BRITANSKI THE EASTERN EUROPE NEWSLETTER O HRV. 21. XII.

VELIKA BRITANIJA THE EASTERN EUROPE NEWSLETTER 21. XII. 1998. HRVATSKA "Očekuje se da će reintegracija istočne Slavonije, posljednjeg dijela hrvatskog teritorija još uvijek pod međunarodnom upravom, biti dovršena kao što je planirano do 15. siječnja 1998., kada će mandat UNTAES-a isteći. U jednom od posljednjih odlučnih koraka u procesu reintegracije, hrvatske su vlasti 15. prosinca preuzele nadzor nad prijelaznim policijskih snagama područja, sastavljenim od srpskih i hrvatskih članova. Mjesne srpske policijske snage prihvatile su hrvatski suverenitet. To će proces izgradnje nove neovisne države koji je započeo srpsko - hrvatkim ratom 1991. dovesti do zadovoljavajućeg završetka. Kako god bilo, hrvatski poslijeratni problemi na mnogo su načina ništa manje obeshrabrujući od samog rata. Izazov prijelaza koji je progutao svaku polijekomunističku državu, u Hrvatskoj je pogoršan ostavštinom rata: nedostatkom razvoja i ulaganja. A poredak predsjednika Franje Tuđmana ne pomaže: on predsjedava u zemlji s raširenom korupcijom te izbjegava istinsku demokraciju. Pompozni autokratski sustav vladanja koji je Tuđmanu tako drag, odalečuje nominalne hrvatske strane saveznice, kao i veći dio stanovništva. Iako u remisiji bolesti raka, Tuđmanov ured ima previše moći. Predsjednik vuče najjače konce u vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj stranci čiji je predsjednik. Teško mu je nadzirati unutrašnje stranačke borbe. Demagozi populističkog desnog krila pod vodstvom ministra obrane Gojka Šuška, potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa i glavnog savjetnika Predsjednika Ive (!) Pašalića u posljednje su vrijeme u usponu. Budući da ne može upravljati strankom iz dana u dan, Tuđman je zadužio Pašalića za proces selekcije važnih unutrašnjih izbora HDZ-a, koji će se održati 1998. Pašalić je tako postao glavni maher HDZ-a. On će sad na utjecajne položaje stavljati ljude sličnog karaktera - uskogrudne nacionaliste neprijateljski raspoložene prema modernoj europskoj demokraciji i Zapadu. To antieuropsko i do neke mjere antizapadno raspoloženje praktično je bacilo Hrvatsku u diplomatsku izolaciju. Jedini korak koji je Hrvatska učinila 1997. prema jačanju svojih veza s Europom bio je njezin primitak u Vijeće Europe. Budući da su Tuđman i kolege odlučni ne smatrati Hrvatsku dijelom Balkana, nemaju druge mogućnosti već se okrenuti prema Zapadu, kako god im se to ne sviđalo. Članstvo u Vijeću Europe je, naravno, samo simbolično. Tuđmanova mlaka potpora Daytonskom procesu u Bosni i Hercegovini, uključujući i gotovo kočenje stvaranja funkcionirajuće hrvatsko - bošnjačke federacije, odalečilo je dva najvažnija 'saveznika' Hrvatske: Njemačku i Sjedinjene Države. Više od vanjskih odnosa, netolerantni i autoritarni politički stil, s Tuđmanom koji je sve više karikatura diktatora, odalečuje glasače, jednako kao i međunarodne organizacije za građanska prava. Vlasti sve češće gone neovisne novinare izmišljenim optužbama. Nekoliko članova mjesne Soroseve zaklade nedavno je proglašeno krivim za navodnu poreznu prijevaru. Kršenja ljudskih prava, posebice protiv članova srpske manjine, brojna su. Nije bilo iznenađenje da EU summit u Luksemburgu početkom ovog mjeseca nije stavio Hrvatsku na popis država koje bi mogle biti pozvane da se pridruže organizaciji. Objava je još više demoralizirala hrvatsku javnost koja se boji da ju Europa prepušta samoj sebi. HDZ-ova klika koja pripada desnom krilu, međutim, držala se prkosno te je izjavila da Hrvatska može i mora ići sama 'svojim putem suverenosti.' To podsjeća na staru jugoslavensku komunističku ideologiju 'nesvrstanosti.' Hrvatski političari koji su gledaju prema naprijed vide budućnost zemlje čvrsto u europskom zagrljaju. Grof Janko Vraniczany - Dobrinović, hrvatski veleposlanik pri EU, nedavno je napisao povjerljivo pismo