US 6. X. IHT DE I FR GOSPODARSTVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 6. X. 1999. Njemačka i Francuska: slični problemi, različite reakcije "Njemačka je iznenada postala gospodarski i politički bolesnik Europske unije. Ta se promjena dogodila za godinu dana, otkad je socijaldemokrat Gerhard Schroeder postao kancelar. U međuvremenu, za dvije godine otkad je socijalist Lionel Jospin postao francuski premijer, Francuska je očito postigla uspjeh", piše Robert A. Levine. "Zašto? Glavni razlog leži u međusobnom djelovanju ideologije i prakse. Jospin je zadržao svoju utvrđenu socijalističku ideologiju i odbacuje novi centrizam koji predstavlja Blair, no zapravo provodi gospodarski pragmatizam. Schroeder se verbalno priključio Blairu, ali njemačka je politika ograničena ideologijom. Paradoksalno, ideološka ograničenja ne dolaze iz lijevog krila Schroederove stranke već proistječu iz tradicionalnoga gospodarskog konzervativizma. (...) Nezaposlenost u obje zemlje djelomično je rezultat sklerotičnih gospodarskih struktura - previše regulacije i prevelikog oporezivanja. No djelomično je također posljedica velike usredotočenosti na stabilnost cijena. Francuska i Njemačka razlikuju se u tri važna aspekta. Francusko je gospodarstvo naraslo za 2,1% u usporedbi s njemačkih 1%, u posljednjih godinu dana. Jospinova vlada pokazala je očitu sposobnost manevriranja, političkog i gospodarskog; Schroeder se koprca. Stoga je Francuska optimistična i vlada pobjeđuje na izborima; njemačko je rapoloženje mračno i Schroederova je vlada pretrpjela zapanjujući poraz. Francuska je postigla stvaran napredak u području svojih strukturalnih problema. Vlada privatizira industriju veoma brzim koracima; čini se da se društvena potrošnja stavlja pod nadzor. To je postignuto politički, spajanjem stvarnog ublažavanja gospodarskih ograničenja s nizom simboličnih ljevičarskih uredaba (nominalnim 35-satnim radnim tjednom, poslovima na određeno vrijeme za mladež) koji se dovode u vezu s ministricom rada Martine Aubry. Ona provodi ideološku borbu. U međuvremenu, ministar financija Dominique Strauss-Kahn upravlja stvarnim gospodarstvom, posebno makroekonomijom. Više kejnezijanac nego socijalist, on je pritisnuo Europsku središnju banku da smanji kamatne stope. Iako zagovara politiku čvrstog državnog proračuna, njegovih je 2,9% deficita u okvirima ograničenja iz Maastrichta koje iznosi 3%. Njemački deficit iznosi 2%, i ta razlika pomaže objasniti sporiji gospodarski rast Njemačke. Ako porezni prihodi padaju zbog gospodarskog usporavanja, nije vjerojatno da će Strauss-Kahn pretvoriti usporavanje u pad odgovarajućim smanjenjem izdataka. A to je upravo ono što se događa u Njemačkoj. Nakon kratke međuigre, Schroederova je vlada postala zatočenik konzervativne gospodarske ideologije. Uobičajeno je za njemačke probleme okrivljavati ljevičarsku ideologiju Schroederova prvog ministra financija Oskara Lafontainea, i u tome ima nešto istine. Lafontaine je preplašio njemačke poslovne ljude govorom o politici ponovne razdiobe. Njegova glavna pogrješka, međutim, bila je što je pričao previše i preglasno. Zapravo, činio se spreman početi ublažavati neke od najgorih gospodarskih krutosti. Što je još važnije, on je prihvatio makroekonomsku fleksibilnost a la Strauss-Kahn. Prisilio je Europsku središnju banku - previše javno, zasigurno - da smanji kamatne stope. Bio je spreman prihvatiti deficite radi stimuliranja gospodarstva, ako usporavanje smanjuje porezne prihode. A tu je naišao na istinsku ideološku krutost bankara iz Frankfurta i Europske središnje banke. Frankfurt je vjerovao - i još vjeruje - da je nezaposlenost čisto strukturalna i da makroekonomska politika tu nema što učiniti. Cilj monetarne politike je cjenovna stabilnost; proračune treba uravnotežiti, bez obzira na sve. Lafontaine je bio spreman da se za to bori. U ožujku je izgubio, zbog toga i drugih razloga. Zamijenjen je praktičnim političarem, Hansom Eichelom, koji je smjesta prihvatio frankfurtsku ideologiju. Budući da su porezni prihodi zbog usporavanja opali, predložio je drastična smanjenja državnog proračuna. Zbog toga što su smanjenja pogodila popularne programe, socijaldemokrati su počeli gubiti na izborima. Budući da će smanjenja vjerojatno pogoršati trend pada, oni će gubiti još više. (...)"