12. 01 - FRANCUSKI LIBERATION O DIKTATURAMA I DEMOKRACIJI

FRANCUSKA LIBERATION 12. I. 1997. Može li demokracija mirno održavati odnose s diktaturama? Novinarka lista Hélene Hazera piše o odnosima demokratskih država i raznih diktatorskih sustava. "Lenjin je, u vezi s kapitalistima, govorio ovako: 'Prodat ćemo im uže kojim ćemo ih objesiti'. A na kraju su manje ili više liberalni kapitalisti pokopali lenjinistički državni kapitalizam. No, koliko se toga dogodilo u međuvremenu! Koliko savezništava o kojima je danas toliko teško suditi: jesu li Roosevelt i Churchill morali otići na Jaltu? Je li se moralo Staljinu prepustiti istočnu Europu pred kraj rata, ili ruske ratne zarobljenike koji su strahovali od povratka u Rusiju? Jesu li Finci mogli odbiti potporu nacistima budući da je Crvena Armija okupirala njihovu državu? Kad su Britanci sudili indijskim nacionalistima koji su radili za Radio- Berlin, Orwell ih je branio govoreći o prijevari - onoj koja se sastojala u tome da se rat od 1939. do 1945. prikazuje kao borba za demokraciju, dok su se u Indiji i u Africi novačili vojnici kako bi umirali braneći kolonijalna carstva koja im nisu davala pravo glasa. Izgleda da danas zaboravljamo da su najžešće kritike protiv Sovjetskog Saveza objavili revolucionari (Paul Morand je rado fantazirao o 'kolektivizaciji žena' dok je Herriot nijekao da u SSSR-u vlada glad). Prisjećamo se Volina (ruski anarhist Vsevolod Mihajlovič Eichenbaum) i Aršinova , koji su epski opisivali Mahnove podvige (a taj Nestor Mahno nije bio baš nekakvo nježno djetešce). Mislimo pri tome i na pamflete i romane trockista Victora Sergea, na Ciliginu knjigu 'Deset godina u zemlji zbunjujućih laži' (napisanoj na francuskom jeziku, objavljenoj 1938. pod naslovom 'U zemlji velike laži' - 'Au pays du grand mensonge'). Ciliga u njoj priča o svojim godinama provednim u gulagu i analizira vladajući lenjinizam i marksizam. Birokracija i tehnokracija su postale vladajuće društvene klase, vlada ludost i tiranija. Ciliga je umro 1992. u Zagrebu nakon dugogodišnjeg izgnanstva u Italiji. Rijetki su došli na njegov pogreb. Može li demokracija sklapati savezništva, trgovati i obavljati kulturnu razmjenu s diktaturama? Nietzsche je hvalio 'korumpirajući učinak trgovine', a i kad je o tom problemu riječ, i tu je teško donijeti nekakav sud. Naprotiv, izjave gospođe Mitterrand u kojima ona hvali Fidela Castra može se dočekati samo uglađenim osmijehom, kao i iskaze prijateljstva g. Chevenementa prema 'laičkoj republici' Sadama Huseina, gušitelja Kurda. Upravo uoči svojeg posjeta Velikom kormilaru, Georges Pompidou je komunističkoj Kini predao odbjeglog kineskog inženjera koji je zatražio azil u Francuskoj. Znajući uza sve to da nakon 30 milijuna mrtvih zbog 'Velikog skoka' koje su unaprijed predvidjeli demografi (Jasper Baker u knjizi 'Hungry Ghost', govori o 60 do 80 milijuna mrtvih), stručnjaci nikako ne uspijevaju prebrojiti izgubljene ljudske živote za koje je odgovorna proleterska kulturna revolucija. Je li današnja politika čekanja zločin, budući da nema odgovora na ugnjetavanje Tibetanaca, nekineskog stanovništva i vojne prijetnje demokratskom Tajvanu, ili je to stari pragmatični 'Business as usual'?" 140019 MET jan 98