Tuđmanu u kojem ga moli da poduzme korake za popravljanje odnosa s EU-om. U pismu (čiji je sadržaj procurio), Vraniczany između ostalog predlaže, da se odrede visoki dužnosnici za suradnju s organizacijama EU-a. No njegovi pokušaji i pokušaji drugih proeuropljana vjerojatno neće imati velikog učinka u bližoj budućnosti. Takvo stanje stvari pogoršava činjenica da su proeuropski tehnokrati, pod vodstvom predstojnika predsjedničkog ureda Hrvoja Šarinića i ministra vanjskih poslova Mate Granića, većinom do grla u sumnjivim uvoznim poslovima, protupravnom prisvajanju državne imovine kroz 'privatizaciju' i općenito korupciji - u mnogim slučajevima provedenoj besramno. Fanatici poput Šeksa, koji su osobno mnogo manje materijalno profitirali od položaja, nalaze se u jačoj moralnoj i političkoj poziciji nego mnoštvo korumpiranih i oportunističkih tehnokrata - što također ne znači da stajališta Šeksa i sličnih privlače većinu običnih ljudi. Kaos u nekim oporbenim strankama nadilazi nered u HDZ-u. Posljedice kaosa bile su očite za mjesnih izbora u Rijeci, Primorju i Gorskom Kotaru te nekim gradovima Dalmacije u studenom. HDZ, tradicionalno slab u tim područjima, bio je poražen još gore nego što je bilo predviđeno. Koalicija pod vodstvom Socijaldemokratske partije Hrvatske, reformirani komunisti, i šačica manjih stranaka, osvojili su 65% glasova. Veće nacionalne oporbene stranke, Hrvatska socijalno liberalna stranka i Hrvatska seljačka stranka na izborima su se natjecale pojedinačno, jer se nisu mogle složiti o zajedničkom programu te su kao rezultat toga prošle katastrofalno. HSS je pao ispod potrebnih 5%. Godinu prije HSS i HSLS su izgledali kao da mogu izazvati HDZ; sad su se zapravo sami uništili, pa bi moglo biti samo pitanje vremena kad će pasti u političku beznačajnost. Izbori na obali ne mogu se smatrati barometrom za sljedeće opće izbore, jednostavno stoga što je to antihadezeovsko područje, a isto tako, nije moguće predvidjeti hoće li SDP narasti do točke gdje će biti takmac HDZ-u. Ipak, čini se da SDP, sa svojom čvrstom organizacijom i socijalnom politikom, predstavlja jedinu stranku koja može neovisno preživjeti. Dugoročna bipolarnost ljevica - desnica, čini se stoga prilično vjerojatnom. Javnost je razočarana mnogim neodržanim obećanjima vlade premijera Zlatka Mateše i njegovih prethodnika. Nominalno Hrvati zarađuju u prosjeku 650 dolara mjesečno. No zbog precijenjene kune, imaju manje kupovne moći nego većina njihovih kolega u susjednoj Bugarskoj ili Rumjnjskoj. Ekonomsku i fiskalnu politiku diktira malena, bogata i moćna poduzetnička klika koju većim dijelom čine hadezeovi tehnokrati i njihovi saveznici. Precijenjena kuna čini uvzonu robu jeftinom (što odgovara tehnokratima, koji su trgovci, a a izvoz skupim (što je katastrofalno za hrvatsku industriju, ali se ne tiče tehnokrata, budući da malo njih išta proizvodi ili izvozi.) Kao rezultat, trgovinski manjak 1997. iznosi ošamućujućih 4 milijarde dolara, s omjerom izvoza naspram uvoza 1:2. Za godinu dana uvoz je narasao preko 16%, dok je izvoz narasao za 2%. Industrija je u krizi; nezaposlenost iznosi 17% i raste; a preko 100.000 ljudi zaposlenih u državnom sektoru ne prima redovno plaće. Gotovo nigdje u statistikama nema ničeg pozitivnog. Vlada je odbacila svoje obećanje o 25% povećanja mirovina, budući da je državni mirovinski fond zapravo pred bankrotom. Nacionalni zdravstveni proračun prepolovljen je u posljednjih pet godina. Obećanje o besplatnim knjigama u osnovnim školama isparilo je. Mnogi ratni veterani, kojima su nekad obećavani poslovi i privilegije, ne primaju ni osnovnu državnu pomoć. Ukupni životni standard u Hrvaskoj iznosi pola slovenskog, a sraz se produbljuje. Tuđman, sa svojom pompom, ceremonijom i svojim prilično sumnjivom interpretacijom povijesti, možda je stvorio nacionalnu državu. No zasad ona nije previše lijepa." 210301 MET jan 98