BERLIN/VARŠAVA, 5. studenoga (Hina/AFP) - Spektakularnim padom Berlinskog zida noću od 9. na 10. studenoga 1989., bivša se njemačka prijestolnica ponovno ujedinila, a stapanje dviju Njemački nepredvidivom lančanom reakcijom približilo
je iznova dvije polutke pola stoljeća razdvojene Europe, koja danas upoznaje novu podjelu - dobitnika i gubitnika tranzicije.
BERLIN/VARŠAVA, 5. studenoga (Hina/AFP) - Spektakularnim padom
Berlinskog zida noću od 9. na 10. studenoga 1989., bivša se njemačka
prijestolnica ponovno ujedinila, a stapanje dviju Njemački
nepredvidivom lančanom reakcijom približilo je iznova dvije
polutke pola stoljeća razdvojene Europe, koja danas upoznaje novu
podjelu - dobitnika i gubitnika tranzicije. #L#
Od Drugog svjetskog rata, od Baltika do Mediterana, nepremostiva
bodljikava žica, načičkana promatračnicama, razdvajala je dva
neprijateljska vojna bloka, čineći se nepomičnom u srcu Europe.
No ako je pad zida bio odlučujući događaj za rušenje komunističkih
režima, brojni pokreti i nedovršene reforme postupno su, od 50-tih
godina potkopavali režime Poljske, Mađarske, Čehoslovačke.
U Poljskoj i Mađarskoj, u velikoj mjeri i u Bugarskoj, revolucija
završava dijalogom. U Češkoslovačkoj i DR Njemačkoj komunistička
vlast brzo se povlači i napušta zemlju a Rumunjska, naprotiv,
proživljava nasilje i sukob. Režim pada 22. prosinca, a predsjednik
Ceausescu i njegova supruga smaknuti su tri dana poslije.
Jedan od ključnih čimbenika "čuda" iz 1989. novi su vjetrovi koji
već nekoliko godina pušu u Moskvi. Mihail Gorbačev upravo je vratio
posljednje sovjetske vojnike iz Afganistana, iskazao spremnost
graditi "zajedničku europsku građevinu". U domovini je pokrenuo
drugu fazu "perestrojke" - unutarnjih institucionalnih reformi.
Deset godina poslije, 9. studenoga, Gorbačov će, zajedno s
predsjednikom SAD-a iz 1989. Georgeom Bushom, održati govor u
Budestagu, donjem domu njemačkog parlamenta. Proslava će potrajati
desetak dana a Njemačka ugostiti 1000 mladih Europljana.
Sve do 10. studenoga, mladi iz 24 europskih zemalja sudjelovat će na
"Europskom festivalu mladosti" uz konferencije o ulozi Berlina u
Europi i odnosima Istok-Zapad i koncerte dvadesetak europskih
skupina koje će muzicirati na simbolima Zida: Chekpoint Charliju,
Špijunskom mostu, Željezničkoj postaji Friedrichstrasse.
Svečanost će završiti osvjetljavanjem trase Zida unutar grada u
ukupnoj duljini od 43 kilometara. Dvije će svjetlosne trake krenuti
istodobno s dviju suprotnih strana prema središtu gdje će se na
Brandenburškim vratima stopiti u punom sjaju ujedinjene Europe.
Vrhunac slavlja, prema najavama, trebao bi biti koncert ruskog
violončelista Mstislava Rostropoviča uz 166 mladih violončelista
iz nekoliko zemalja. Rostropovič će ravnati i solo izvesti djela
Bacha i Villa Lobosa u spomen na Bachovu suitu koju je spontano, u
sveopćem oduševljenju, svirao one večeri dok je padao zid.
Kada bi danas propitivali što je ostalo od tog vala ushićenja koji
je zapljusnuo istočnu i središnju Europu, valjalo bi vidjeti kako
živi radnička klasa, koja se, primjerice u Poljskoj, od velikog
borca za reforme preobrazila u velikog gubitnika tranzicije.
Od 39 milijuna Poljaka dva milijuna živi u bijedi, bez sredstava za
kupnju hrane, dok 5,5 milijuna ulazi u kategoriju "siromašnih".
Njih 16,5 milijuna prima minimalni socijalni prihod.
Na drugom su kraju bogati. Najbolje stoje presjednici banaka sa
75.000 dolara mjesečno. Prodavačica u supermarketu prima tek 122
dolara, a profesori, liječnici, znanstveni djelatnici pri kraju su
platne ljestvice s 250 do 300 dolara.
Premijer prima 3000 dolara mjesečno, predsjednik Republike 3.500,
što je tek polovica prihoda jednog dobrog varšavskog odvjetnika.
"Paradoksalno, veliki su gubitnici reforme oni koji su se borili
protiv komunizma, radništvo", kaže sociolog Marek Kochan. Među
njima su i šleski rudari, nositelji pokreta Solidarnost.
Te se socijalne skupine danas "ne snalaze u novom sustavu tržišna
gospodarstva i konkurencije, teško mijenjaju mentalitet i teško
prihvaćaju odgovornost navikli da se o njima skrbi država".
(Hina) rt sd