IT-28.XII.L'ESPRESSO- NOLTE - INTERVIEW

ITALIJA L'ESPRESSO 28. XII. 1999. Završit ćemo kao robovi monetokracije " (...) I dok Kohl u suzama u izravnom televizijskom prijenosu priznaje svoje grijehe, neki u Berlinu misle da će u Njemačkoj, na početku 2000., izbiti kriza koja će u rizik dovesti samu egzistenciju velikih narodnih stranaka (i neki socijaldemokratski čelnici optuženi su da su prihvatili ponude velikih industrija). O krizi i korupciji u stranakama, i o tome kakva će politika biti na Zapadu u doba interneta i nedostatka ideala, razgovarali smo u Berlinu s Ernstom Nolteom, konzervativnim povjesničarom, često proturječnim, ali izrazito lucidnim u svojim provokativnim analizama. Nolte je u vrijeme istrage 'Mani pulite' u Italiji, govorio da se boji da je talijanska korupcionaška afera paradigmatska za cijelu Europu. - Je li škandal crnih fondova CDU-a potvrda da korupcija stranaka nije samo talijanski fenomen? = Ne bih bio baš siguran da je u slučaju Kohla i CDU-a korupcija ispravna riječ. - No bivši je kancelar priznao: upravljao je crnim fondovima... = Korumpirani političar je onaj tko je tijekom svoje karijere akumulirao osobni kapital. Kohl, međutim, nije instrumentalizirao politiku kako bi se obogatio na štetu stranke. Mediji pretjeruju kada o bivšem kancelaru govore kao da je korumpirani indonezijski diktator. I radi tog pretjerivanja izmiče iz vida najvažniji čimbenik kojega je razotkrio škandal CDU-a. - Koji čimbenik? = Temeljno pitanje koje si danas treba postaviti je: ima li još mjesta strankama? - I kako na to odgovarate? = Podsjećajući da su u izvoru velike narodne stranke sličile religijama. Svaka politička skupina nije bila ništa drugo nego izraz ideologije i točno određene vjere. Danas su, međutim, čak i nekad ekstremističke stranke izgubile snagu i volju da potvrde svoju 'ekskluzivnu istinu', svoju 'vjeru'. Tako su razlike između velikih narodnih stranaka gotovo nestale. A ta erozija svakog ideološkog veziva uzrok je krize stranačkog sustava u Europi. - Jesu li političari korumpirani, i može li ih se korumpirati zato što u ništa ne vjeruju? = Nakon što je prošlo doba ideologija, političari se moraju suočiti ne toliko sa suparnicima iz drugih stranaka, koliko s menadžerima iz industrija i financija. Govorimo o plaći i jednog afirmiranog i moćnog političara poput Kohla. Dakle, ona mu dopušta pristojan život prosječnoga građanina, ništa više. A sada govorimo, pak, o prihodima jednoga Ferdinanda Piecha, predsjednika Volkswagena, koji živi kao veliki buržuj... - Kamo želite doći? = Želim kazati da, počevši od njihovih plaća i načina života, političari imaju, ako ne inferioran, onda ovisan odnos prema moći velikih menadžera. - I taj ovisnički odnos proizvodi korupciju i krizu stranačkog sustava? = U doba poput našega, gotovo potpuno lišenu snažnih ideologija, jedina stvar koja je doista važna jest novac. Iz doba partijokracije prešli smo u doba koje bi nazvao monetokracijom. To ne znači da će u bilo kojoj europskoj državi sutra vladati korupcija. - U prošlosti nije bilo tako? = U prošlosti je postojala određena ravnoteža između političkoga staleža i plemstva. Pod plemstvom podrazumijevam tradiciju renomiranih i bogatih obitelji industrijalaca, poput, primjerice, zamišljenih Buddenbrookovih koje je opisao Thomas Mann. U temelju plemstva postoji povijesni kontinuitet, generacije koje su akumulirale i upravljale kapitalom. - A danas? = Danas međutim imamo posla s pojedincima sposobnim u trenu prikupiti nevjerojatne količine novca. Menadžer poput Billa Gatesa u jako kratkom vremenu prikupio je bogatstvo kakvo je do prije nekoliko desetljeća bilo za jednu osobu nezamislivo. To je temelj monetokracije. - Vratimo se korupcionaškoj aferi, onoj njemačkoj, i onoj talijanskoj. Pojavljuje se patrijarhalni lik, koji sve zna i sve uređuje: Craxi ili Kohl. Može li postojati neka velika stranka bez te ličnosti? = Tendencija svake demokracije uvijek je stvaranje snažnih jezgra moći. Od tuda proizlazi lik patrijarha. Max Weber je bio u pravu kada je ideal velikog demokratskog političara definirao kao 'diktatora izbornoga bojnog polja'. U stvari, škandal crnih fondova na svjetlo iznosi činjenicu da je Kohl bio političar kojega se nije nadziralo, niti se moglo nadzirati. Čovjek koji je raspolagao golemom moći. Ti su crni fondovi bili samo jedno od sredstava kojima je patrijarh raspolagao po svojem sudu. (...) - Vratimo se izvorima našeg stranačkog sustava, ljudima poput Alcida De Gasperija ili Konrada Adenaura: jesu li to bili političari drugog moralnog kova ili su živjeli u doba u kojemu monetokracija nije postojala? = Ta je generacija političara već nestala. Na njihovo je mjesto došao apsolutni pragmatizam. - Jesu li ljudi manje spremni trpjeti loše običaje političara jer od kada je pao Zid više nema neprijatelja? = Ne može postojati stranka bez lika neprijatelja. Sve od kraja Prvoga svjetskog rata do 1989., neprijatelj je uvijek bio ideološki rival. Pad Zida bio je odlučujući čimbenik u krizi stranaka. Danas se temeljne razlike među strankama svode na pragmatične opcije. - Tko će u budućnosti predstavljati interese i ideale ljudi? = Veliki, životni interesi sposobni oduševiti i okupiti skupine ili mase ljudi više ne postoje. (...)" S Ernstom Nolteom razgovarali su Wlodek Goldkorn i Stefano Vastano.