ES-PAIS-7.12.REVIZIONIZAM-KOS. BROJKE

ŠPANJOLSKA EL PAIS 7. XII. 1999. Revizionizam i kosovski ples brojeva "Gdje su kosovski leševi? Pitanje seže u dubinu plana koji opravdava sam sukob. Navodno su nas naši čelnici upleli u rat kako bi zaustavili europsku državu u pokušaju pokolja svojih građana. Ako pokolja nikad nije ni bilo, čime se onda opravdava intervencija? Revizionizam se počeo pojavljivati u rujnu kad su španjolski istražitelji ratnih zločina počeli govoriti novinarima da su pronašli manje leševa nego što se očekivalo. Vođa španjolske skupine forenzičara komentirao je za 'El Pais' kako su mu rekli da se pripremi za 2.000 obdukcija. Sigurno je da je skupina našla samo 187 leševa. Ni drugi istražitelji, kako su sami izvijestili, kad su pokušali pronaći leševe koje su Srbi navodno spalili u rudniku Trepča na sjeveroistoku Kosova, nisu otkrili ništa. FBI se pripremio da će pronaći tisuće leševa, ali su na kraju potvrdili da su pronašli 200. Potkraj listopada britanski konzervativni list 'The Spectator' objavio je kako ih je 'sirovi maniheizam' zapadnih čelnika naveo da preuveličaju zločine srpskoga režima. Nije li Tony Blair rekao 22. ožujka da je rat nuždan kako bi se 'spasile tisuće nedužnih muškaraca, žena i djece od humanitarne katastrofe, smrti, barbarstva i etničkoga čišćenja koju provodi brutalna diktatura'? Takva je retorika, kažu revizionisti, animirala ostale koji su zatim napuhali podatke o broju poginulih na Kosovu. George Friedman, revizionist na čelu organizacije za strateška pitanja Stratford, sa sjedištem u Austinu, iskoristio je nastup američkoga ministra obrane na televiziji 16. svibnja u kojoj je navodno potvrdio da je nestalo 100.000 vojno sposobnih Albanaca te da još nisu pronađeni. Revizionisti su isto tako izabrali komentar britanskoga ministra vanjskih poslova koji je 17. lipnja tvrdio da je masakrirano 10.000 osoba. Potkraj studenoga, kad je Međunarodni kazneni sud u Haagu objavio da je tijekom pet mjeseci istrage pronađeno 2108 leševa, revizionisti su se požurili potvrditi da je Zapad srpske zločine pomnožio s pet. A zapravo su možda baš revizionisti pogrješno čuli činjenice. William Cohen je u programu 'Face the nation' na CBS-u 16. svibnja rekao kako se pretpostavlja da je poginulo 4.000 albanskih muškaraca (a ne 100.000), što je potvrdio niz forenzičnih dokaza koje su istražitelji ratnih zločina otkrili od lipnja. A možda je Jamie Shea, iz NATO-a, usporedio Miloševića s Polom Potom iz Kambodže, ali su njegove tvrdnje - da su Srbi smaknuli 4.000 muškaraca - bile oprezne. Retorika čelnika NATO-a bila je vrlo moralistična, ali niti u jednom trenutku nisu pretjerali u broju leševa. Revizionistička tvrdnja da su nam lagali nije potvrđena. Osim toga, revizionisti su loše protumačili brojke haaškoga suda. U početku se činilo da ukupan broj koji je iznio sud - 2108 leševa otkrivenih u 195 grobnica - potvrđuje revizionističke tvrdnje. Ali oni, međutim, nisu obratili pozornost na to da postoje još 334 grobnice kojima će se istražitelji vratiti u proljeće, kad se otopi led i kad se bude moglo iskapati. Nitko ne zna koliko će još tijela biti pronađeno na tim mjestima niti hoće li se otkriti nova mjesta. Sud trenutačno procjenjuje - temeljeći procjene na izvorima zapadnih špijunskih služba, svjedočenjima očevidaca i dokazima koje su donijeli preživjeli članovi obitelji - da postoji još 11.334 