US-ID-DEMOKRACIJA-Organizacije/savezi-Diplomacija-Vlada US 21. IX. IHT INDONEZIJA SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE21. IX. 1999.Kako pomoći Indoneziji da napreduje u slobodnom svijetu"(...) Državnička mudrost 20.
stoljeća drži da dobro gospodarstvo stvara dobru politiku. Zemlja za zemljom u Europi, Aziji i Južnoj Americi okrenule su se demokraciji, civilnom nadzoru nad vojskom i većem poštivanju ljudskih prava tek nakon razvoja nekog oblika tržišnoga gospodarstva. Centralno-planska gospodarstva nisu donijela mnogo demokratskih priča o uspjehu", piše Stanley A. Weiss, utemeljitelj i predsjednik Poslovnih izvršnih dužnosnika za nacionalnu sigurnost, organizacije istaknutih američkih poslovnih dužnosnika."To nas vodi do Indonezije. Američki aktivisti za ljudska prava i njihovi prijatelji u Kongresu bili su toliko zgroženi milicijom i vojnim nasiljem u Istočnom Timoru da je, osim obustave američkih veza s indonezijskim oružanim snagama, u proceduru američkog Senata uveden prijedlog zakona o ukidanju svake pomoći Indoneziji.Jakartino prihvaćanje međunarodnih mirotvoraca možda će osujetiti taj prijedlog. No uznemiruje očita spremnost Sjedinjenih Država da
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
21. IX. 1999.
Kako pomoći Indoneziji da napreduje u slobodnom svijetu
"(...) Državnička mudrost 20. stoljeća drži da dobro gospodarstvo
stvara dobru politiku. Zemlja za zemljom u Europi, Aziji i Južnoj
Americi okrenule su se demokraciji, civilnom nadzoru nad vojskom i
većem poštivanju ljudskih prava tek nakon razvoja nekog oblika
tržišnoga gospodarstva. Centralno-planska gospodarstva nisu
donijela mnogo demokratskih priča o uspjehu", piše Stanley A.
Weiss, utemeljitelj i predsjednik Poslovnih izvršnih dužnosnika za
nacionalnu sigurnost, organizacije istaknutih američkih
poslovnih dužnosnika.
"To nas vodi do Indonezije. Američki aktivisti za ljudska prava i
njihovi prijatelji u Kongresu bili su toliko zgroženi milicijom i
vojnim nasiljem u Istočnom Timoru da je, osim obustave američkih
veza s indonezijskim oružanim snagama, u proceduru američkog
Senata uveden prijedlog zakona o ukidanju svake pomoći
Indoneziji.
Jakartino prihvaćanje međunarodnih mirotvoraca možda će osujetiti
taj prijedlog. No uznemiruje očita spremnost Sjedinjenih Država da
dovrše takve kontakte, upravo kad je Indonezija počela pokazivati
znakove oporavka od financijskoga sloma u posljednje dvije
godine.
Američka usredotočenost na ljudska prava, odvojena od zdrave
gospodarske politike, neće donijeti trajno rješenje.
Posljedice događaja u Istočnom Timoru još mogu izazvati
nacionalističku reakciju, protuzapadno raspoloženje, nova
kršenja ljudskih prava i duži i teži prijelaz u demokraciju. To bi
bila potraćena prilika, ne samo za Indoneziju već i za Sjedinjene
Države.
Geopolitička važnost Indonezije ne može se dovoljno istaknuti. Ta
četvrta po broju stanovnika svjetska zemlja bila je umjerena sila u
islamskom svjetu. Ona je također protuteža Kini, kao stup Udruge
jugoistočnih zemalja Azije.
Oko 40% svjetske morske trgovine prolazi kroz jedan od četiri
tjesnaca u indonezijskom arhipelagu, kao i veći dio nafte koju
uvoze Japan i Južna Koreja. To su isti tjesnaci kroz koje će Kina
morati uvoziti naftu s Bliskog istoka da bi potakla svoj
gospodarski rast.
Kazniti indonezijsku vojsku zbog njezine uloge u Istočnom Timoru
daljnjom izolacijom neće mnogo pomoći njezinoj demokratizaciji ili
poboljšanju sigurnosti ove vitalne regije. Sjedinjene Države
trebale bi pozvati zapovjednika indonezijskih oružanih snaga,
generala Wiranta, na sastanak obrambenih vođa Azije i Pacifika koji
će se sljedećega tjedna održati na Havajima. Veze s indonezijskom
vojskom treba obnoviti i proširiti, uključujući programe
uvježbavanja i razmjene koji glavne vojne časnike i vođe izlažu
prirodi civilno-vojnih odnosa u demokraciji. (...)
Sjedinjene bi se Države trebale pobrinuti da se Indonezija okrene
prema zdravom tržišnom gospodarstvu i demokraciji.
Prvo, one bi se trebale uključiti u tihu diplomaciju, a ne dijeliti
javne ultimatume. 'Idite k vragu s vašom pomoći', bila je reakcija
predsjednika Sukarna na prijetnje da bi Sjedinjene Države mogle
prekinuti gospodarsku pomoć šezdesetih godina. Isti odgovor
vjerojatno bi čuli od sadašnjega i budućih vođa Indonezije.
Drugo, Amerika bi trebala izvršiti pritisak i na MMF i na Svjetsku
banku da ne zavlače s financijskom pomoći Indoneziji. Međunarodne
ustanove koje postoje radi stvaranja gospodarskih prigoda i
prosperiteta ne bi smjele primjenjivati financijske sankcije da
slijede političke ciljeve.
Treće, Sjedinjene Države i MMF trebale bi pomoći Jakarti u razvoju
unutarnjih bankarskih reforma i drugih mehanizama za smanjivanje
korupcije i preustroj velikog inozemnog duga Indonezije, s ciljem
obnove vjere u poslovanje u tom području, kako za domaće tako i za
strane ulagače.
Četvrto, Indonezija bi se trebala vratiti na put slobodnog tržišta
koji je prije 30 godina zacrtao prvi naraštaj Suhartovih
gospodarskih tehnokrata (poznatih kao 'Berkeleyska mafija' zbog
veza s tim američkim sveučilištem). Gospodarstvo je raslo dok
Suhartov klan i njegovi saveznici nisu stvorili monopole u
praktički svakom poslovnom sektoru.
Jakarta bi trebala nastaviti razbijati te monopole, izvlačiti
vojsku iz njezinih mnogih poslovnih pothvata (procijenjenih na 9
milijarda dolara) i iz politike, i potaknuti Kineze da se vrate - sa
svojim novcem. Iznad svega, Indonezija treba uspostaviti vladavinu
zakona i transparentnost koja dolazi sa slobodnim tiskom.
U biti, Indonezija mora misliti o pomirbi, budućnosti, demokraciji
- ne osveti, prošlosti, autoritarizmu. A Amerika mora surađivati s
njezinim vođama poslije Suharta. (...)
Način na koji će Washington odgovoriti na sadašnju krizu u
Indoneziji možda će odrediti hoće li za deset godina Indonezija
pripadati u demokracije ili u diktature."