FR-LE MONDE 17.11.UN I SREBRENICA

FRANCUSKA LE MONDE 17. XI. 1999. 'Moj najveći grijeh' Kofija Annana zbog pokolja u Srebrenici "'Neprilagođeno' načelno stajalište o 'nepristranosti' UN-ovih dužnosnika u New Yorku, njihova 'nesposobnost' da rat u Bosni i Hercegovini prepoznaju kao 'moralnu stvar', njihova 'kriva' procjena srpskih ciljeva, njihovo odbijanje da iz zraka napadnu srpske snage, njihovo 'smirivanje' bosanskih Srba, ali i nedostatak političke volje velikih sila da silom zaustave nasilje, doveli su u srpnju 1995. do 'tragedije' u Srebrenici, do njezina zauzeća od strane Srba i pokolja tisuća civila koji su se tu sklonili. Tim je riječima glavni tajnik UN-a u svom izvješću opisao događaje koji su doveli do pada Srebrenice, gdje je u zajedničkim grobnicama nađeno dvije i pol tisuća trupala i gdje je, smatra Crveni križ, nestalo više od sedam tisuća ljudi. Srebrenička tragedija izaziva zgražanje iz dvaju razloga, piše Kofi Annan: zbog razmjera zločina i činjenice da su civili vjerovali kako je njihova sigurnost zajamčena nazočnošću UN-ovih 'plavih kaciga'. Nedovoljno i prekasno, reći će neki. Ipak, zajednički 'mea maxima culpa' koji je izrekao g. Annan, nema presedana u povijesti Ujedinjenih naroda: 'Zbog krive prosudbe i nesposobnosti da shvatimo veličinu zla s kojim smo bili sučeljeni, nismo uspjeli zaštititi stanovnike Srebrenice pred planiranim pokoljima srpskih snaga', piše ganski diplomat. 'Srebrenica jasno pokazuje da su UN i međunarodna zajednica prekasno shvatili: Bosna i Hercegovina bila je vojna, koliko i moralna stvar'. Ta će tragedija 'zauvijek salijetati našu povijest'. Ovo izvješće od 150 stranica koje se temelji na razgovorima s međunarodnim dužnosnicima, civilnim i vojnim promatračima, novinarima, kao i na povjerljivim dokumentima UN-a, početkom tjedna treba predati Vijeću sigurnosti. (...) U zemlji u kojoj su Srbi odlučili stvoriti etnički čista područja, čemu se međunarodna zajednica nije usprotivila silom, 'humanitarno djelovanje nije moglo donijeti rješenje'. On tako priznaje da je za prekid rata u Bosni međunarodna zajednica morala ukinuti zabranu dopreme oružja za Muslimane i primijeniti zračne napade na Srbe. G. Annan ne optužuje izravno Europljane da su djelovanje u Bosni i Hercegovini ograničili na zaustavljanje sukoba, ni odluku Amerikanaca da se ne miješaju. No što se tiče nedostatka volje velikih sila da primijene bombardiranje 'koje je moglo biti odlučujuće', on dopušta da je UN počinio teške pogrješke: 'Zašto, pita se, prije ulaska Srba u srebreničku enklavu NATO nije izveo zračne udare koji su očito bili opravdani?' Prema njegovu mišljenju, 'vrlo je očito' da su se glavni tajnik (Boutros Boutros Gali), njegovi politički savjetnici (uključujući g. Annana kao zamjenika glavnog tajnika), predstavnik UN-a na licu mjesta (Japanac Jasuši Akaši) i zapovjednik UN-ovih 'plavih kaciga' (francuski general Bernard Janvier), 'jako protivili uporabi sile'. 'Bili smo u krivu kada smo često i javno očitovali svoje neslaganje s udarima protiv Srba i kada smo prihvaćali svakodnevna granatiranja srpskih snaga po sigurnosnoj zoni'. Kada je riječ o 150 nizozemskih 'plavih kaciga' koje se nisu mogle oduprijeti 'dvjema tisućama Srba s oklopnim vozilima', oni su morali brže izvijestiti o strahotama kojima su bili svjedoci. U poglavlju pod nazivom 'Pouke za budućnost', Kofi Annan piše da su u sukobima kada države članice, 'u nedostatku boljeg rješenja', odluče da će nedovoljnu političku volju zamijeniti UN-ovim operacijama očuvanja mira, ove potonje 'osuđene na neuspjeh'. Plave se kacige 'više nikada ne smiju' raspoređivati u prilikama gdje mir nije uspostavljen. No 'glavna' pouka srebreničke tragedije jest da se 'hotimična i sustavna protjerivanja i pokolji čitavog naroda nužno moraju sučeliti s prikladnim mogućnostima i političkom voljom'. Prema g. Annanu, 'na Balkanu (...) bi se ta pouka morala čuti ne jednom, već dvaput: u Bosni i na Kosovu, međunarodna je zajednica pokušala zaustaviti sukobe pregovarajući sa smrtnosnim i beskrupuloznim režimom (...) da bi na koncu ipak morala primijeniti silu kako bi ih privela svršetku.' Međunarodna zajednica i UN, misli on, moraju preuzeti svoj dio odgovornosti. No 'glavna' odgovornost za srebreničku tragediju je na ratnim huškačima i onima koji su 'počinili genocid' u Bosni i Hercegovini: na Radovanu Karadžiću, političkom vođi bosanskih Srba i na Ratku Mladiću, vojnom zapovjedniku koji moraju 'odgovarati za svoja barbarska djela'", piše Afsane Bassir Pour.