BBC O GLOBALIZACIJI I NACIONALNOJ DRŽAVI

BRITANSKI RADIO - BBC 28. II. 1998. Dok je početkom godine Bill Clinton pripremao svoj govor o stanju nacije, u Bijelu kuću je pozvao 13-ero najistaknutijih američkih intelektualaca. Ideja večere bila je informirati predsjednika o temama i rješenjima problema koji dolaze u 21. stoljeću. Jedna od tema načeta prema kraju večere ticala se odnosa procesa globalizacije i nacionalne države. Na iznenađenje okupljenih, ekonomski analitičar suvremene Harvardske poslovne škole Daniel Jergin je upozorio predsjednika Clintona kako je proces globalizacije završen i kako već živimo u novom stanju globalnosti. Gospodin Jergin je tada najavio kako o tom problemu svi mogu čitati u njegovoj najnovijoj knjizi 'Strateški visovi'. Knjiga je konačno izašla, a s autorom večeras razgovara Tin Radovani u našem radio feljtonu. "Kada se jednom bude pisala ekonomska povijest 20-og stoljeća, globalizacija i privatizacija bit će dva procesa koja će zasigurno označiti njegovu posljednju četvrtinu. Oba su započela u 80-ima i dok se privatizacija, koja se jednostavno ideološki može prozvati teacherizmom, nastavlja širom svijeta, globalizacija je, čini se, završena. Kako Danijel Jergin u svojoj najnovijoj knjizi 'Strateški visovi' tvrdi, događaji su već pretekli tu točku. Globalizacija više nije proces integracije i internacionalizacije kompanija nego završeno stanje. Mi živimo u novoj stvarnosti, mi živimo u globalnosti. Revolucija u komunikacijskoj tehnologiji i Internet stvara isprepleteni svijet, čija brzina povezivanja nadilazi mogućnost nacionalnih država da njime upravljaju. Tako državne granice postaju sve nevažnije. Što je globalnost i kako nam se dogodilo da već živimo u njoj, odgovara Danijel Jergin: = Kada govorimo o globalnosti i ne pokušavamo reći da je proces globalizacije završen, nego naprosto želimo razmotriti stanje u kojem su ljudi povezani s 24-satnim ciklusom globalne ekonomije. Globalizacija je započela u 80-im, ali sada moramo početi razmišljati kako je živjeti u takvom stanju. Nacionalne granice znače sve manje. Ljudi se orijentiraju spram svjetskog tržišta. Nacionalne države kao središnje političke organizacije nemaju više istu snagu kao prije deset ili 15 godina. No za ponešto drukčije mišljenje obratili smo se ekonomskoj analitičarki dr. Druce Lee sa londonskog sveučlilišta Directors. Misli li ona da je globalizacija dovršen posao? = Globalizacija se još uvijek nastavlja, no neka su tržišta već podosta globalizirana. Na primjer posebice valutna tržišta. Tokijsko, a napose londonsko valutno tržište. No druga se tržišta tek trebaju globalizirati. Ali to će se definitivno dogoditi i to organski. - Kakvu budućnost u tom isprepletenom svijetu ima nacionalna država? Daniel Jergin. = Nacionalna država zasigurno ostaje glavnim mehanizmom političkog organiziranja, identificiranja, mobiliziranja. No njezine su snage nagrižene iz dva pravca. Prvo onim što se događa unutar samih zemalja, a drugo izvana integracijom tržišta u globalnu ekonomiju. Najbolji dokaz tomu je rad burzi širom svijeta. I dok je do nedavno bilo svega sedam, ili osam burzi, danas ih je skoro stotinu. To znači da je ekonomija jedne zemlje čvršće povezana s ekonomijom drugih zemalja, npr. u Aziji. - Što nacionalna država mora učiniti kako bi ostala u globalnosti? Druce Lee. = Ako nacionalna država želi imati budućnost u globalnoj ekonomiji onda se ona mora prilagoditi pravilima, regulativama i zahtjevima pojedinih tržišta. Npr. ako želite imati valutu koja je cijenjena na svjetskim tržištima, onda morate uvesti takvu ekonomsku politiku koja će stvoriti povjerenje u tu valutu. Drugim riječima, naša fiskalna politika tj. porezi i javna potrošnja moraju biti, kako bi se reklo, odgovorni. U suprotnom, tržište će vas kazniti. To jest prodat će vam ne samo valutu već i vaše obveznice, obzirom da je tržište državnim obveznicama vrlo globalno. Nacionalna država u svim svojim odlukama stalno mora biti na oprezu. Pratiti kako tržišta reagiraju na njezine odluke. Toyotina tvornica u Walesu tj. mobilnost kapitala predstavljaju jedno od pozitivnih lica globalizacije. No, prošlogodišnje slike otpuštenih južnokorejskih bankara sa transparentima - 'Međunarodni monetarnim fond me otpustio!'