US 4. XI. WP HOAGLAND KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 3. XI. 1999. Kosovo u limbu "Pet mjeseci pošto su ga bombe NATO-a oslobodile srpskoga tlačenja, Kosovo živi u unaprijed smišljenom političkom i gospodarskom limbu", piše Jim Hoagland. "UN-ovo Vijeće sigurnosti izbjegava odluke o Kosovu, osim neposrednih humanitarnih potreba za predstojeću oštru balkansku zimu. Budućnost Kosova postupno će se razvijati iz događaja u mjesecima i godinama pred nama, prije nego iz nacrta kojega bi sad sastavili državnici za konferencijskim stolom. Tu sliku daju UN-ovi dužnosnici, uključujući i glavnog tajnika Kofija Annana, koji su preuzeli Kosovo kao međunarodni protektorat. Annan se ne ispričava što je od albanske većine na Kosovu zatražio da službeno ostane dio Miloševićeve Jugoslavije, iako zapravo živi u neovisnosti. Rezolucija Vijeća sigurnosti potvrđuje to temeljno proturječje, priznaje Annan. No nisu samo Kosovari ostavljeni u neizvjesnosti zbog neslužbene UN-ove politike što dužeg odgađanja odluka o dugoročnom gospodarskom razvoju, vlasništvu i političkim ustanovama za Kosovo. Mirovne snage NATO-a na Kosovu imat će velikih problema da se izvuku s Kosova koje je pravno ničija zemlja i još uvijek ranjivo na ponovno srpsko osvajanje. Britanski premijer Blair i drugi vođe uložili su previše ugleda u to da Kosovu pomognu da opstane prošloga proljeća. Sad ne mogu dopustiti da propadne ili se opet pretvori u žrtvu. OVK se također buni zbog UN-ova odbijanja da se približi donošenju rezolucije, koja je za OVK neodgodiva neovisnost. Mirotvorci, gerilci, Milošević i njegovi nemirni građani u Crnoj Gori, svi imaju razloge da pomrse Annanove račune i politiku nejasnosti, vjerojatno prije nego kasnije. Novinarski mozak također uzmiče pred neodlučnošću, jer jasnoću i činjenice vrjednuje iznad svega. Počeo sam izvješćivati o strategiji limba uvjeren da mora postojati bolji, odlučniji put - možda konferencija velikih sila o Balkanu, da se prekroje granice i jednom zauvijek riješe stvari. No nakon dva dugačka razgovora s Annanom i dva dana sudjelovanja u raspravi Aspenske strateške skupine, manje sam u to uvjeren. Čekanje je možda najbolja među lošim mogućnostima za Kosovo - ako se dobro upravlja razdobljem u limbu. Annan je svjestan opasnosti koje odgađanje donosi. 'Ne budemo li pažljivi, ovaj bi nas narod mogao početi smatrati okupacijskom silom', rekao mi je on. 'To ne smijemo dopustiti.' Zato je potrebno zadovoljiti dva uvjeta, kaže Veton Surroi, neovisni izdavač koji predstavlja umjerenu intelektualnu zajednicu Kosova. Kosovari moraju vidjeti da UN ne čini ništa da ih omete na putu u konačnu neovisnost. A privremena uprava mora poboljšati svakodnevni život. Ona mora isplatiti plaće policijskih i javnih službenika, ponovno otvoriti električne centrale i nastaviti s obnovom i pripremama za zimu. Ako se ti zadaci ostvare, dugoročna međunarodna nazočnost bit će održiva, vjeruje Surroi. No on je odbacio ugodnu zamisao da treba kupiti vrijeme kako bi demokratske snage mogle zbaciti Miloševića i učiniti Jugoslaviju političkim entitetom kojemu će se Kosovari rado priključiti. 'To se neće dogoditi', rekao je Surroi, 'Čak ni da je Vaclav Havel predsjednik Srbije.' Njegovo spominjanje češkog Predsjednika sadržavalo je ironiju i jasnu poruku: najbolji ishod kojemu se Srbija može nadati jest mirno odvajanje Kosova putem referenduma, kao što je Havel dopustio Slovačkoj. Problem je to što UN-ovim upraviteljima na Kosovu trenutačno nedostaje financijska i politička potpora Vijeća sigurnosti da bi mogli dugo održavati politiku neizvjesnosti. Posebni predstavnik za Kosovo Bernard Kouchner iznijet će u petak tu poruku pred Vijećem u New Yorku. (...) Annan će uskoro najaviti nadnevak mjesnih izbora 2000., možda sredinom godine. No neodređen je o odabiru trenutka za ono što naziva 'teritorijalnim, prije nego državnim, izborima'. Oni bi nezgodno približili Kosovo onom što mi se čini kao neizbježna neovisnost. Kreativna nejasnost može biti jedno od najdjelotvornijih oruđa diplomacije. No ona se brzo može pretvoriti u razornu nejasnost ako je riječ samo o odgađanju teških odluka. UN mora pokazati da limb vodi tamo gdje Kosovari žele ići i da neće biti beskrajni tunel s namjenom da ih skrene na sporedni kolosijek."