US 11. X. IHT EU INTEGRACIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. X. 1999. Ozbiljni 'Europski tim' priprema budućnost "Amerikancima je zračni rat NATO-a na Kosovu bio geopolitički jednak stanci za kavu ili travanjskom pljusku. On je brzo došao i prošao, i čini se da nije previše promijenio njihov život. No to možda ne vrijedi za Europljane i njihovu potragu za izrazitijim kontinentalnim političkim identitetom", piše Jim Hoagland. "Rat je formativno iskustvo za većinu važnih zemalja i mnoge vladajuće ustanove. Nakon što postupe kako se najgore može, ljudska bića često u ruševinama koje su izazvala pronalaze razloge da drukčije misle o sebi samima i svojim susjedima. Kosovari i Srbi izlaze iz sukoba i sređuju nove nacionalne identitete stvorene u žaru bombardiranja. No oni ostaju zatočenici nacionalnih vođa koje pokreće prošlost, odnosno političke strasti i etnička ideologija koja je potaknula sukob. Nagađanja o konačnom utjecaju kratkoga rata usredotočuju se na ekipu europskih dužnosnika koji su prisno surađivali tijekom sukoba i koji preuzimaju važne nove europske obaveze. Povijest ih je spojila u radu na 'dovršavanju' Europe i dala im važna oruđa koja će primjenjivati u sljedeće tri do četiri godine. Ovogodišnje uspješno pokretanje eura, zajedničke valute 11 zemalja Europske unije, jedno je od tih oruđa. Nakon devet mjeseci, euro i Europska središnja banka, stvoreni da održe njegovu vrijednost, postali su sastavni dijelovi međunarodnog krajolika. 'Već dugo Europljani nisu mogli pokazati nešto i reći: 'Mi smo to stvorili', kaže francuski ministar financija Dominique Strauss-Kahn. 'Ispunjenje te vizije donosi nam novo povjerenje javnosti u zadacima koji su pred nama.' No ovdje se ne radi samo o novom povjerenju. Način na koji euro postaje stvarnost također je važan za budućnost. Monetarna politika postupno se i potiho uklanjala s programa europskih političkih stranaka, zajedno s nacionalističkim žarom koji ih je nekoć podupirao. Mislioci i tehničari pomogli su političarima da pronađu nenametljive načine za odbacivanje staromodne ideologije u ime izgradnje nove Europe. Strauss-Kahn, važan politički čimbenik u Jospinovoj vladi pod vodstvom socijalista, prikazao je to neizravno komentarima zbog kojih bi nekad gorio na političkoj lomači. Sadašnja gospodarska obnova Europe temelji se na 'mješavini čvrste fiskalne politike i blage monetarne politike' u američkom stilu, rekao mi je on. 'Slijedili smo pristup Clinton - Greenspan, i to je upalilo.' Nešto slično možda se sad događa u apstraktnijem i stoga problematičnijem polju europske vanjske i sigurnosne politike poslije Kosova. Važni čimbenici poput Huberta Vedrinea i Joschke Fischera, ministara vanjskih poslova Francuske i Njemačke, nisu ograničeni stranačkim položajem ili tradicijom. Fischerova hrabrost u zbunjivanju kritičara iz njegove stranke zelenih o pitanju Kosova učinila ga je najpopularnijim političarem u zemlji. Španjolac Javier Solana prelazi ovaj mjesec s dužnosti glavnoga tajnika NATO-a na položaj višeg predstavnika Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku. Solana, kojem Washington vjeruje, prisno je i produktivno surađivao za vrijeme kosovske krize s Vedrineom, Fischerom i britanskim ministrom vanjskih poslova Robinom Cookom. Solanu će u NATO-u naslijediti George Robertson, koji je tijekom rata zablistao kao britanski ministar obrane. To je snažna europska momčad koja je skupila iskustva u zajedničkom razmišljanju izvan uobičajene politike. Druge dvije važne osobe, predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi i Britanac Chris Patten, bivši guverner Hong Konga koji je sad izaslanik Povjerenstva za vanjsku politiku, također se uklapaju u taj opis, iako nisu igrali nikakvu službenu ulogu na Kosovu. Europske integracije nastavljaju se na mahove. Sve je počelo s vizijom da su Jean Monnet i drugi morali gospodarski vezati Francusku i Njemačku i sprječiti ih da opet zarate. To su unaprjeđivali politički velikani poput De Gaullea i Adenauera, Mitterranda i Kohla, nakon žestokog razdoblja rada iza kulisa. Ovo je razdoblje sličnih priprema. Vedrine je od svog ministarstva zatražio da počne razmišljati o 'konačnom' obliku Europe - koliko bi novih članica Unija trebala primiti, i koliko bi temeljita integracija trebala biti - kao i o metodama potrebnim za postizanje željenih rezultata. 'Ovo je veoma složena situacija', rekao je on nedavno svojim pomoćnicima. 'Stoga u zauzimanju stajališta ne smijemo imati više od dvije ili tri veoma jasne zamisli.' Meni to zvuči veoma ozbiljno."