- zasigurno predstavljaju ružno lice globalizacije. Nacionalna država više ne može štititi svoju radnu snagu. Prof. Lee. = To je vrlo dobar primjer. Ja sam upravo govorila o tome kako se nacionalne države moraju odgovorno ponašati. Mislim da je u južnokorejskom slučaju jasno da se, ako to tako mogu reći, država nije ponašalo odgovorno. Imali su manju recesiju '92. i '93. i da se izvuku iz nje, korejska je država rekla bankama da posuđuje novac kompanijama, tako da one mogu više ulagati kako bi se ekonomija izvukla iz recesije. Naprosto, one se nisu odgovorno ponašale. - Kako Daniel Jergin gleda na krizu južnoazijskih ekonomija? = Mislim da sada azijske zemlje prolaze kroz negativnu stranu integracije u globalnu ekonomiju. No one su ipak nevjerojatno profitirale od toga. Neki krugovi tvrde da azijsko gospodarsko čudo ne postoji. To nije istina. U 60-ima Koreja i Indija su imale isti brutto nacionalni proizvod. Početkom 90-ih korejski je brutto nacionalni proizvod deset puta veći od indijskog. Azijske su zemlje očito učinile nešto što drugi nisu. Otvorile su se i prema stranom ulaganju, brzo su usvojile i nove tehnologije itd. No, sada vidimo posljedice slabosti u njihovom financijskom sektoru gdje stari načini poslovanja više nisu učinkoviti. Dugovi su se nagomilali, a novac se posuđivao na osnovu zaloga koji su bili dvojbeni. Osim toga postavilo se pitanje kompetitivnosti tih zemalja. Mislim da je cijela kriza zapravo započela 1994. godine, kada je Kina devalvirala i promijenila kompetitivni equilibrium u regiji. Sada postoji opasnost da se krive obje strane. I MMF i te azijske zemlje. MMF nije tako moćna organizacija. Njezin je osnovni posao obnoviti povjerenje u ekonomiju tih zemalja. No, mnogi su sociolozi već upozorili kako je u južnokorejskom slučaju možda nešto drugo na djelu. Naime, kulturni i nacionalni identiteti integralnim dijelom je način na koji ljudi vode svoje poslove. Amerikanci, Britanci zasigurno ne upravljaju kompanijama na isti način. Jedan od ključnih uvjeta koji je MMF postavio Južnoj Koreji bila je reorganizacija bankarstva, a time se, kako tvrde mnogi, upleo u način na koji Južnokorejci vode svoje poslove, a koji se zasnivao na obiteljskim poznanstvima i vezama. Ne dovodi li intervencija MMF-a do nametanja jednog kulturnog obrasca i ne dovodi li globalizacija do sukoba kultura. Daniel Jergin. = Ili da upotrijebim drugi termin, sukob kultura. Prošle godine u ovo doba ljudi su slavili azijske vrednote, kapitalizam, a ove godine taj termin azijske vrijednosti preveden je u 'pajdaški' kapitalizam ili kapitalizam zasnovan na osobnim poznanstvima. Želite li sudjelovati u globalnom tržištu morate imati uredno knjigovodstvo. Gledati kako se u ovom trenutku gubi vrijednost stvarana desetljećima, sigurno dovodi do šoka. Daljnji će šok nastupiti kada shvate da će neke od njihovih najcijenjenijih ustanova biti jeftino prodane svjetskim ulagačima. To će sigurno dovesti do reakcije, mržnje spram stranaca i stranog kapitala. No, Južna Koreja je imala vrlo dobre protektivne mehanizme. Bila je 11. gospodarska sila na svijetu, zemlja koje je trošila više nafte nego Francuska ili Njemačka. Kako Druce Lee gleda na moralnost nametanja kulturnih obrazaca koji slijedi iz intervencije MMF-a u Južnoj Koreji. = Da, slažem se s time. Mislim da je dio problema u Južnoj Koreji, a i drugdje, ono što bi zapadnjaci nazvali 'pajdaški kapitalizam'. Kada su kompanije dobivale zajmove, onda to