US 15. XII. LAT NUKL ORUŽJE

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 15. XII. 1999. NATO, mir i nuklearna politika "Vjerujemo da je presudno da NATO ponovno razmotri svoju nuklearnu politiku i pristane na odredbu o nepokretanju uporabe nuklearnog oružja", pišu Thomas Graham Jr., Robert McNamara i Jack Mendelsohn. "Takva bi politika pokazala međunarodnoj zajednici da najmoćnije zemlje svijeta prihvaćaju da nuklearna oružja nemaju druge uporabe osim odvraćanja nuklearno naoružanog protivnika od uporabe takvog oružja. To bi također pomoglo ojačati nuklearni neproliferacijski režim koji je ozbiljno uzdrman senatskim odbijanjem sveopće zabrane nuklearnih pokusa. (...) Sadašnja politika NATO-a potencijalno je u sukobu s obvezama država s nuklearnim oružjem da nikad ne uporabe nuklearno oružje protiv nuklearno nenaoružane države koja je potpisnica dogovora o nuklearnoj neproliferaciji. Ti su sigurnosni jamci ponovno potvrđeni u proširenju tog dogovora iz 1995. i pokrivanju 181 nenuklearne zemlje. Jedina iznimka je slučaj napada nuklearno nenaoružane države na članicu NATO-a, u savezu s nuklearno naoružanom državom. Nema iznimke za nuklearnu uporabu kao odgovor na napad kemijskim ili biološkim oružjem. Drugo, od sloma Sovjetskoga Saveza, ne postoji vojna ili strateška potreba da NATO, sa svojom silnom konvencionalnom superiornošću, upotrebljava nuklearna oružja u obrani vlastitog teritorija ili interesa. Čak i za vrijeme hladnoga rata, nikad nije bilo jasno kako bi se nuklearno oružje moglo primijeniti u obrani NATO-a bez vlastite štete. Danas doslovno nema okolnosti pod kojima bi NATO trebao nuklearno oružje da odgovori na prijetnju svom teritoriju ili riješi bilo kakvu krizu u Europi. Treće, NATO-ova uporaba nuklearnog oružja u svakoj operaciji 'izvan područja' bila bi suprotna smjernicama, pisanim i nepisanim, koje bi mogle voditi buduće savezničke intervencije. Apsurdno je tvrditi da NATO može riješiti političku krizu, zaštititi poštivanje ljudskih prava, izbjeći kolateralnu štetu ili umanjiti civilne žrtve ako bi intervenciju pratila uporaba, ili prijetnja uporabom, nuklearnih oružja. Krajnji argument onih koji se opiru zamisli o napuštanju politike uporabe nuklearnog oružja jest da je 'sračunata nejasnost' - neizvjesnost o tome hoće li NATO uporabiti nuklearno oružje u odgovoru na napad konvencionalnim, kemijskim ili biološkim oružjem - korisni način odvraćanja. Zaljevski rat često se navodi kao primjer te politike na djelu. Korisnost i vjerodostojnost politike 'sračunate nejasnosti' je preuveličana. Viši američki političari, od predsjednika Georgea Busha do generala Colina Powella, otkrili su u svojim memoarima da tijekom Zaljevskoga rata, Sjedinjene Države nikad nisu imale namjeru primijeniti nuklearno oružje. Činjenica je da su političke, moralne i vojne zapreke uporabi nuklearnog oružja tako velike da ju čine nerealnim odgovorom na sve osim na nuklearni napad. (...)"