IT-27. XII. STAMPA BALKAN-RUSIJA-EU

ITALIJA LA STAMPA 27. XII. 1999. EU 'mijenja doba' od Rusije i Balkana "Francuski povjesničar Emmanuel Le Roy nedavno je podsjetio, navodeći studije Gerogesa Dubyija o feudalizmu, da psihoza i uzbuđenje tisućite godine nikada nije postojalo, osim kod 2 posto tadašnjega stanovništva, odnosno među redovnicima i malobrojnim obrazovanim ljudima. Ostali nisu znali ni u kojoj su godini jer su bili naviknuti događaje obilježavati prema njima bliskim događajima, poput izvanredno dobre ili loše žetve, ili dolaska novoga kralja, ili nekog novog feudalca. Kad bi zbog nekog apsurda još bilo tako (i da dvijetisućitoj nije prethodilo univerzalno medijsko bombardiranje), europski bi narodi mogli buduće vrijeme mjeriti od datuma dva događaja, na svoj način epohalna: rata na Kosovu i, istočnije, onoga ruskog u Čečeniji. Zašto epohalna? Jer se do sada nikad nije vidio potpuno zračni rat, s najvišom tehnologijom, vođen od najvećeg saveza u povijesti protiv same i male zemlje, koja je imala nesreću (i na žalost još uvijek ima) da je vodi izopačeni autokrat. Što se tiče sukoba u Čečeniji, on je označio povratak u velikom (i strašnom) stilu ruske želje da bude silom, nakon raspada njezina carstva. Prirodno, oba su događaja vrlo složena, za razliku od dolaska novog baruna na selo od prije tisuću godina. Glede Kosova mnogo se raspravljalo je li to prvi humanitarni rat, odnosno 'etički' rat, za zaustavljanje okrutnosti srpskih bandi nad albanskim stanovništvom. Neki ili mnogi su rekli da nije, optužujući NATO za licemjerje. U stvarnosti je rat vođen kako bi se zaustavilo Miloševića i njegove protuzapadne nacrte, no i stoga što se više nije mogao trpiti niz 'etničkih čišćenja' od strane Srbije, koje je optužila savjest i međunarodni sudovi. No onda, prigovara se, zašto ne i u Čečeniji? Odgovor je, ili bi to mogao biti, da ruska brutalnost, koliko god bila velika, ne odgovara nacrtu miloševićevskoga tipa, istjerivanja jednog naroda s njegove zemlje, a poglavito da 'etički' kriteriji ne mogu biti provedeni gdje je to nemoguće, zbog odnosa snaga, odnosno tamo gdje bi lijek bio gori od bolesti. To ne otklanja činjenicu da sada postoji problem Rusije, ozbiljniji nego prije. Definitivno pacificirati Balkan i progresivno ga uključiti u umirujuće strukture kontinentalne integracije. Koliko je god moguće utjecati na budući put Rusije, dok ne prevladaju čimbenici (koji postoje, a to je pozitivna strana Jeljcinova naslijeđa) demokracije i međunarodne suradnje. To su dva glavna cilja koja si Zapad mora postaviti u ovoj 'smjeni doba' (barem prema datumima, kako god ih se određivalo). Zapad, a na prvom mjestu Europska unija, najizravnije su zainteresirani. U godini koja završava ona je napravila važne korake naprijed, prvo s uvođenjem zajedničke valute i, potom, s pokretanjem zajedničke obrambene snage. Savez s američkom supersilom i dalje je od temeljne važnosti, no uz nastojanje prema ravnopravnoj razini. Na tom putu, ako ga se prolazi s odlučnošću, tragedije Kosova i Čečenije mogu biti zapamćene kao motivi presudnog razmatranja mogućnosti ostvarenja stabilnije i 'pravednije' Europe i svijeta", piše Aldo Rizzo.