ŠVICARSKA - NZZ 3. III.: ZAPAD MORA POTAKNUTI POLITIČKO PRIBLIŽAVANJE NA KOSOVU

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 3. III. 1998. Na Kosovu ističe vrijeme za pregovore Stanje na Kosovu je vrlo opasno u prvom redu zato što na političkoj razini nema nikakvih naznaka spremnosti na kompromis, smatra novinar. "Stanje u srpskoj pokrajini Kosovo, u kojoj Albanci čine 90 posto stanovništva, opasno se zaoštrilo. Otkada su pripadnici 'Oslobodilačke vojske Kosova' u proljeće 1996. g. počinili prvi atentat na srpskog policajca, spirala nasilja počela se nezaustavljivo okretati: nervoza među većinskim albanskim stanovništvom i srpskom manjinom, koja drži da ju je Beograd ostavio na cjedilu, svakim danom sve više raste. 'Oslobodilačka vojska Kosova', koja oružanom silom želi stvoriti nezavisnu državu Kosovo, preuzela je dosada odgovornost za čitav niz napada. U tim je napadima poginulo više od 20 Srba i navodnih albanskih kolaboratera srpskog režima. Politička radikalizacija, koja već traje neko vrijeme, odraz je frustracije zbog neuspješne politike nenasilnog otpora, vođene proteklih osam godina u režiji umjerenog vodstva kosovskih Albanaca. Radikali smatraju da spomenuta politika nije donijela nikakve rezultate osim pooštrene srpske represije i pogoršanog siromaštva. Stanje je opasno i nepredvidivo u prvom redu zato što se na političkoj razini uopće ne nazire rješenje. Naprotiv, fronte su otvrdnule - ni kod Srba ni kod umjerenih Albanaca nema nikakvih naznaka spremnosti na kompromis. Malobrojni pokušaji pregovora brzo su se nasukavali na pitanje suvereniteta. U kampanji učvršćivanja vlastite moći u čitavoj Srbiji 1989/1990. g., današnji jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević faktički je ukinuo autonomiju Kosova. Regija je na taj potez reagirala proglašenjem nezavisnosti. Otada Beograd vlada Kosovom uz pomoć policije i vojske - doduše, tek na površini. Naime, Albanci su u podzemlju izgradili paralelnu državu s izabranim političkim institucijama i vlastitim školama i bolnicama. Ta država funkcionira po drugačijim zakonima od onih u Srbiji. Podjela Kosova godinama je održavala osjetljivu vanjsku stabilnost. Na površini je uglavnom vladao mir; dvije strane nisu se međusobno politički približavale ali nije uslijedila ni eksplozija nasilja. Tako je Kosovo, gdje je krajem 80-tih godina počela jugoslavenska tragedija, već gotovo palo u zaborav. Umjereno vodstvo kosovskih Albanaca zahtijeva međunarodni protektorat nad Kosovom u dvogodišnjem prijelaznom periodu, inzistirajući istodobno i dalje - baš kao i radikalne političke snage - na državnoj nezavisnosti, iako taj zahtjev ne podupire nitko izvan Kosova - čak ni Albanija. Umjereno vodstvo očigledno još uvijek vjeruje da mu vrijeme radi u prilog. Albanci su spremni razgovarati s Beogradom - samo uz međunarodno posredovanje. To pak odbija srpsko vodstvo, proglašavanjući međunarodno posredovanje uplitanjem u unutrašnja pitanja zemlje. Ono smatra Kosovo kolijevkom srpske kulture i srednjovjekovne srpske državnosti i čvrstim sastavnim dijelom Srbije. Beograd će se svim sredstvima suprotstaviti odcjepljenju pokrajine, koje bi istodobno prouzročilo raspad nove Jugoslavije. Osim toga, srpski propagandisti suprotno svakodnevnoj praksi neumorno objavljuju da Albanci imaju sva građanska prava te da je Kosovo ustavom definirano kao autonomno područje. Zapadne pak države zahtijevaju poštivanje ljudskih prava na Kosovu i opsežnu, dosada ne pobliže skiciranu, autonomiju, i to u sastavu Jugoslavije. Taj prijedlog odbijaju i kosovski Albanci i Beograd. Zbivanja s kraja prošlog tjedna pokazala su da će vrijeme za mirno rješavanje sukoba na Kosovu vjerojatno uskoro isteći. Status quo ne može biti rješenje. Apeli na razboritost nisu više dovoljni sami po sebi. Zapadne države moraju usmjeriti snažan pritisak i na Beograd i na umjereno vodstvo kosovskih Albanaca kako bi obje strane bez prejudiciranja budućeg političkog statusa Kosova napokon dovele za pregovarački stol. Samo je na taj način moguće pokrenuti proces izgradnje povjerenja koji tvori osnovu za političko približavanje", zaključuje novinar. 040308 MET mar 98