leša u 529 grobnica. Daleko od toga da je bila pretjerana, lipanjska procjena britanskoga ministarstva vanjskih poslova da postoji još 10.000 leševa bila je, kako se čini, preniska. Hoće li se pronaći tih 11.334 leša ovisi o tome hoće li srpska vojska i policija stići prije i odnijeti ih. Srpske su se snage trudile izbrisati tragove. (...) Stvarni problem u trenutku određivanja točnog broja poginulih na Kosovu nije zapadna propaganda, nego srpski pokušaji da sakriju tragove svojih zločina. Ali najdublje teme koje iznose revizionisti nemaju nikakve veze s brojevima. Posrijedi je pitanje koji prag zločina opravdava intervenciju u unutarnjim poslovima druge države. Koliko brutalno moraju biti prekršena ljudska prava prije nego što pošaljemo zrakoplove i vojnike? Revizionisti tvrde da zločini moraju biti neočekivani da bi intervencija bila opravdana, posebno ako za intervenciju moramo prijeći preko Vijeća sigurnosti UN i klauzula sporazuma, poput Povelje NATO-a, koje ne dopuštaju ofenzivne operacije. Revizionisti priznaju da bi hitnost situacije mogla opravdati zaobilaženje formalnih ograničenja međunarodnoga prava koja se odnose na uporabu sile, ali samo ako su zločini koje želimo zaustaviti doista očiti. Postoji razlika između tlačenja i masovnog pokolja, a prema revizionističkim tvrdnjama Milošević nije prešao tu granicu. Usput, Miloševićevi protivnici u Beogradu tvrde isto. Preko volje prihvaćaju da je bilo potlačivanja: od 1989. Milošević je ukidao institucije autonomne kosovske vlasti određene ustavom iz 1974.; njegova je policija uhitila, tukla i sustavno maltretirala albanske aktiviste; u ljeto 1998. njegove su snage protjerale iz njihovih sela tisuće Albanaca tijekom bitke protiv gerilskih snaga OVK. I revizionisti i beogradska oporba ustraju na tome da to nije bilo etničko čišćenje nego jednostavno privremeno preseljenje stanovništva tijekom antiterorističkih racija srpskih snaga. Ključna je tvrdnja revizionista to da se Milošević borio protiv terorističke skupine - OVK - koja je ubijala njegove vojnike i policijske agente. Pokolj i etničko čišćenje dogodili su se tek poslije napada NATO-ovih zrakoplova. Ipak, ne tvrdi se samo da naši kriteriji za intervenciju nisu razlikovali tlačenje od masovnog pokolja nego i to da je naša intervencija ubrzala zlo koje je morala zaustaviti. To samo po sebi nije argument protiv intervencije, nego protiv načina na koji smo intervenirali. Ušli smo prekasno, kad je Kosovo eksplodiralo u nezaustavljiv građanski rat a, kako nismo poslali kopnene snage, Milošević nije shvatio da mu ozbiljno govorimo da ćemo ga zaustaviti. Revizionističku bi se tvrdnju moglo okrenuti. Oni tvrde da smo morali čekati sve dok se tlačenje ne pretvori u masovni pokolj. Ali motiv intervenciji nedvojbeno je zaustaviti spiralu smrti prije nego što počne. Prava bi pouka s Kosova mogla biti: morali smo intervenirati u ljeto 1998. - kad je srpska ofenziva bila na točki smrzavanja - razmještanjem postrojba na albanskoj i makedonskoj granici i zračnim napadima dovoljno snažnim da uvjere Miloševića kako znamo gdje je granica koja razdvaja tlačenje od pokolja, makar on to ne zna. Da smo to napravili, da smo bolje prilagodili sredstva i ciljeve, možda danas ne bismo raspravljali o broju leševa", piše Michael Ignatieff, kanadski povjesničar i novinar, autor djela "Čast ratnika: etnički rat i suvremena savjest".