FR-LE MONDE 10.11.POLJSKA

FRANCUSKA LE MONDE 10. XI. 1999. Poljska - 'normalna' zemlja u kojoj ništa više nije lako "Rudari štrajkaju glađu, medicinske sestre prosvjeduju tražeći dostojnu plaću, seljaci blokiraju ceste. Dan za danom, slika koju javna televizija pruža o Poljskoj, slika je zemlje u kojoj gotovo ništa ne napreduje, gdje su čelnici krajnje nesposobni, a građani i dalje plaćaju ceh za tuđe pogrješke. Ako je vjerovati ovaj put istraživanjima, Poljaci su među najzadovoljnijim građanima Europe, kako na Zapadu, tako i na Istoku. Njih 80 posto vidi u padu Berlinskog zida pozitivan događaj (samo 6 posto misli suprotno), 81 posto ima negativno mišljenje o komunizmu, a 46 posto pozitivno mišljenje o kapitalizmu, što je više nego u pet drugih zemalja (Mađarska, Rusija, Njemačka, Francuska i Italija) gdje su ta pitanja bila postavljena. Je li moguće da javna televizija koju nadziru snage bliske 'socijaldemokratskoj' oporbi sadašnjoj vladi desnog centra, svjesno daje crnu sliku ružičaste stvarnosti? Bilo bi to prejednostavno, iako se primjećuje stanovito izobličenje. Istraživanja pokazuju da većina Poljaka (57 posto) misli da su se gospodarske prilike pogoršale u posljednjih deset godina. Kad se sjetimo da je u kolovozu 1989., kada je Komunistička partija morala napustiti premijersku dužnost, 95 posto Poljaka smatralo da je gospodarsko stanje u zemlji loše, pitamo se kako sada može biti gore. Gore nego u doba kada je svega nedostajalo, kada je glavni način uređivanja tržišta bilo čekanje u redu! Činjenice, pogled na ulice i trgovine, stalno govore suprotno, kao i brojke koje pokazuju da Poljska od svih 'bivših socijalističkih' zemalja ima daleko najveću stopu rasta domaćega bruto proizvoda. Također nije ništa lakše shvatiti kako u zemlji toliko zaraženoj 'kapitalizmom', gotovo tri četvrtine građana odobrava različite oblike prosvjeda (blokiranje cesta, štrajkove liječnika itd.). Ili, da u toj toliko 'protukomunističkoj' zemlji, sadašnji predsjednik, bivši partijski aparatčik, tuče sve rekorde popularnosti tako da nitko u ovom času ne može zamisliti da on neće ponovno biti izabran koncem 2000. Jedno je od najjednostavnijih tumačenja da društva koja se brzo mijenjaju vrve proturječjima. Mišljenja koja su se očitovala danas o posljednjih deset godina, zacijelo su također odraz sadašnjeg stanja: stanja u gospodarstvu koje se odjednom čini ranjivijim nego što je bilo nedavno, u vladi koja je oslabljena unutarnjim podjelama i plaća cijenu za uvođenje ambicioznih reforma. Ipak, iz magle izranja nekoliko vrlo jasnih tvrdnja: Poljaci promjenu režima poistovjećuju s 'povratkom' u zajednicu slobodnih i demokratskih naroda. Najočitiji simboli Zapada (NATO, SAD) predmet su sveopćeg odobravanja (80 posto), a čak i Europska unija, za sada manje popularna, i dalje ima razmjerno dobar ugled. Iako nasilje, stanovita grubost u socijalnom ponašanju i razmetanje novcem često izazivaju zajedljive komentare, teško je u njima vidjeti nostalgiju za starim poretkom. Zemlja je, sa svojim prednostima i slabostima, u očima svojih građana postala ili 'ponovno postala' 'normalna'. Ta se normalnost sasvim protivi glasovitoj 'normalizaciji' koju je uzalud pokušavao provesti komunistički režim od konca 1981. do trenutka kada je 1989. morao odustati od utrke", piše Jan Krauze.