NJ 14.X.WELT:PRIJAM U EU NIJE TERAPIJA

NJEMAČKA DIE WELT 14. X. 1999. Novopečena samovoljnost Bruxellesa "Politika je preuzela zapovjedništvo. No, kada je riječ o uistinu velikoj politici, to baš i ne mora biti prednost. Europska unija mogla bi se uskoro suočiti s gorkom poukom: quasi-premijer EU Romano Prodi priželjkuje 'političku a ne tehnokratku viziju proširenja EU na istok'. No, u Bruxellesu bi voljeli da u osmišljavanju te vizije sudjeluje i nekoliko prokušanih, strašno trijeznih tehnokrata. Naime, proširenje EU na istok zasigurno je tema uistinu velike politike - ništa manje nego ponovno ujedinjenje našeg kontinenta u 21. stoljeću. No, riječ je istodobno i o poslu - i to o poslu koji počiva na uzajamnosti. Unatoč tome, EU si od jučer dopušta proturječje koje svi nestrpljivi kandidati za pristup jako dobro znaju cijeniti - a u slučaju dvojbe tumačit će ga u svoju korist (i tko će im zbog toga moći zamjeriti): naime, s jedne - tehnokratske - strane bruxelleska središnjica izložit će na ogled svu bijedu, svu zaostalost nekoliko država-kandidata s jugoistoka Europe. S druge pak - političke - strane Bruxelles iz 'nadređenih razloga' oslobađa put za pregovore sa svima koji to žele - bez obzira da li to i mogu. Takav će pristup postaviti prevelike zahtjeve pred ljude koji danas ionako u gotovo svim zemljama-članicama većinom zauzimaju negativan stav prema proširenju. Time se političarima Haiderova tipa u istočnom i zapadnom dijelu kontinenta olakšava huškanje u njihovoj borbi protiv 'Europe' per se, motiviranoj ksenofobičnom nacionalnom taštinom. Kada bi bar još vrijedila stara bruxelleska odluka od prije 18 mjeseci, koja je branila nuđenje konkretnih pregovora uistinu zaostalim kandidatima! Naime, mudra strategija tada je opravdano pretpostavljala sljedeće: svrsishodni pregovori mogući su tek nakon postizanja određenog stupnja razvoja, koji kandidati prvo moraju dosegnuti vlastitim snagama - makar i uz bruxellesko ohrabrenje u obliku velike količine novca. Nakon započinjanja pregovora moguće je njihovo relativno brzo zaključenje: bez dugih prijelaznih rokova, bez članstva drugoga reda. Visoka zapreka ne bi trebao biti samo završetak već i početak pregovora. Time je EU želio zadržati ulogu političkoga gazde u tom procesu i kreatora vlastite promjene i proširenja. Otrježnjujući rezime prvih 18 mjeseci pregovora, koji je svelo samo Povjerenstvo, potvrđuje da je EU imao znatnih teškoća u razgovorima već s razmjerno razvijenim zemljama poput Poljske i Češke. Neka - nakon Kosova ništa više nije kao što je bilo, glasi nova krilatica: od prosinca ove godine pregovarat će se sa svima, pa i s Rumunjskom i Bugarskom - upravo u znak zahvalnosti zbog usluga, pruženih tijekom sukoba na Kosovu. Valja napomenuti da su te dvije zemlje uistinu zaslužile veliku zahvalnost i obilatu pomoć - a jednog dana i pristup EU zato što su, naravno, sastavni dio Europe i zato što je nužna uspostava trajnog mira na Balkanu. No, prijam u EU ne može biti opća terapija za svaki regionalno-politički nedostatak. EU ne smije ni zbog samog sebe primiti nijednu zemlju koja bi time precijenila svoje snage te dakle u početku kao članica ne bi donijela nikakvu korist EU. Nakon početka pregovora sa svima Europskoj uniji preostaje tek igra na kartu vremena radi samozaštite od takvih pristupa. Takva je pak igra nedostojna i neće funkcionirati: danas se tvrdi da određene zemlje ne mogu zaostati dok sve druge zemlje već pregovaraju. Sutra će se pak tvrditi da određene zemlje ne mogu zaostati nakon što su sve ostale već postale članicama EU. Novi bruxelleski nacrt za Europu sljedećega stoljeća dovodi potpuno pod znak pitanja njegova vjerojatno neizbježna primjena na slučaj Turske: u prvom koraku, u prosincu ove godine, Turska će - između ostalog i po želji njemačke crveno-zelene vlade - biti službeno imenovana 'kandidatom za pristup'. No, konkretni pregovori neće biti pokrenuti u skoroj budućnosti, izgovaraju u istom dahu u Bruxellesu. Tko se pak odrekne temeljitosti glede pokretanja pregovora s istočnoeuropskim državama, neće moći biti cjepidlačan ni u slučaju Turske. Iako toga nisu bili sasvim svjesni, Povjerenstvo EU i države-članice širom su otvorile svoja vrata - a bude li ih trebalo zatvoriti, konstatirat će da to više nije moguće", upozorava Nikolaus Blome.