IT-2. XI.REPUBBLICA-HUMAN.OVLASTI

ITALIJA LA REPUBBLICA 2. XI. 1999. Od Kosova do istočnog Timora rat protiv pokolja "(...) Međunarodna solidarnost? Humanitarnost? Kosovo spašeno od etničkog čišćenja nije otok općeg bratstva. Snagom bomba nije se postigao trijumf sklada među državama. Zahvaljujući humanitarnom pravu na upletanje jedan je narod nadvladao drugi. Međunarodna intervencija nikada nije čista kao suza, no kako se ne može biti zatečen pred rađanjem jedne nacije, ovim albanskim stanovništvom kojemu je pravo na upletanje omogućilo da se ponovno pojavi preko noći? Pravo na upletanje nije jednostavno. 'Ono je strašno jednostavno', odgovara Kouchner. 'Nikada više Ruanda, nikada više Auschwitz, nikada više Kambodža. No, dodaje, ostaje činjenica da jedno nasilje može skrivati druga, ovdje kao i drugdje, pravo na upletanje suzbija ono što se ne može tolerirati, ali ne prekida nasilje'. Drugim riječima, pravo na upletanje uspostavlja jednu novu normu međunarodnoga prava: 'Prestati s pokoljima'. Premda je istina da pravo nikada nije uspostavilo pravdu, bez prava pravda se ne bi mogla zamisliti. (...) U Europi, a poglavito u Francuskoj, gdje je prije trideset godina Bernard Kouchner izmislio 'french doctors', danas se sanja o zajednici nacija, ljudskom rodu u kojemu suverenitet država više neće jamčiti imunitet i nekažnjivost suvremenim Hitlerima, bilo velikim, bilo malim. Amerika intervencije razmatra samo slučaj po slučaj, na svoj način i pod njezinim nadzorom, dok Europa sanja jedan korpus svjetskih ljudskih vrijednosti, na temelju ne više samo 'prava' nego 'obveze' upletanja. Za Jean-Mauricea Riperta, diplomatskog savjetnika francuskog predsjednika vlade i bivšeg Kouchnerova suradnika 'pravo na upletanje znači pravo na život, univerzalnu vrijednost, koja nadilazi civilizacije'. Kako se s time ne složiti? Kako prihvatiti u doba globalizacije, u ovom selu, kakvo već postaje naš planet, da se političari i vojske mogu pozivati na suverenitet država kako bi podjarmili ili masakrirali stanovništvo? Dvije mjere, s jedne strane za gospodarstvo, a, s druge, za ljudska prava? Nemoguće. Razum to odbija. Najosnovnija ljudska solidarnost to ne može prihvatiti. A ne prihvaća to ni interes međunarodne sigurnosti, pošto su izvršitelji pokolja i pokrovitelji ratova i masovnih iseljavanja. No da bi se pretvorila u stvarnost, ta utopija bi trebala mnogo bogatiju i snažniju organizaciju Ujedinjenih naroda no što je sada, i svjetsku vladu s policijom, vojskom, i pravosudnim sustavom. No za to Sjedinjene Države ne žele ni čuti, budući da one sada upravljaju svijetom. Ili tako barem misle: I sigurno je da nisu spremne, upravo u trenutku u kojemu više skližu prema unilateralizmu, podrediti svoju politiku Općoj skupštini UN-a. Ta zapreka zaslužuje sve poštovanje, no možda nije ni najveća. Velika većina država, osim Kanade i zemalja Europske unije, koje su među ostalim naklonjene šutnji i razilaženjima, sasvim je alergična na pravo upletanja. Neki se, poput Kine (zbog pitanja Tibeta) protive jer bi bili njegove prve žrtve. Drugi svoj suverenitet smatraju preskorim i krhkim postignućem da bi dopustili da se u njega dira u bilo kojem dijelu. Drugi se pak, poput alžirskog predsjednika Abdelaziza Bouteflike, pribojavaju da će taj novi zakon neizbježno postati zakon jačega, pridružujući se MMF-u, Svjetskoj banci, američkoj snazi i diktaturi tržišta, kako bi dovršio nametanje cijelom svijetu zapadnjačke uprave, ne više samo u gospodarskim pitanjima nego i u moralnim. Kosovo je otvorilo raspravu o pravu upletanja, koja bjesni od tada, strastvena i zamršena (...)", piše Bernardo Guetta.