US NY TIMES 28. II. FRIEDMAN - WASHINGTONSKA HEGEMONIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 28. II. 1998. Vrijeme Iraka "Sadam Husein više je puta iskrsavao u povijesti srednjeg Istoka - mjesni despot koji uznemirava mir u području, tako što je previše grabežljiv kod kuće i u inozemstvu. No iako ne možete razumjeti što se događa u ovoj iračkoj krizi bez osvrtanja na neke od najstarijih političkih shema ovog područja, vi ju također ne možete razumjeti bez osvrtanja na neke od modernijih političkih trendova - naime, američke hegemonije poslije hladnog rata i globalizacije", piše Thomas L. Friedman. "Tek kad počnete kombinirati srednjovjekovno s postmodernim, možete u potpunosti shvatiti ovu iračku priču. Počnimo od pitanja zbog čega Sjedinjene Države nemaju doslovce nijednog saveznika protiv Iraka. Postoji nekoliko razloga, ali zasigurno je glavni taj da je Amerika danas opkoračila svijet sa superiornom gospodarskom, tehnološkom i vojnom snagom, koja izaziva dvije važne reakcije: negodovanje i prepuštanje. Kako Iran danas naziva Sjedinjene Države? Ne rabi više izraz 'veliki Sotona'. Iran kaže da je Amerika 'glavni grad globalne arogancije'. Pa, pogodite što? Francuzi, Rusi, Japanci, Kinezi i Arapi također tako nazivaju Ameriku, iza njezinih leđa. Postoji duboko negodovanje protiv Sjedinjenih Država. Djelomično je ono čista zavist zbog nedavnih gospodarskih uspjeha Amerike. Djelomično je to osjećaj da se Amerika pravi važnom, posebice kad dođe do Arapa i Izraelaca. Djelomično je razlog to što je amerikanizacija, od Mickeya Mousea do Microsofta, postala snažna, primamljiva te često destabilizirajuća snaga, koja predstavlja izazov svakom tradicionalnom društvu. Francuska, Rusija, Kina i Arapi neće zaratiti s Amerikom zbog njezine dominacije; oni se samo žele osigurati da mi u njoj ne uživamo. Francuska je toliko opsjednuta drugorazrednošću svoje gospodarske i vojne snage (u usporedbi sa Sjedinjenim Državama) da bi radije vidjela kako Sadam zadržava neki otrovni plin nego da stane uz američke pokušaje suprotstavljanja. Sadam je lukavo iskoristio to raspoloženje, predstavljajući se kao arapski 'mali čovjek' naspram američkog tiranina. Druga strana negodovanja jest prepuštanje. Zašto su Saudijci i drugi Arapi, koji žive u susjedstvu Iraka, tako nespremni da surađuju sa Sjedinjenim Državama u suprotstavljanju Sadamu? Djelomično je to tako budući da pretpostavljaju će se Amerika, kao jedina i premoćna svjetska supersila, osjećati dužnom da se suprotstavi Sadamu, bez obzira na to podupru li Arapi Ameriku ili ne. Tako Saudijci kažu: 'Zašto da se izvrgnemo mogućnosti iračke osvete, ili nemira na vlastitim ulicama, kad će se Amerikanci besplatno pobrinuti za sve?' U priču ulazi i globalizacija, koja povezuje i širi znanstvene revolucije, računala, minijaturizaciju i telekomunikacije koje omogućuju da sve manje i manje skupine te pojedinci (bez obzira na mjesto stanovanja) dosegnu sve udaljenije dijelove svijeta, i to sve brže i brže, sve jeftinije i jeftinije. Za one s dobrim namjerama, to im omogućava da oblikuju vlastiti svijet ili više nego ikad sudjeluju u globalnom gospodarstvu. No za one s lošim namjerama, ili antipatijom prema Sjedinjenim Državama, to im omogućuje da udare snažnije nego ikad. Tako dakle iz jednog smjera američka hegemonija hrani zavist, negodovanje, pa čak i mržnju prema Sjedinjenim Državama, dok iz drugog smjera globalizacija daje moć onima koji mrze - jer olakšava pristup sredstvima masovnog uništenja i povezuje svijet tako da mala bomba na pravom mjestu može izazvati tjeskobu milijardi ljudi. To je razlog zbog kojeg glavna prijetnja Americi danas nije još jedna neprijateljska supersila. Zasad nema nijedne. Glavna prijetnja Sjedinjenim Državama i globalnoj stabilnosti jest supermoćan pojedinac - supermoćan bijesan muškarac ili žena. To je također razlog zbog kojeg ne možemo uspoređivati iračku krizu s Vijetnamom ili Munchenom. Možemo ju usporediti međutim s bombardiranjem Svjetskog trgovinskog središta 1993., koje je osmislio Ramzi Yousef, suštinski supermoćan bijesan čovjek. Ramzi Yousef nije imao politički program, ni ideologiju, izuzev mržnje prema Americi i Izraelu. Sadam je više od pukog vođe terorističke bande, no nešto manje od vođe ujedinjene države. To je razlog zbog kojeg je tako teško, a tako vitalno potrebno, suprotstaviti mu se i oduzeti mu moć. Sadam je možda tiranin u stilu trinaestog stoljeća, no on je primjer prijetnje dvadeset prvog stoljeća. Dobra je vijest da Sadam Husein ne može biti supersila. No loša je vijest da, u današnjem svijetu, mnogi ljudi mogu biti Sadam Husein." 020209 MET mar 98