i u četiri vojarne na teritoriju te pokrajine. Iz srpskih gradova Leskovca, Niša i Užica može u slučaju potrebe na Kosovo biti prebačeno još 10 tisuća vojnika. Dodatni su čimbenik srpske paravojne postrojbe. Kosovo je jedna od baza moći vođe neregularnih postrojbi Ražnjatovića, zvanog Arkan, i njegovih 'Tigrova'. Tijekom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 'Tigrovi', koji trenutačno navodno broje 400 pripadnika, 'etnički su očistili' čitave regije i optuženi su za brojne pokolje. 'Tigrovi' su iskusni i okrutni borci, koji u svakom trenutku mogu biti angažirani za 'posebne akcije'. Po nekim su izvješćima i krajem prošlog tjedna u dreničkoj regiji viđeni uniformirani borci u civilnim vozilima. Ne treba posebno ni spominjati da srpska milicija, vojska i paravojne postrojbe imaju obilje oružja svih kalibara, vozila, streljiva i logističke opreme. Jugoslavenski ministar obrane Bulatović poručio je u utorak da će stanje u pokrajini pod kontrolom te da intervencija vojske nije potrebna. Zasada se samo spekulira o stupnju organizacije i o snazi OVK. OVK navodno ima čvrstu jezgru od 1000 do 1500 boraca. Tome valja pribrojiti civilnu zaštitu kosovskih Albanaca u pojedinim selima, koja je u labavoj vezi s OVK. Nakon sloma javnog reda u susjednoj Albaniji brojne poluautomatske puške vjerojatno su preko granice s Albanijom dospjele u ruke OVK i kosovskih Albanaca općenito. OVK djeluje u konspiraciji i mora neprekidno biti na oprezu kako se u njegove redove ne bi uvukli špijuni. U svakom slučaju, noću se može relativno slobodno kretati - ponajprije u dreničkoj regiji, svojoj utvrdi. Nije puki slučaj što je osveta srpske policije pogodila upravo dva sela u toj regiji zapadno od Prištine. Ne treba posebno naglašavati da Albanci, koji čine 90 posto stanovništva pokrajine, iamju na raspolaganju samo djelić vatrene snage i opreme, dostupne Srbima ali su brojčano daleko nadmoćniji. 70 posto stanovništva čine osobe mlađe od 30 godina; nakon faktičkog ukidanja autonomije 1989. g. stasala je frustrirana i ogorčena generacija. Većina obitelji, posebno u seoskim općinama, pružit će u slučaju nevolje utočište borcima OVK. Nezavisni politički promatrači u Beogradu iznose stajalište da na Kosovu ne može biti rata već samo pokolja: nakon pojedinačnih akcija OVK- gerile slijedit će drastične osvetničke mjere Srba. Događaji s kraja prošlog tjedna dali su nagovještaj kako bi to moglo izgledati. Usprkos tome, ovih dana mladi kosovski Albanci u dreničkoj regiji, koji ne skrivaju naklonost prema OVK, uporno ističu da je njihov uzro grad Sarajevo. Za njih je opkoljeni glavni grad Bosne nešto poput uzora a daytonski mirovni sorazum pouka. Ni branitelji Sarajeva nisu početkom rata u proljeće 1992. g. imali oružje i bili su zapravo beizgledno slabiji od srpskih opsjedatelja, naglašavaju oni. Usprkos tome, branitelji Sarajeva uspješno su odolijevali opsadi više od tri i pol godine a ta je istrajnost na kraju nagrađena daytonskim mirovnim sporazumom koji je i sarajevska predgrađa, nekoć pod srpskom okupacijom, dodijelio federaciji Hrvata i muslimanskih Bošnjaka. Mnogi kosovski Albanci ne prižljkuju neku vrstu daytonizacije Kosova samo u tom pogledu. Hrvati i Bošnjaci uspjeli su nešto postići tek oružanom borbom protiv srpskih napadača a na kraju im je u pomoć pritekla čak i međunarodna zajednica, podupirući njihovo pravo na život, tvrde oni. Nenasilni otpor Srbima nije pak kosovskim Albancima donio ništa do nove represije, naglašavaju. Tek će oružana borba po njihovim riječima donijeti i političke prednosti. Rat na Kosovu bit će strašan jer će biti prvi koji će Srbi morati voditi u vlastitoj zemlji; osim toga, taj bi rat mogao zahvatiti čitavu regiju, na samom početku susjednu Makedoniju i Albaniju, naglašavaju Albanci" na kraju članka Matthiasa Rueba. 050241 MET mar 98