IT-8.XII.CORRIERE-ČEČENIJA I MORAL

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 8. XII. 1999. Selektivni moral "Pred dramom Čečenije, sada Sjedinjenim Državama i Europi postaje teško protiv Rusije pozvati međunarodno pravo i uteći se sudskim procedurama koje predviđaju Ujedinjeni narodi, nakon što su zaobišli i prvo (međunarodno pravo stisnuto između načela samoodređivanja naroda, poštivanja pojedinačnih državnih suvereniteta i nužnog priznavanja novih država od Glavne skupštine i Vijeća sigurnosti), i drugo (u strahu da se ne naiđe na ruski ili kineski veto) prigodom NATO-ove intervencije na Kosovu 'iz humanitarnih razloga'. (...) Tada su se za opravdanje svoje intervencije protiv Miloševićeve Srbije, Sjedinjene Države i Europa 'zadovoljile' potporom svojih javnih mišljenja, koja su se pokrenula iz sućuti prema Kosovarima albanskog podrijetla, žrtvama srpskog 'etničkog čišćenja', zahvaljujući i, poglavito, dobro orkestriranoj 'intervencionističkoj' kampanji, dok su druge iste takve situacije, pa čak i gore, kršenja ljudskih prava ostajale bez odgovora. Taj je slučaj simbol relativnog i selektivnog morala, masmedijski potaknutog i opravdavanog. Tako, kada se jednom prihvatila teorija intervencije 'iz humanitarnih razloga', Amerikanci i Europljani postali su njezini zarobljenici: kako napraviti razliku između legitimnih traženja (koja vode samoodređivanju i rađanju nove države) i terorističkih djela (pred kojima treba dati prednost suverenitetu i integritetu već postojeće države)? Danas su, u odsutnosti 'objektivnog' kriterija, gospodarski interesi, razlozi političkog oportuniteta, Realpolitika, jednom rječju, koja pretegne. Među razlozima političkog oportuniteta, stoji opasnost izolacije Rusije, na koju je upozorio i jedan inteligentan i sposoban Rus kao što je Primakov (ne samo radi unutarnjih ciljeva, nego očito, ako ne i poglavito, radi međunarodnih). Nakon ulaska Poljske, Češke i Mađarske u NATO, druge zemlje bivšega 'vanjskog' sovjetskoga carstva, poput Bugarske i Slovačke, stale su u red za ulazak u Europsku uniju, te se čak i četiri bivše republike 'unutarnjeg' imperija, poput Ukrajine, Gruzije, Armenije i Azerbajdžana približavaju Zapadu. Sve je to pokrenulo staru paranoidnu spiralu u kojoj periodički završava vanjska politike Moskve. Strah od izolacije i osjećaj nesigurnosti izazivaju rast imperijalnog dinamizma i represivnih nagona spram nacionalnih manjina. I jedno i drugo, izazivajući reakcije vanjskog svijeta i otpore onog unutarnjeg, proizvodi daljnji strah od izolacije i osjećaj nesigurnosti. I tako dalje. To je povijest koja se ponavlja, pa i nakon pada Zida, a nikakav kraj povijesti. D'Alema je s prikladnim realizmom i mrvicom nenamjerne ironije dobro kazao: 'U svim slučajevima ne postoje uvjeti i situacije koje dopuštaju oružanu intervenciju, kažem 'na sreću', inače bi morali biti u ratu u svakom trenutku, u svakom dijelu svijeta'. Uostalom, kada su se to podudarili moral i politika?", piše Piero Ostellino.