US 8. XI. WT UN I US

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 8. XI. 1999. Bijela kuća vs. UN "Sukob stranaka u Kongresu o pitanju plaćanja zaostalih američkih pristojba UN-u ne postoji. Raskol između demokrata i republikanaca, o kojemu se mnogo pisalo, dobro je orkestrirana izmišljotina - pozdravi iz Bijele kuće. Zapravo, ima mnogo dvostranačke potpore isplati tih zaostataka i uvjetovanju financiranja provedbom reforma u UN-u. Zašto su onda Sjedinjene Države na rubu da izgube svoj glas u Glavnoj skupštini UN-a? Zato što je Clintonova vlada opetovano stavljala veto na zakon o isplati UN-ovih pristojba i bila potpuno nespremna na kompromise. Stroj za odnose s javnošću Bijele kuće vješto je prebacio krivnju s Ovalnog ureda na Capitol Hill. Različite su skupine organizacija stoga pozivale Kongres da iskupi Sjedinjene Države isplatom UN-a. Bilo bi mudro da su dio tih prijekora naslovile predsjedniku Clintonu. Kongres je prije manje od dva tjedna odobrio zakon o financiranju UN-a. Predsjednik Clinton je, međutim, stavio veto na Zakon o inozemnim operacijama, koji bi rasporedio preko 300 milijuna dolara za financiranje UN-a. To je više nego dovoljno da Sjedinjene Države zadrže glas u Glavnoj skupštini. Iako to tijelo odlučuje uglavnom o simboličnim pitanjima, ono izražava volju svijeta i gubitkom svoga glasa Sjedinjene Države bi se priključile neuglednom društvu u kojemu se nalaze Irak, Jugoslavija i Somalija. Predsjednik Clinton je rutinski stavljao veto na financiranje UN-a jer je to bilo povezano sa zakonom koji određuje da se dolari poreznih obveznika ne smiju rabiti za financiranje organizacija koje lobiraju za pobačaj ili ga promiču. (...) Načelo je da bi inozemne zemlje trebale biti kadre same odlučiti o svojim zakonima o pobačaju. Američke fondove ne bi trebalo alocirati u organizacije koje lobiraju za promjenu tih zakona. Bilo je to službeno stajalište američke vlade za Reagana i Busha, a Clinton je to ponovio 1993. O zakonu o pobačaju Clinton je bio beskompromisan, čak ratoboran. Dobar dio tog nedostatka fleksibilnosti može se pripisati političkim dugovima poslije postupka opoziva. Nakon što je krjeposno zanijekao seksualne odnose s 'tom ženom', Predsjednik je uhvaćen u velikoj laži i duguje prilično specijalnim skupinama koje su mu pomogle da se izvuče, recimo feminističkom pokretu. Vladin nedostatak prilagodljivosti je, čini se, nagrada Betty Friedan & Co. Oba doma Kongresa uskoro će glasovati o zakonu koji bi alocirao gotovo 1 milijardu dolara za plaćanje UN-ovih dugova. (...) Clinton će vjerojatno staviti veto i na taj prijedlog. Dogodi li se to, Kongres bi trebao preteći Clintona i podsjetiti američki narod tko je odgovoran za neisplatu dugova UN-u. U prošlosti su zakonodavci čekali Predsjednikov napad i zatim odgovarali plahom obranom. Zakonodavci bi također mogli primijeniti manje drastičnu opciju. Umjesto da alociraju gotovo 1 milijardu dolara, Kongres bi mogao platiti UN-u oko 250 milijuna dolara kako bi zadržao američki glas u Glavnoj skupštini. Kongres bi tada mogao čekati da UN pokaže znakove da se sam reformira i zatim vezati financiranje s pitanjem pobačaja. No što god Kongres odluči učiniti, treba biti spreman na sukob sa strojem za odnose s javnošću u Bijeloj kući", zaključuje uvodničar lista.