IT-CN-globalizacija-reforme-ideologije IT-26.IX.-CORRIERE-KINA ITALIJACORRIERE DELLA SERA26. IX. 1999.Posljednja Kina u Jiangovoj eri"Pola stoljeća nakon republike Mao Tse Tunga, proglašene u listopadu 1949., kontinentalna Kina svojom
podvojenošću potiče proturječne sudove. Nakon tržišnoga globalizacijskog preokreta, nakon gospodarskih reforma Deng Xiao Pinga i Jiang Zemina, ona traži pogodnosti Svjetske trgovinske organizacije i, prije ili kasnije, dobit će ih zahvaljujući rastućoj trgovinskoj razmjeni, a ne treba pritom zaboraviti da ima mogućnost ulaganja veta u Vijeću sigurnosti UN-a. No izaziva i stalne otpore i brige zbog despotizma koji krši ljudska prava koja je priznao UN, suzbija svako političko neslaganje i vjersku sektu Falun Gong, tlači Tibet, prijeti Tajvanu, nakuplja nuklearne projektile.Apsolutni nadzor nad teritorijem, od pustinja Xinjianga do džungla Yunnana, povjeren je stranci koja svaki sud još opravdava ideologijom koja je već posvuda propala. No više nego pravi komunistički, režim se danas čini poput neke vrste osuvremenjenoga konfucijanskog kolektivizma. To je hibrid državnog totalitarizma i merkantilizma, zatvorenosti unutarnje politike i gospodarskog
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
26. IX. 1999.
Posljednja Kina u Jiangovoj eri
"Pola stoljeća nakon republike Mao Tse Tunga, proglašene u
listopadu 1949., kontinentalna Kina svojom podvojenošću potiče
proturječne sudove. Nakon tržišnoga globalizacijskog preokreta,
nakon gospodarskih reforma Deng Xiao Pinga i Jiang Zemina, ona
traži pogodnosti Svjetske trgovinske organizacije i, prije ili
kasnije, dobit će ih zahvaljujući rastućoj trgovinskoj razmjeni, a
ne treba pritom zaboraviti da ima mogućnost ulaganja veta u Vijeću
sigurnosti UN-a. No izaziva i stalne otpore i brige zbog despotizma
koji krši ljudska prava koja je priznao UN, suzbija svako političko
neslaganje i vjersku sektu Falun Gong, tlači Tibet, prijeti
Tajvanu, nakuplja nuklearne projektile.
Apsolutni nadzor nad teritorijem, od pustinja Xinjianga do džungla
Yunnana, povjeren je stranci koja svaki sud još opravdava
ideologijom koja je već posvuda propala. No više nego pravi
komunistički, režim se danas čini poput neke vrste osuvremenjenoga
konfucijanskog kolektivizma. To je hibrid državnog totalitarizma i
merkantilizma, zatvorenosti unutarnje politike i gospodarskog
otvaranja prema nacionalnom ili stranom privatnom poduzetništvu.
Eksperiment koji se provodi, za razliku od onoga Gorbačovljeva u
Rusiji, sastoji se u perestrojki (restruktuiranje proizvodne baze)
bez glasnosti (pluralitet mišljenja i informacija). U Moskvi je
Gorbačov zbog kratkoga spoja između te dvije inovacije izgubio
vlast. U Pekingu, međutim, na vlasti traju i nasljednici dogmatika
Maoa zajedno s onima pragmatika Denga. (...)
Sada, unatoč stalnim dvojbama glede kineskog režima, nije
jednostavno doći do nekog suda o polukontinentu s eksplozivnom
demografijom. Taj udaljeni entitet postoji na način na koji ga je
napravila najstarija povijest, suvremena demografija najbržih
stopa prirasta, najnesretnija hidrografija i najteža kolonijalna
vlast sve do doba 'gospodara rata'. Ona možda nagovješćuje, a da se
ne bi negdje drugdje dalo predvidjeti takvu stabilnost makar i
despotske vlasti, budućnost Trećeg svijeta pogođenog
'demografskom bombom', razornom unatoč uvjeravanja svih
predviđanja. George Bush, 'old China hand', sugerirao je oprez u
prosuđivanju: 'Ja ne znam ništa, vi ne znate ništa, taj sustav tako
funkcionira'", piše Alberto Ronchey.