FR-LE MONDE 2.12.AFERA S KOHLOM

FRANCUSKA LE MONDE 2. XII. 1999. Kraj mita o 'čistom' političkom sustavu "Sa škandalom Kiep, vitezova se figura zatresla. Doznaje se da je veliki pristaša Europe, otac njemačkoga ujedinjenja, bio također vođa stranke koja je primjenjivala ne baš uobičajene načine financiranja te je u utorak 30. studenoga morao priznati svoje 'pogrješke'. Škandal Kiep također je mit koji se ruši, mit o Njemačkoj kao dobroj učenici europske političke klase pošteđene od škandala oko korupcije. Nijemci predvođeni političarima i tiskom koji su bili najžešći u osudi sramotnih djela Povjerenstva iz Bruxellesa, sada temeljito ispituju vlastiti sustav. Jer, Kršćansko-demokratska unija (CDU) Helmuta Kohla nije jedina koja je optužena: u škandal je umiješana i Socijaldemokratska stranka (SPD) Gerharda Schroedera. (...) Nakon afere Flick početkom 80-ih koja je oblatila čitavu političku klasu - Helmuta Kohla saslušalo je parlamentarno istražno povjerenstvo - Njemačka je imala dugo razdoblje vladavine s kancelarom koji nije bio uvučen u škandale poput onih koji su potresali Italiju i Francusku. Naravno, zemlja je imala svoj dio mini-škandala. No izvukavši pouke iz afere Flick, ona je postala iznimno stroga s onima koji bi načinili i najmanji pogrješan korak. G. 1993., liberalni ministar gospodarstva Juergen Moellemann morao je dati ostavku jer je hvalio prednosti izuma kojeg je pronašao rođak njegove žene. Tri godine prije, predsjednica Bundestaga Rita Suessmuth gotovo je morala otići s dužnosti jer je njezin muž rabio njezin službeni automobil. Ono što danas iznenađuje veličina je raskoraka između tih malih škandala jučer, pa i danas oko SPD-a koji su jako strogo bili kažnjavani i afere oko financiranja CDU-a. Istraga će pokazati je li bilo riječ 'samo' o nekoliko kovčega s novčanicama; ali iznosi bi mogli biti veći i otkriti postojanje 'Kohlova sustava'. U ugovoru o prodaji oklopnih vozila Saudijskoj Arabiji, tjednik 'Der Spiegel' govori o 220 milijuna maraka (112 milijuna eura) različitih provizija i mita. Neobičan oporavak financijskog stanja CDU-a također izaziva pitanja. Helmut Kohl je rekao da je uvijek poštovao interese stranke i odbacuje svaku optužbu da je u svojim odlukama bio podmitljiv. No gdjekad je vrlo tanka granica između 'služenja stranci' i osobnog bogaćenja. Tako je glasoviti kovčeg s jednim milijunom maraka razmijenjen na parkiralištu u Švicarskoj u nazočnosti blagajnika CDU-a, g. Kiepa, također poslužio za isplatu otpremnine zastupniku CDU-a pri odlasku u mirovinu, u iznosu oko milijun franaka. Potvrdi li se njezina istinitost, afera Kohl će potaknuti na razmišljanje o vrlinama njemačkog političkog obrasca: on izdašno nagrađuje svoje zastupnike, pa i onda kada odlaze iz političkog života, što redovito izaziva nezadovoljstvo javnog tiska. Stranke bogato financiraju brojni pristaše, ali i vlast, tako da država svim strankama daje najviše 245 milijuna maraka (125 milijuna eura) na godinu. Poduzeća imaju pravo da novčano pomažu strankama, uz uvjet da se prijave sve donacije iznad 20 tisuća maraka (oko 10 tisuća eura). Siemens, Volkswagen, Philip Morris i drugi bez sustezanja sponzoriraju sabore dviju najvećih stranaka. To bi bogatstvo trebala pratiti potpuna transparentnost, a svaka stranka mora predati točno izvješće predsjedniku Bundestaga. Transparentnost koja je, čini se, bila obvezna za sve, osim za Helmuta Kohla", piše Arnaud Leparmentier.