NJ 27. XII. SZ: ZAPAD-DOGOVOR S RUSIJOM

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 27. XII. 1999. Šutnja Zapada "Kao što je ruski glavni stožer izabrao upravo zapadno božićno slavlje kao termin za juriš na Grozni, tako je i u prvom ratu u Čečeniji 1994./1995. veliki napad na glavni grad otpadničke kavkaske republike počeo upravo u vrijeme kada je pozornost međunarodne javnosti bila zaokupljena slavljem: na Silvestrovo. Tadašnji je napad završio fijaskom za Moskvu; svijet su obišle slike spaljenih tenkova i pougljenjenih vojnika. Tadašnji ruski ministar obrane general Pavel Gračev izjavio je da su mladi mobilizirani vojni obveznici umrli 'za domovinu sa smiješkom na licu'. Njegov njemački kolega Volker Ruehe proglasio je taj istup bezgraničnim cinizmom, poručivši time Gračovu da njegova nazočnost nije poželjna na predstojećem zasjedanju stručnjaka za obranu u Muenchenu. Doduše, Ruehe nije bio jedini važni zapadni političar koji je za vrijeme prvog rata u Čečeniji (1994. - 1996.) oštro osudio okrutne postupke ruskih oružanih snaga, protivne međunarodnom pravu. Inače je u zapadnim metropolama monotono ponavljana fraza da je Čečenija 'sastavni dio Rusije'. Tu je frazu nedavno ponovno upotrijebio novi glavni tajnik NATO-a George Robertson - na zadovoljstvo Moskve. Unatoč povredama ljudskih prava na Kavkazu za vrijeme prvoga rata u Čečeniji, Zapad nije obustavio svoju financijsku pomoć Moskvi, uobličenu u kredite Međunarodnoga monetarnog fonda. Naime, u to su vrijeme zapadne metropole u rasponu od Washingtona do Bonna igrale na kartu šefa Kremlja Borisa Jeljcina i njegove pratnje, koji su trebali funkcionirati kao jamci demokratizacije i kao brana pred povratkom komunizma. Činjenica da su komunisti nakon izbornog poraza demokrata krajem 1993. energično promicali resovjetizaciju Rusije te da više nisu ni pomišljali na demokratske reforme uglavnom je ignorirana. Zapad nije htio umanjiti Jeljcinove izglede na predsjedničkim izborima 1996. te stoga nije htio ni podsjećati na njegovu odgovornost za istrebljivački rat na sjeveru Kavkaza. Dugotrajnu šutnju Zapada na sadašnje postupke Rusa u Čečeniji, koji se izruguju svim civilizacijskim normama, Moskva nije mogla protumačiti drugačije nego kao blagoslov. Ruski demokrati pretpostavljaju da je Zapad postigao s Rusijom dogovor o zonama utjecaja; u tom kontekstu Moskvi je pripala zadaća da se pobrine za mir na Kavkazu - naime, kroz to područje prolaze i naftovodi, važni za Zapad. Malobrojne ruske intelektualce, koji još imaju hrabrosti za kritiku, iako su okruženi ratom opijenom masom i uravnjenim medijima, posebno je razočarao njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. Naime, od predstavnika stranke koja se uvijek glasno zalagala za ljudska prava očekivalo se više od izlizanih formula u kojima je Fischer tražio utočište na početku sadašnje kampanje u Čečeniji", napominje Thomas Urban na kraju članka.