nisu dobivale zbog ekonomske logike nego zato jer bi se svi znali. No, nisu tržišta bila nemoralna nego je problem bio u tome da određeni ljudi u Južnoj Koreji nisu igrali po pravilima, te su ih tržišta kaznila. Da su se zakon i ekonomija više poštivali, a ne toliko poznanstva, Koreja ne bi bila u ovoj situaciji. Jedan od pokazatelja globalnosti je i brzina kojom se tvrtke mijenjaju u višenacionalne kompanije. Ulazak na globalno tržište zasigurno sa sobom povlači i promjenu u strukturi upravljanja, u načinu zapošljavanja radne snage. Daniel Jergin. = Sve kompanije, velike, i male, morat će se prilagoditi globalnim tržištima. U starim danima, a to znači prije 80-ih, male su tvrtke funkcionirale na svom tržištu. Danas zbog Interneta i razvoja komunikacija vi možete poslovati i na globalnom tržištu, čak ako ste i mala kompanija. Kompanije osjećaju snažan pritisak investitora koji žele rezultate, no paradoksalno one isto tako shvaćaju da moraju imati širu socijalnu odgovornost u pitanjima kao što su zaštita okoliša i izobrazba. Stoga je teško jasno odrediti što je funkcija kompanije. Poslujete li preko državnih granica, stvari se još više kompliciraju. Ono što mi u knjizi zovemo isprepleteni svijet, to je svijet povezan Internetom i komunikacijskim mrežama, u kojim se i na velikim udaljenostima uspostavljaju trenutačne veze s radiokorporacijske hijerarhije. Komunikacija se širi vodoravno. Osim toga kompanije potiču poduzetnički duh i kreativnost. Treba reagirati brzo. U nomilnoj ekonomiji morate ubrzati proces od usvajanja ideje do njezine realizacije na tržištu. Luksuz vremena više ne postoji. Misli li Druce Li da će doći do horizontalizacije menagmenta tj. da su direktori sljedeći na listi otpuštanja? = Kompanije se vrlo razlikuju od vrlo malih do multinacionalnih, no glavna stvar za bilo kakvu kompaniju je da mora biti vođena vrlo učinkovito. Kako globalizacija napreduje, neučinkovite kompanije više neće preživjeti. Sav je pritisak na učinkovitost. Ključna funkcija menagmenta je osigurati opstanak kompanije. S tako velikim pritiskom horizontalizacija uprave postaje sve češća. Ako imate te slojeve menagmenta onda to smeta učinkovitosti. Nedvojbenom ubrzanje globalizacije bitno su doprinjele razvoj kompjuterske tehnologije, a napose je to slučaj Interneta - kompjutorske mreže koja je trebala povezivati glavne američke ustanove u slučaju izvršenog nuklearnog udara, koja je prerasla u redovnu komunikacijsku mrežu neslućenih mogućnosti. Može li se procijeniti na koji će način Internet doprinositi stvaranju bogatstva? = Najdinamičiji heteroglobalni projekt je Internet. Kada je Bill Gates prije nekoliko godina napisao autobiografiju gotovo da nije ni spomenuo Internet. Sada se sve tako brzo odvija da nitko ne može procijeniti što će se još dogoditi i kakve će učinke imati. No, nedvojbeno će Internet biti središte tog isprepletenog svijeta i globalne trgovine. Ironično je da ne znamo može li Internet itko kontrolirati. Jedan od fenomena 90-ih je nestanak vlasničko-ideoloških podjela. Dok se zbog recesije početkom 90-ih ipak moglo nazrijeti neka razlika između Billa Clintona i Georga Busha, na prošlim američkim predsjedničkim izborima razlike između Boba Dolea i predsjednika Clintona nisu se mogle mjeriti niti odlučnim sekundama. U Velikoj Britaniji tako je u 80-ima bilo poprište ogorčenih ideoloških sukoba između barunice Teacher i starih laburista, prošle je godine pobijedio novi laburist - Tony Blair, čija se novost sastojala u potpunom prihvaćanju teacherizma i obećanju da dvije godine neće mijenjati konzervativni proračun. Jedina razlika je bila tzv. ljudsko lice kapitalizma koje su laburisti donijeli. Čini se kako u globalnosti nestaju ideologije, kako nestaju političke razlike, kako ekonomija uzima presedan nad politikom. Daniel Jergin. = Prošle godine je novi britanski premijer