US 18. X. NYT CGORA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 18. X. 1999. Raskol Crne Gore i Srbije "Uz gospodarstvo koje klizi u katastrofu, sićušna je Crna Gora blizu poduzimanja još jednog službenog koraka prema neovisnosti od Miloševićeve Jugoslavije. Riječ je o uvođenju vlastite valute", piše Steven Erlanger. "U intervjuu u Cetinju, demokratski raspoloženi predsjednik Milo Đukanović, bivši Miloševićev štićenik, rekao je da će Crna Gora stvoriti drugu valutu, vezanu uz njemačku marku, ako Beograd službeno devalvira jugoslavenski dinar. Samo u prošlom mjesecu, dinar je na crnoj burzi izgubio barem 15% svoje vrijedosti u odnosu na njemačku marku. Već dvije godine Đukanović ide prema odvajanju Crne Gore, glasovite po planinskim manastirima i obalnim ljetovalištima, od autoritarne Miloševićeve Srbije. Crna će Gora postati neovisna država, rekao je on, ako se srpski dužnosnici budu 'držali svog natražnog puta samoizolacije.' Zasad je Đukanović jednako nesklon sukobu kao i Milošević. Iako njegovi dužnosnici privatno govore da će Crna Gora postati neovisna, on javno govori o 'demokratizaciji i decentralizaciji', ne o neovisnosti ili odcjepljenju.' S tim ciljem, Crna je Gora u kolovozu jugoslavenskoj vladi ponudila pregovore o ravopravnijem odnosu, u sklopu kojega bi Crna Gora zadržala vlastitu vojsku i valutu. Nakon što je zavlačila više od dva mjeseca, Miloševićeva vladajuća stranka pristala je na pregovore s Đukanovićevom strankom - umjesto na razgovore dviju vlada, što Crna Gora traži. Viši crnogorski dužnosnici privatno govore da Milošević ne može vječno odgađati i da očekuju referendum o neovisnosti do kraja veljače. Nervozni zapadni diplomati i dužnosnici brinu se da je to možda zatišje pred buru i da bi Milošević mogao izazvati građanski sukob u Crnoj Gori ili čak uporabiti vojsku da bi slomio svaki korak prema neovisnosti, stvarajući tako još jednu krizu da odvrati pažnju srpskog stanovništva. Sukob je moguć čak i bez Miloševićeve manipulacije. Unatoč vanjskom samopouzdanju Đukanovićeve vlade, u Crnoj Gori postoji znatna potpora održavanju odnosa sa Srbijom i samim Miloševićem. Đukanović je na predsjedničkim izborima 1997. osvojio tijesnu pobjedu nad svojim bivšim najboljim prijateljem Momirom Bulatovićem, koji ostaje čvrsti Miloševićev saveznik. (...) Ispitivanja javnoga mnijenja pokazuju da se barem 40% crnogorskog stanovništva protivi prekidanju veza sa Srbijom, dok se gotovo jednak postotak zalaže za neovisnost. (...) Dobar dio prosrpske, promiloševićevske potpore usredotočen je na sjeveru republike. Zato se neki dužnosnici brinu da bi Milošević mogao pokušati izmanevrirati mjesnu pobunu koja bi vodila podjeli. Neki crnogorski dužnosnici govore da Milošević možda želi konačni slom Jugoslavije jer bi mu to dopustilo sastavljanje novog ustava, kojim bi si omogućio još jedan mandat. Njegov mandat završava sredinom 2001. i ne može se produžiti. U ovom trenutku Đukanović, slijedeći Miloševićev uzor, čvrsto nadzire državne medije. On je također izgradio prilično dobro naoružanu policijsku silu od nekih 12.000 ljudi, što otprilike doseže veličinu jugoslavenske vojske u Crnoj Gori. (...) Crnogorski dužnosnici kažu da nemaju namjera izazvati rat ili krizu, no privatno su predani zamisli o neovisnoj državi, što bi značilo zaključenje raspada Titove Jugoslavije. 'Znamo slušati', rekao je Dragiša Burza, zamjenik premijera. 'Znamo biti pažljivi i oprezni. No nalazimo se u teškom intervalu bez zaštite.' On predviđa neovisnost unutar godine dana. (...) Iako sadašnji zastoj zasad možda odgovara i Miloševiću i Đukanoviću, nitko stanje ne smatra stabilnim. Clintonova se vlada suprotstavlja neovisnosti Crne Gore. Ovaj je mjesec glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova James P. Rubin pohvalio mjesne vođe zbog 'odmjerenog i racionalnog pristupa političkoj i gospodarskoj reformi' unutar Jugoslavije. Iako je Crna Gora tek na putu da postane stvarna, otvorena demokratska zajednica, promjene već utječu na Srbiju, a oporbeni političari koji bježe iz Beograda ovdje nalaze dobrodošlicu. Dužnosnici Clintonove vlade kažu da žele 'predvidljivost', a ne nekakvu novu krizu koja bi Miloševića potakla na vojnu akciju. Obećanje koje je NATO dao za rata na Kosovu - da će braniti Crnu Goru - nije ponovljeno. Perović, crnogorski ministar vanjskih poslova, rekao je da shvaća američko protivljenje neovisnosti, ali je primijetio: 'Nitko nam nije oduzeo pravo na samoodređenje.' Neovisnost na stranu, korijeni crnogorskih problema su u gospodarstvu, koje čini samo 5% jugoslavenskoga gospodarstva, razorenog ratom i sankcijama. Kosovski je rat još više smanjio turistički promet Crne Gore, koji se sad uglavnom sastoji od srpskih turista, novčano manje sposobnih od zapadnih Europljana. Ulaganja su sitna. Nezaposlenost iznosi gotovo 80%, rekao je neovisni ekonomist Nebojša Medojević. No službeno gospodarstvo podupiru korupcija i krijumčarenje. Crna je Gora popularno mjesto za krijumčarenje cigareta u Italiju, udaljenu tri sata vožnje brodom preko Jadrana. Mafija je duboko upetljana u trgovinu, kažu mjesne priče i izvješća talijanskih medija. Dužnosnici kažu da krijumčarenje ne prelazi više od 40 milijuna dolara godišnje, ali to je važan izvor prihoda za ovu malenu republiku i pomaže pokriti deficit proračuna. (...) No kao dijelu Jugoslavije pod međunarodnim sankcijama, Crnoj je Gori još uskraćen pristup ustanovama poput Svjetske banke i MMF-a, koje bi mogle osigurati zajmove, savjet i nadgledanje. Zapad ponovno razmatra tu zabranu, nakon podizanja zabrane zračnoga prometa i dostave goriva Crnoj Gori, ali ne i Srbiji."