US-YU-krize-intervencija US-26.XII. WP- POLICIJA NA KOSOVU SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST26. XII. 1999.Policijske snage za Kosovo"Bio je potreban golemi napor da se suzbije zlo srpskoga 'etničkog čišćenja' kako bi se omogućio
povratak kosovskih Albanaca koje je Slobodan Milošević istjerao. Kosovo je sada ispit stvarne vrijednosti vojne intervencije za obranu ljudskih prava. Još prošlih tjedana Ujedinjeni su narodi dali jadne isprike zbog svojih propusta u Ruandi i Bosni, pri pružanju dostatnih sredstava za sprječavanje krvoprolića. Pa opet, još jednom, ovoga puta na Kosovu, Ujedinjeni narodi su podbacili i ubijaju se nevini srpski civili.Zapravo, Ujedinjeni narodi, kao institucija, čine sve što mogu. Podbacuju njihove zemlje članice od Argentine, koja je obećala dati 80 policajaca ali je ih je dala samo 38, do Zimbabvea koji je dao 24 od obećanih 50. (...)Iznevjerena obećanja dio su šireg sindroma zaborava i nerealnih očekivanja. U Sjedinjenim Državama bjesni nadrealistička rasprava jesu li srpske snage ubile 10.000 kosovskih civila ili 'samo' 6000, ili 4000, ili 2000, kao da bi manja brojka išta opravdala. Ljudi
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
26. XII. 1999.
Policijske snage za Kosovo
"Bio je potreban golemi napor da se suzbije zlo srpskoga 'etničkog
čišćenja' kako bi se omogućio povratak kosovskih Albanaca koje je
Slobodan Milošević istjerao. Kosovo je sada ispit stvarne
vrijednosti vojne intervencije za obranu ljudskih prava. Još
prošlih tjedana Ujedinjeni su narodi dali jadne isprike zbog svojih
propusta u Ruandi i Bosni, pri pružanju dostatnih sredstava za
sprječavanje krvoprolića. Pa opet, još jednom, ovoga puta na
Kosovu, Ujedinjeni narodi su podbacili i ubijaju se nevini srpski
civili.
Zapravo, Ujedinjeni narodi, kao institucija, čine sve što mogu.
Podbacuju njihove zemlje članice od Argentine, koja je obećala dati
80 policajaca ali je ih je dala samo 38, do Zimbabvea koji je dao 24
od obećanih 50. (...)
Iznevjerena obećanja dio su šireg sindroma zaborava i nerealnih
očekivanja. U Sjedinjenim Državama bjesni nadrealistička rasprava
jesu li srpske snage ubile 10.000 kosovskih civila ili 'samo' 6000,
ili 4000, ili 2000, kao da bi manja brojka išta opravdala. Ljudi
prigovaraju da Srbi i Albanci neće skladno živjeti, kao da se
ovogodišnja noćna mora, od koje nije prošlo ni 12 mjeseci, nije
dogodila. Čini se kao da postoji želja da se zaboravi da su srpske
snage istjerale cijelu naciju iz svojih domova, silovale žene,
trovale bunare, tjerale muškarce u podrum kako bi ih tamo spalile.
Postoji i neka vrsta zaborava glede tisuća Kosovara civila koji
ostaju nepravedno zatočeni u Srbiji, i glede glavnog arhitekta tih
ratnih zločina, koji ostaje udobno zaklonjen na vlasti u Beogradu.
To nije isprika za osvetnička ubijanja koje od kraja rata provode
elementi u Kosovskoj oslobodilačkoj vojsci, daleko od toga.
Ekstremisti u albanskoj zajednici ne ugrožavaju samo srpske civile
koji su izabrali ostati na Kosovu, nego i izglede Kosova da bude
primljeno u međunarodnu zajednicu kao neka vrsta suverenog
entiteta. Čini se da većina kosovskih Albanca to razumije,
ispitivanja javnog mišljenja pokazuju potporu nenasilnim vođama.
Većina ljudi ne želi više ubijanja.
No samo želja većine ne može zaustaviti zločin. Niti to mogu
američki, njemački, ili drugi NATO-ovi vojnici, koji nisu
uvježbani ili opremljeni za sprječavanje ili istraživanje
ubojstava. Radi toga su Kosovu potrebne policijske snage, lokalne,
kakve sada Ujedinjeni narodi počinju uvježbavati, i međunarodne,
da ispune prazninu dok lokalna policija ne bude spremna.
Škrtarenjem na razmjerno skromnim prilozima u novcu i potrebnom
osoblju, članice UN-a u rizik dovode izglede Kosova da postigne
mir, demokraciju i pomirbu. 'Skandal' je preblaga riječ."