usvojio teacherizam, tržišno orijentiranu politiku. U tom smislu 'new labor' predstavlja pokušaj prilagođavanja ljevičarskih stranaka tržištu. Francuski i njemački socijalisti još to nisu učinili. Jedna od većih ideloških bitci će se voditi oko prilagodbe ljevičarskih stranaka na novu stvarnost, na globalnu ekonomiju. U industrijskim zemljama s jedne strane vidimo privrženost tržištu, ali istodobno želju da se zadrži sustav socijalne zaštite i socijalnu sigurnost. Pitanja pravednosti i jednakosti ostaju vrlo važna. Misli li i Druce Lee da politika postaje sve nevažnijom ulaskom u 21. stoljeće. = Ne mislim kako će politika postati nevažnom jer će uvijek postojati pitanja poput obrane. No, ovo je važna stvar. Ako ljudi žele biti dijelom globalne ekonomije onda moraju igrati po tržišnim pravilima, tj. on moraju nastojati voditi svoju ekonomiju tako da one privlače globalni kapital. No ta su pravila jasna i jednostavna. Globalni kapital ide tamo gdje se najbolje može oploditi. Nacionalne države uvijek to moraju imati na pameti. Što se u takvom svijetu, svijetu u kojem velike nacije postaju Sony, Mitzubishi, General Motors, Coca-cola, Lewis, Nike, Adidas, događa s nacionalnim identitetom u klasičnom smislu? = Mislim da će nacionalni identitet, bar što se globalne ekonomije tiče, igrati sve manju i manju ulogu. Ako poslujete s multinacionalnim kompanijama, njih ne zanima identitet države, nego ekonomsko područje, tj,. područje gdje su vlade sklone njihovom ulaganju. Ekonomski gledano čini se da nacionalne države nestaju, kako granice nestaju. To naravno ne znači da će nacije izgubiti svoj identitet. Jer hvala Bogu, na svijetu ima značajnijih stvari od ekonomije. Ako će se ekonomsko pitanje rješavati izvan granica nacionalnih država, što onda preostaje državi? Koje će usluge pružati nacionalna država u 21. stoljeću? Gospodin Jergin. = Ovisit će u prekidu regije. Upravo se u Europi stvar čini posebno zanimljivom. Osim vojske i drugi snažni simbol suverenosti je novac, posebno tiskanje novca. Uvođenje monetarne unije i ... naciononalne su na rubu u odricanju od tog snažnog simbola suverenosti. Nastavi li se taj proces ... nacionalne države će s jedne strane biti erodirane globalnom ekonomijom, a s druge Europskom unijom. Operativni prostor nacionalne države se smanjuje, no uloga nacionalne države ostat će vrlo važna za socijalnu politiku. ..te će se usmjeriti na socijalne probleme, no i sustavi socijalne zaštite će se morati redefinirati kako bi bili sukladni globalnoj konkurenciji. Ako radna mjesta nisu stalna, onda morate imati mrežu socijalne skrbi koja će ljudima pomoći između radnih mjesta. Snaga države ne samo da nestaje zbog pritiska globalne ekonomije nego i zbog troškova održavanja sustava socijalne skrbi. Bit teacherizma bio je otkriće da se privatizacijom strateški važnih sektora poput čelika, transporta, nafte, komunikacija mogu namaknuti dodatna sredstva. Danas u Sjedinjenim Državama privatne sigurnosne tvrtke zapošljavaju dva puta više ljudi nego li policija, u istom trenutku u kojem će se kretati državni monopol u 21. stoljeću. Gospođa Li. = Pomenuli ste privatizaciju. Prvi veliki val privatizacije krenuo je u Velikoj Britaniji, no to se sada širi i na ostatak Europe. Nakon manufaktura i komunalnih službi ne vjerujem da će se nastaviti s privatizacijom sigurnosnog sektora. U 21. stoljeću policija i vojska ostat će u državnim rukama. Tu je osim toga pitanje i socijalne skrbi. Bez obzira na razlike, mislim da će se država uvijek brinuti za postojanje zaštitne socijalne mreže, i to ne samo za socijalnu skrb nego i za obrazovanje i za društvo. No, osobno bi htjela da država još uvijek igra veliku i važnu ulogu u izobrazbi mladih. Mislim da bi privatizacija obrazovanja dovela do toga da će nepovlašteni ostati nepovlaštni, a povlašteni povlaštenima. (BBC) 030202 MET mar 98