IT-HR-SI-povijest-zločini-ideologije IT-21.X.-CORRIERE-FOJBE I HOLOKAUST ITALIJACORRIERE DELLA SERA21. X. 1999.Fojbe i holokaust, užas rođen iz ideologijaPoput tužne povorke sablasti, sustižu se polemike i brojke tragičnih godina
Trsta, Istre i Dalmacije: mrtvi iz fojba i oni iz Rižarne San Sabba, odgovornosti nacista, fašista i komunističkih Titovih partizana, optužbe revizionističkih povjesničara i protuooptužbe onih tradicionalističkih. Tako duboke rane kao da nikada ne zarastaju, a posljednja knjiga Arriga Petaccija, 'L'esodo', ne pridonosi smirivanju strasti. Mnogo je vrućih točaka u njegovoj rekonstrukciji, od broja Talijana masakriranih u fojbama do prave funkcije tršćanske Rižarne, koju smatra više tranzitnim mjestom nego mjestom za istrebljivanje. Ova posljednja teza, zapravo, nailazi na odlučno protivljenje tršćanskog znanstvenika Galliana Fogara, koji radi u Julijskom institutu za povijest oslobodilačkog pokreta. 'Rižarna', potvrđuje 'može se usporediti s njemačkim logorima za razvrstavanje, otuda su kretali zatvorenici u prave logore za istrebljivanje'. Mimo terminoloških sporova, pitanje je ovo: koliko je zatvorenika u San Sabbi ubijeno? 'Jedna presuda
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
21. X. 1999.
Fojbe i holokaust, užas rođen iz ideologija
Poput tužne povorke sablasti, sustižu se polemike i brojke
tragičnih godina Trsta, Istre i Dalmacije: mrtvi iz fojba i oni iz
Rižarne San Sabba, odgovornosti nacista, fašista i komunističkih
Titovih partizana, optužbe revizionističkih povjesničara i
protuooptužbe onih tradicionalističkih.
Tako duboke rane kao da nikada ne zarastaju, a posljednja knjiga
Arriga Petaccija, 'L'esodo', ne pridonosi smirivanju strasti.
Mnogo je vrućih točaka u njegovoj rekonstrukciji, od broja Talijana
masakriranih u fojbama do prave funkcije tršćanske Rižarne, koju
smatra više tranzitnim mjestom nego mjestom za istrebljivanje. Ova
posljednja teza, zapravo, nailazi na odlučno protivljenje
tršćanskog znanstvenika Galliana Fogara, koji radi u Julijskom
institutu za povijest oslobodilačkog pokreta. 'Rižarna',
potvrđuje 'može se usporediti s njemačkim logorima za
razvrstavanje, otuda su kretali zatvorenici u prave logore za
istrebljivanje'. Mimo terminoloških sporova, pitanje je ovo:
koliko je zatvorenika u San Sabbi ubijeno? 'Jedna presuda
tršćanskog prizivnog suda', odgovara Fogar, 'utvrdila je brojku od
dvije tisuće, isključujući Židove. (...)'. Drugi povjesničar Jože
Pirjavec, dodaje jednu zbunjujuću pojedinost: 'Posebni bat kojega
su koristili krvnici bio je izložen u muzeju San Sabba, ali ga je
netko ukrao, tajanstveno je nestao prije više od deset godina'. A
Fogar zaključuje: 'Nacisti su uklanjali talijanske, slovenske i
hrvatske taoce, političke protivnike i one Židove koji iz
zdravstvenih razloga, ili radi odmazde, nisu poslani u
Auschwitz'.
A oni drugi mrtvi, nestali u fojbama, mora li ih se staviti na
zamišljenu moralnu vagu?. Osjetljivo pitanje: Arrigo Petacco u
svojoj knjizi tvrdi da je mračni mit o Rižarni korišten kako bi se
sakrili pokolji napravljeni nad Talijanima. Galliano Fogar
priznaje da je teško odrediti broj žrtava, premda 'jedna oprezna
procjena navodi brojku od 4 do 6 tisuća osoba u cijeloj Friuli
Venezia Giuliji i Zadru. Treba ipak imati na umu', precizira,
'kontekst u kojemu su se dogodili pokolji: dvadeset godina
fašističkog progona nad Slovencima i Hrvatima, masovna
pogubljenja, poput onoga kojega je zapovijedio riječki prefekt,
koji je dao strijeljati 91 osobu u samo jednom danu. Slavensko je
stanovništvo, djelomice, tako, u tom divljačkom obliku, iskalilo
bijes'. Ostaje pitanje, jesu li ubijeni u San Sabbi jednaki onima u
fojbama, je li ispravno na istu ravan staviti mučitelje, odnosno
Hitlereove naciste, i Titove komuniste? Fogar to niječe, radi
drukčijeg povijesnog konteksta i cijene koju je jugoslavenski
otpor platio u borbi protiv napadača. Drugačija je stvar glede
moralnih odgovornosti. Ako je likvidirano tisuće Talijana, kaže u
svojoj knjizi Petacco, može se govoriti o 'etničkom čišćenju':
prvom primjeru tih krvavih obračuna do kojih je kasnije došlo u
Jugoslaviji. Fogar prihvaća definiciju, ali precizira: 'Može se
govoriti o etničkom čišćenju samo ako se prizna da su se Talijani,
ako su se posve pokorili Titovu režimu, mogli u velikom dijelu
spasiti'. Jože Pirjavec ne misli tako: 'Zločini u fojbama bili su
teški slučajevi, ali ih se ne može definirati kao 'etničko
čišćenje', Na nišanu nisu bili samo Talijani, to dokazuje Kardeljev
telegram, koji je bio važan jugoslavenski čelnik, koji je svojima
preporučivao da udare samo na fašiste. Osim toga, kako ocijeniti
ono što su komunisti potom napravili u Vojvodini, na štetu njemačke
manjine, ili na Kosovu'.", piše Dario Fertillio.