FR-LE MONDE 14.12.DAYTON

FRANCUSKA LE MONDE 14. XII. 1999. Četiri godine nakon Daytona, Bosna nije višeetnička i jedinstvena država "14. XII. 1995., Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, kao i predstavnici zemalja 'kontaktne skupine' koji su bili pokrovitelji pregovora (SAD, Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Italija i Rusija) svečano su potpisali u Parizu mirovni sporazum parafiran u Daytonu nekoliko tjedana prije. Bio je više od mirovnog sporazuma, jer se njime osim prekida sukoba, raspoređivanja NATO-ovih snaga i razoružanja, predviđao osnutak bosansko-hercegovačkih ustanova, a u civilnom je dijelu najavljivao velik broj propisa, među kojima i pravo ratnih izbjeglica da se vrate kući. Mir je trebao učiniti da se zaboravi rat: odbacujući ciljeve onih koji su ga poveli, on je Bosnu zapravo proglasio jedinstvenom i višeetničkom državom. Što je s njime četiri godine poslije? Istraživački centar čija je popularnost priznata na Balkanu, ICG (International Crisis Group) nedavno je objavio izvješće o stanju u Bosni pod nazivom 'Je li Dayton na putu da propadne?', koje ne ulijeva nadu. 'Bosnu i Hercegovinu, piše ICG, čine danas tri etnički čista entiteta, tri posebne vojske, tri policije i zajednička vlada koja zapravo postoji samo na papiru i djeluje prema želji entiteta (...). Ratni zločinci još su na slobodi (...). Nacionalističke stranke - i mnogi njihovi članovi koji su provodili etničko čišćenje, a najviše su odgovorni za rat - i dalje se čvrsto drže na vlasti u čitavoj zemlji'... Vojni dio sporazuma (osim uhidbe ratnih zločinaca) najbolje je proveden. U izvješću se iznose neka postignuća - osnutak središnje banke, zajedničkog novca i carinskog sustava - i ističe da ih je morala nametnuti međunarodna zajednica. No u svemu ostalom, ništa nije kako treba: neke se odredbe sporazuma ne primjenjuju; druge su upravo suprotne željenom cilju, višeetničkoj Bosni, a njihova je provedba otežana zbog nedostatka volje domaćih čelnika. Tako je s izborima koji su vratili na vlast nacionalističke stranke i, uz rijetke iznimke, omogućili da se potvrdi etničko čišćenje. Prijedlog reforme izbornog zakona pripremljen u suradnji s međunarodnom zajednicom, ne obećava veći napredak za općinske, a zatim i opće izbore koji će se održati 2000., budući da gotovo u potpunosti zadržava prijašnje odredbe zbog kojih, de facto, Srbi glasuju za Srbe, Hrvati za Hrvate, a Muslimani za Muslimane. Isti je slučaj sa središnjim ustanovama koje su, bez bitnih državnih atributa (nadzor nad vojskom i policijom, naplata poreza itd.) čista izmišljotina. Vlada ne djeluje, parlament jedva, a zajedničko tročlano predsjedništvo pojavljuje se samo da bi se poštivala forma pred stranim posjetiteljima... ICG podsjeća, primjerice, na putovanje Alije Izetbegovića u Saudijsku Arabiju i Iran u rujnu, a da o tome nije obavijestio drugu dvojicu supredsjednika; u raspravi koja je uslijedila, muslimanska se strana branila zamjerajući hrvatskom članu predsjedništva Anti Jelaviću da prečesto posjećuje Franju Tuđmana u Zagrebu; malo kasnije, srpski se predstavnik Živko Radišić susreo u Beogradu sa Slobodanom Miloševićem kojega je Haaški sud optužio za ratne zločine... (...) No uspostava višeetničke Bosne ponajprije ovisi o odredbama Daytonskog sporazuma u svezi s povratkom izbjeglica koje jedino mogu ispraviti ono što je rat učinio pomoću granata i pokolja, tj. rasporediti stanovništvo na etnički čista područja. Odredbe u svezi s povratkom poštovale su se 'u neznatnoj mjeri', tvrdi ICG koji žali zbog činjenice što se NATO-ove snage u Bosni nikada nisu htjele miješati u to. (...) Iako je povratak bio veći u srednjoj Bosni, samo se 11 posto raseljenih osoba vratilo u zapadnu Hercegovinu, područje gdje hrvatska nacionalistička stranka (HDZ) pazi da se očuva etnička 'čistoća', a koje je, smatra ICG, 'područje čije je odcjepljenje najvjerojatnije'. Nakon te tvrdnje, ICG spominje razne mogućnosti između kojih će međunarodna zajednica morati odabrati. Osim jednostavnog povlačenja - pretpostavljajući da se prihvati opasnost od obnove rata - najgora je mogućnost, prema ICG-u, nastaviti kao tijekom ove četiri godine, bez ikakvih promjena u sustavu koji nipošto ne omogućuje napredak prema trajnom miru. Druga bi politika bila zadržati Daytonski sporazum tako da se neke bitne odredbe - osobito glede povratka izbjeglica - stvarno primijene. Napokon, postoji i mogućnost revizije sporazuma zaključenog prije četiri godine ili njegova poništenja, kako bi Bosna dobila ustanove lišene svakog etničkog mjerila. Takva revizija (kojom bi se ukinule dva 'entiteta') bila bi zacijelo izvor sukoba. ICG također spominje mogućnost koja je 'nepopularna u inozemstvu, ali je zato jako popularna u Bosni': mogućnost protektorata koji se neće skrivati iza drugih naziva i koji će, smatra, 'omogućiti međunarodnoj zajednici da ispravi neke pogrješke Daytona'", piše Claire Trean.