AMERIČKI THE WASH. TIMES 3. II. SOCIJALIZAM U BOSNI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 3. II. 1998. Pomoć obnovi socijalizma u Bosni? "Nedugo nakon što je Daytonski mirovni dogovor zaustavio borbe u Bosni krajem 1995., Svjetska banka najavila je podizanje 5 milijardi dolara pomoći za obnovu", piše analitičar vanjske politike s instituta Cato, Gary Dempsey. "Kako bi osigurali jamstvo Sjedinjenih Država i drugih zapadnih vlada, bankovni su dužnosnici tvrdili da je bivša jugoslavenska republika usredotočena na čim brže privatiziranje svojeg gospodarstva. Očekuje se da će Bosna brzo reagirati na privatizaciju, obrazložio je direktor banke za srednju Europu Kemal Dervis. 'Ovo nije gospodarstvo poput onih u bivšim sovjetskim republikama', uvjeravao je on skeptike. 'Jugoslavija je bila na pola puta prema tržištu kad je rat započeo.' Više od dvije godine i 3 milijarde dolara pomoći kasnije, Bosna još uvijek mora provesti sveobuhvatni privatizacijski plan. (...) Ipak, predsjednik Clinton nedavno je produžio mandat američkih vojnika u Bosni na neodređeno vrijeme. Poslije 40 godina hladnog rata, američke se snage sad nalaze u čudnom položaju podupiranja institucijskih ostataka bivše komunističke države. Primarnu prepreku privatizaciji u Bosni predstavlja političko zatezanje. Pod teškim međunarodnim pritiskom, muslimansko - hrvatsko područje Bosne prošlog je listopada odobrilo paket privatizacijskih zakona, no oni još uvijek nisu provedeni. Srpsko područje zemlje nedavno je objavilo da planira prodati 250 do 300 državnih poduzeća, no Svjetska banka i druge međunarodne agencije kažu da plan ima ozbiljnih mana te su pozvale srpske vlasti da zaustave njegovu provedbu. Od danas, inozemna poduzeća još uvijek ne mogu ulagati u državna poslovna poduzeća u Bosni. Mnogi bosanski dužnosnici opiru se privatizaciji kako bi sačuvali visoko birokratiziran sustav poslova i privilegija još iz komunističkih dana. U mnogim slučajevima, čelnici glavnih bosanskih državnih poduzeća, poput Elektroprivrede, također su i članovi vladajuće mjesne stranke. Stranački dužnosnici koriste ta državna poduzeća da unaprijede vlastite financijske i političke interese. Dužnosnici bliski bosanskom predsjedniku Aliji Izetbegoviću, primjerice, također upravljaju državnom televizijskom postajom. Zasad se oni opiru privatizaciji te ometaju pojavu neovisnog konkurenta kojeg bi financirao Zapad. Neuspjeh Bosne u provođenju održivog privatizacijskog plana imao je katastrofalan gospodarski učinak. Iako je njezino gospodarstvo prošle godine naraslo za 35%, veći dio tog 'rasta' odražava ulijev milijardi dolara međunarodne pomoći, a ne širenje državnog gospodarstva. Bosanci možda grade mostove i zračne luke novcem od pomoći, no to samo maskira bolest njihovog gospodarstva. 'Zapravo nema gospodarskog rasta', priznaje čelnik razvoja privatnih poslova za UNHCR, 'ne stvaraju se radna mjesta.' Stvarnost je da je Bosna u gospodarskoj komi. Većina državnih poduzeća bori se za opstanak. Mnoga su potpuno neupotrebljiva. Nezaposlenost, koja je nakon rata opala, prošle se godine uopće nije smanjila. Pedeset posto djelatnika u muslimansko - hrvatskoj polovici zemlje još uvijek nema posla, kao i sedamdeset posto djelatnika srpske polovice. Osim toga, nespremnost bosanske vlade na privatizaciju banaka u državnom vlasništvu kočila je stvaranje financijskih institucija sposobnih za nuđenje razumnih poslovnih zajmova za osnivanje novih poduzeća. Drugi ostaci komunističkog razdoblja - visoki porezi i pravila - također nastavljaju ometati pokretanje poslova. 'Ovdje se sve tako strogo nadzire, da se mnogi poslovni ljudi ne mogu pomaknuti s mjesta čak i kad imaju novac i zamisli', objasnio je jedan stručnjaka za obnovu. Neuspjeh Bosne da službeno privatizira svoje gospodarstvo, također je vodio raznim 'ilegalnim privatizacijama' imovine u državnom vlasništvu. Državna tvornica aluminija u Mostaru bila je prije rata među najvećim zapošljavateljima u Bosni. Danas tvornica radi, ali federacijski dužnosnici u Sarajevu ne znaju tko je njezin vlasnik. Oni sad istražuju jesu li ju mjesni dužnosnici jednostavno preuzeli. Za otpor bosanske vlade privatizaciji, naravno, znalo se i prošlog mjeseca, kad je predsjednik Clinton obavijestio američke porezne obveznike da će morati platiti vojnu prisutnost na neodređeno vrijeme u Bosni. Budući da su bez privatizacije izgledi za stvarni gospodarski rast i inozemna ulaganja u Bosni mali, sad se postavlja pitanje: 'Kakav će utjecaj zapravo imati obvezivanje američkih vojnika? Jedan je američki dužnosnik nedavno primijetio: 'Cilj nije obnoviti socijalističko gospodarstvo' u Bosni. Na nesreću, upravo bi to mogao biti krajnji rezultat. Izgradnja nacije na Balkanu loša je zamisao, no izgradnnja socijalizma još je gora." 040204 MET feb 98