US 29. IX. CSM INOZEMNA POMOĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 29. IX. 1999. Inozemna pomoć Namjena inozemne pomoći, tvrdi predsjednik Clinton, jest 'zadržati naše vojnike izvan rata.' On je zaprijetio da će staviti veto na zakon o inozemnoj pomoći u visini od 12,7 milijardi dolara, koji je prihvatio Kongres. To su dvije milijarde dolara manje nego što je on tražio. No postoje jaki dokazi da bi povećanje inozemne pomoći bilo puko bacanje novca", piše Doug Bandow, viši suradnik Zavoda Cato u Washingtonu i jedan od urednika djela 'Siromaštvo koje se ovjekovječuje: Svjetska banka, MMF i svijet u razvoju'. "Sjedinjene Države same su pridonijele s više od 1 bilijuna dolara u inozemnoj pomoći od Drugoga svjetskog rata. Svejedno je UN 1996. izvijestio da je 70 zemalja, sve odreda primatelji pomoći, tad bilo siromašnije nego što su bile 1980. Njih 43 stajalo je lošije nego 1970. U izvješću pod nazivom Razvoj i nacionalni interes, američka Agencija za međunarodni razvoj priznaje da je 'dobar dio ulaganja Sjedinjenih Država i drugih donatora između 1960. i 1980. nestao bez traga.' To podupire nedavno izvješće The New York Timesa koje daje pojedinosti istrage Ureda visokog predstavnika u Bosni, koje zaključuje da je od 1995. ukradena čak 1 milijarda dolara javnog novca, dok je Zapad izdvajao 5,1 milijardu dolara pomoći. Ministarstvo vanjskih poslova tvrdi da se dobar dio gubitka odnosi na bosanske fondove, no novac se može zamijeniti. Zapadni porezni obveznici podupiru mjesnu korupciju. Zloporaba pomoći 'velika je zapreka (razvoju) širom čitave regije', upozorio je Carl Bildt, bivši glavni UN-ov izaslanik na Balkanu. Rusija je od 1992. godine prikupila više od 20 milijarda samo od MMF-a; taj je novac nestao. John Odling-Smee, direktor MMF-ova Europskog odjela II, priznao je moskovske 'laži i neuspjeh u ispunjavanju obveza.' (...) Opljačkani MMF-ovi fondovi možda su oprani kroz banku New York, koja kao da je postala prolazna postaja ruske mafije. No MMF kaže da ne može ući u trag isplatama. Iskustvo s pomoći u Indoneziji nije mnogo bolje. Svjetska je banka zaustavila planirano posuđivanje prije ovogodišnjih parlamentarnih izbora, kako bi spriječila da vlada izmanipulira pomoć u političke svrhe. Također je zaprijetila da će obustaviti čitav program zbog nedavnog bankovnog škandala. (...) Ove je godine Stephen Knack sa sveučilišta Maryland dovršio istraživanje u kojemu zaključuje da 'više razine pomoći uništavaju kvalitetu upravljanja, mjerenu indeksima birokratske kvalitete, korupcije i vladavine zakona.' Neuspjeh pomoći prisilio je Clintona da smisli novo opravdanje za nju: inozemna pomoć sprječava ratove. Bez dvije do tri milijarde dolara za Kosovo i s njim povezane programe, upozorava on, 'nemojte se zavaravati - doći će do još jednog krvavog rata.' (...) Američka i međunarodna pomoć slobodno je ulazila u Rusiju, i u doslovno svaku zemlju koja je upala u anarhiju i/ili rat. Podaci Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj pokazuju da je između 1971. i 1994. Sierra Leone dobila 1,8 milijarda dolara; Liberija 1,8 milijarda dolara; Angola 2,9 milijarda dolara; Haiti 3,1 milijardu dolara; Čad 3,3 milijarde dolara; Burundi 3,4 milijarde dolara; Ruanda 4,7 milijarda dolara; Uganda 5,8 milijardi dolara; Somalija 6,2 milijardi dolara; Zair 8,4 milijardi dolara, Mozambik 10,5 milijarda dolara; Etiopija 11,5 milijardi dolara; i Sudan 13,4 milijardi dolara. Pomoć nije uspjela spriječiti krize u svim tim državama jer novac nikad nije osnovni problem. Većina tih zemalja opterećene su etničkim ili plemenskim suparništvima. Većini nedostaje osnovna vladavina zakona. Većina trpe represivne, nepoštene vlade. Većine imaju iznimno politizirane vojske. Veća količina inozemnoga novca neće riješiti te probleme. Suprotno tome, 'pomoć' zemljama kao što su Etiopija, Somalija, Sudan i Zair, podupirala je najgore autokratske i korumpirane diktatore. Ona je rat i kaos učinila više, a ne manje, vjerojatnim. Uvjerenje zagovornika pomoći da će te zemlje u budućnosti biti bolje podsjeća na klasičnu definiciju drugog braka: pobjeda nade nad iskustvom. Clintonov pokušaj da jučerašnju propalu politiku odjene u novo opravdanje neće djelovati. Danas možda nema veće tragedije od propalih društava. No nema dokaza da će povećanje tijekova pomoći spriječiti da se takve ljudske katastrofe i dalje događaju."