NJ 29. XII. SZ: BALKAN U MRŽNJI

ja NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 29. XII. 1999. U novo tisućljeće sa starom mržnjom "Novo vrijeme, nova sreća? Balkan bi trebao biti debalkaniziran, trebao bi postati regija mira, demokracije i gospodarskog prosperiteta, uz pomoć ambicioznog projekta, kojem su njegovi zapadni kumovi nadjenuli ime Stabilizcijski sporazum. U službenoj pisanoj verziji njegov naziv glasi 'Pakt za stabilnost jugoistočne Europe' budući da pojam 'Balkan' nije mogao biti povezan sa stabilnošću. Balkan znači pustošenje, protjerivanje i smrti i nitko zapravo više ne želi biti dio Balkana nakon proteklog desetljeća, obilježenog balkanskim ratovima. U toj je regiji stabilnost zasad tek natpis na fasciklima. Nakon raspada starog ustrojstva još nije uspostavljeno novo. Problemi ostaju neriješeni i nakon četiri rata - a prisutan je i velik potencijal za peti rat. Dva će problema biti odlučujuća sljedećih godina: srpsko i albansko pitanje. Oba isijavaju u nekoliko smjerova i kriju opasnosti i za susjedne države. Tamo gdje se sudare ta dva neriješena balkanska pitanja - na Kosovu - međunarodna će zajednica morati svim snagama braniti svoju poziciju između bojišnica. U nemirnoj pokrajini stacionirano je trenutačno 50 tisuća vojnika u sastavu mirovne postrojbe KFOR i morat će tamo i ostati još nekoliko godina. Kosovo je danas zapadni protektorat, a potpuno je nejasno što bi ta pokrajina trebala postati sutra. Prilikom sklapanja mira, Beogradu je zajamčen teritorijalni integritet. Dakle, Kosovo je de iure ostalo srpskom pokrajinom. De facto Srbi više tamo nemaju što diktirati - posebno kad se prisjetimo da je veliki dio srpskog stanovništva u međuvremenu morao napustiti Kosovo zbog albanske osvete. Albanci, koji su već prije rata činili 90 posto od ukupno dva milijuna stanovnika, smatraju nazočnost Zapada tek uvodom u svoju državnu neovisnost - ili imaju još dalekosežnije planove - kao što je stvaranje velike Albanije, dakle, ujedinjenje svih šest milijuna Albanaca u zajedničkoj državi. Doduše, odnos Albanaca koje dijeli granica obilježen je nepovjerenjem. Nakon upada albanskih mafijaša na Kosovo, početna bratska euforija ustupila je mjesto otrježnjenju. Stanovnici primjećuju da od matične zemlje ne treba očekivati veliku pomoći budući da i ona sama tetura na rubu anarhije. Usprkos tome, politički vođe već su uspostavili veze između glavnog grada Albanije Tirane i glavnog grada pokrajine Kosovo Prištine i taj savez izaziva sta na trećem mjestu: u Makedoniji. Dosad je ta država, koja se jedina uspjela odvojiti od bivše Jugoslavije bez rata, preživljavala sva balkanska previranja bez ikakvih oštećenja. Vlade pod vodstvom stranaka slavenske većine uvijek su težile određenom pomirenju s albanskom manjinom, koja po nekim procjenama čini između 25 i 40 posto stanovništva Makedonije. No, temeljni etnički sukob buja i dalje. Rasplamsavanje albanskog nacionalizma moglo bi brzo ugroziti krhko ustrojstvo Makedonije. Dok je albansko pitanje aktualizirao rat na Kosovu, srpsko se pitanje nalazi u središtu balkanske katastrofe već čitavo desetljeće. U središtu tog srpskog pitanja stoji jedan čovjek: Slobodan Milošević. Čak ni četvrti izgubljeni rat nije slomio njegovu moć (Milošević je prvo morao pustiti iz Jugoslavije Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu da bi potom proigrao i sveto srpsko tlo na Kosovu). Prosvjed koji je buknuo ovoga ljeta, u međuvremenu je jenjao. Oporba je u prosincu morala obustaviti svoje prosvjedne marševe. Na kraju je u tim akcijama sudjelovalo samo nekoliko stotina demonstranata. Dakle, u Beogradu se više ne nazire prijetnja njegovoj vlasti a izvana njegov režim nije moguće slomiti - ni sankcijama ni optužnicom koja je podignuta protiv tog ratnog poglavice pred haaškim sudom. Čini se da Milošević, koji je svoj poslušni narod odveo u velikosrpsko ludilo, neće mirovati sve dok se na kraju u minimalnoj Srbiji stanovnici Novog Beograda ne sukobe sa stanovnicima četvrti starog Beograda. Jugoslavija, u kojoj on danas obnaša predsjedničku dužnost, postoji još samo na papiru. Crna Gora posljednja je sestrinska republika Srbije, koja se upravo otima iz čeličnog stiska Beograda. Pod dirigentskom palicom prozapadno orijentiranog predsjednika Mile Đukanovića Crnogorci pokušavaju izbjeći zajedničku propast sa Srbijom. No, što vodstvo u Podgorici samostalnije nastupa, to sumnjičavije Beograd reagira. Uzajamne provokacije mogle bi eskalirati, pri čemu Crnogorci, u slučaju nevolje, računaju na pomoć NATO-a. Bosna stagnira u sjeni novijih sukoba. Suradnju Srba, Hrvata i Muslimana moguće je postići tek uz goleme napore međunarodne zajednice. Nakon smrti hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana postoji neodređena nada da će bosanski Hrvati ubuduće biti manje tvrdoglavi. Srbi u republici srpskoj ionako brane unaprijed izgubljene pozicije budući da od Beograda već dugo nije moguće očekivati nikakvu potporu. U svakom slučaju, stanje se toliko stabiliziralo da omogućuje smanjenje broja pripadnika mirovnih postrojba za trećinu - na 20 tisuća - sljedeće godine. Dakle, novo stoljeće zasigurno neće sa sobom na Balkan donijeti novu sreću i nova vremena. Naime, stari vođe pokušat će se spasiti i ući u novo doba uz pomoć starih sukoba", smatra Peter Muench.